Jedini film s RAF-a za koji sam odlučio recenzirati u potpunosti jesu Bijele ruže autora Riste Sterjovskog i Tomislava Pokrajčića.

Jedan je to od pet filmova koje bih izdvojio s festivala.

Imao sam priliku od jednog od autora dobiti dvd koji je u potpunosti opremljen. Ne samo filmom, nego i komentarom autorskog dvojca i odgovorima na različita pitanja koja se postavljaju prosječnom gledatelju tijekom gledanja filma.
Sam komentar mogao bi biti zaseban filmski uradak prikazan na Rafu i naići na fini odjek u publici, dovoljno je zabavan.
Bijele ruže – riječ je o muzički izvrsno opremljenom uratku, za razliku od većine filmova na Rafu koji preferiraju teme iz Star Wars-a. Muzika potencira tjeskobnu atmosferu o kojoj autori pričaju. Obožavatelji vilenjačkog jezika iz Lord of the Rings koji je posebno za taj film osmišljen, tokom filma Bijele ruže naići će na sličnost u trudu autora da stvore nešto unikatno, posebno kroz jezik pripovjedača.
Priča se odvija u dva svijeta: u našem svijetu realnosti i u svijetu zla gdje Tomislav doživljava grčevitu borbu sa zlom i prenaša tu borbu, ne razaznajući realnost, u svoj svijet. Svojevrsna je to igra zla s umom mladića kojeg na koncu i opsjeda.

Dakle, pored gore navedenih prednosti (muzičkih i same kamere), najveći adut filma je sadržaj te dobro spojena dva paralelna svijeta u kojima se događa bitka. Vrlo je to zahtjevan postupak dualiteta radnje prisutnog u filmu.
Pohvala Tomislavu Pokrajčiću na izvrsnoj glumi opsjednutog mladića. Još ponešto o filmu možete naći u Total Filmu.

Pošto je Oliver Sertić iz direkcije RAF-a obznanio svima prisutnima da ako žele mogu dodijeliti svoje nagrade najboljem filmu s RAF-a, ja sam se premišljao no odustah, jer nisam imao ništa prikladnog osim prazne boce ledenog čaja. Zato ću sada ovdje na svom blogu proglasiti svojih 20-tak kandidata za selekciju RAF putuje i izdvojiti među njima 5 najboljih.
Dakle moj izbor izdvojenih 5 filmova je:

Dogma #13
Alkohol
Epopeja o bureku
Bijele ruže
Armija i ja


A pošto ne mogu utjecati na izbor najboljih 20-tak filmova (jer ih ipak bira publika) ja ću ovdje također dati i proširen popis filmova koji zaslužuju biti zamijećeni:

Kezme the movie, Tko ribe lovi mora gaće smočit, Bolan, Helter Shelter, Linija 268, Državna Cesta br. 225, 1500, Tovareća mužika, Sex Maniac, Neumjerenost, Motovun no red carpet, Ne-nasilje, Kad policija trenira, Muzej destrukcije, Bubuš, Statut carnevale, Baka ljuba, Evil eye iliti lutalica, Shampoo, 16:09.

I na kraju, ali nikako manje važno, želim se zahvaliti Oliveru Sertiću što me pozvao da službeno izvještavam s Revije amaterskog filma i pružio mi priliku da postanem prvi bloger koji izvještava s jednog filmskog festivala. Hvala!!!

1. Million Dollar Baby, 8.308 gledatelja
2. Hitch, 2.594 gledatelja
3. Mi nismo anđeli 2, 2.015 gledatelja
4. Lemony Snicket's A Series of Unfortunate Events, 1.990 gledatelja
5. Meet the Fockers, 1.874 gledatelja
6. The Aviator, 1.872 gledatelja
7. Be Cool, 1.738 gledatelja
8. Saw, 1.089 gledatelja
9. The Passion of the Christ, 888 gledatelja
10. Mar Adentro, 757 gledatelja

... glavno da je baby tu gdje je i da je interes za film veći od onog za prosječnu komedijicu kao što je Hitch. No svejedno ne mogu se otet dojmu da bi Lemony mogao slijedeći tjedan biti ako ne na samom vrhu onda barem blizu najgledanijeg filma. Inače moja preporuka tjedna je film "Closer" sa odličnom glumačkom postavom i sadržajem. To je zgodna prilika da svi koji isčekuju "The revenge of the Sith" dođu vidjeti Natalie Portman u jednom drugačijem izdanju, od onog na koji su navikli je vidjeti u Lucasovim Warsima. Lila joj pristaje zar ne?

Šteta da nije bilo više ljudi od 30-tak koliko se okupilo na, kako je rekao Lordan Zafranović, prvom prikazivanju njegova filma nakon dugo vremena. Sam je izjavio kako je ponosan i da mu je upravo drago kako je njegov kontroverzni film Simfonija nebeskog grada prikazan na RAF-u. Naglasio sam kontroverzni, jer je i sam režiser u svojoj izdašnoj najavi filma izrekao kako su film u Kini neki dobro prihvatili, dok pak drugi, vjerojatno iz ideoloških razloga, nisu. No bilo kako bilo, film je sam po sebi odličan presjek, recimo, novije povijesti kineskog grada Shangaja.

Kad sam počeo gledati film zapitao sam sam sebe da li ću prepoznati štih ovog majstora filma i jednog od naših većih redatelja koji dugo nije bio prisutan u našim kinima i na tv-u. I naravno da sam se prisjetio, iako su već izbljedjela sjećanja na njegove velike filmove koji su se prepričavali u hodnicima moje mladosti. Film na jedan vrlo liberalan način čini prikaz (ja bih se usudio dodati evoluciju kineskog društva u cjelini, iako je film samo naizgled limitiran na mikrokozmos jednog Shanghaia) jednog povijesnog napretka Kine, obojanog krvlju i ideologijama te raznim uzurpatorima, koji su ovu zemlju, prebogatu kulturom te materijalnim i humanim resursima, voljeli sisati. Ta zemlja je u filmu predstavljena prikazima (vjerojatno iz kakog pornića) vođenja ljubavi jedne prelijepe («prebogate») kineske žene koja će nešto roditi, a to je taj grad pun blještavila nalik onome zapadnoeuropskih i američkih gradova. Ali prije zadnjih filmskih taktova ljepote Shangaia, Lordan započinje prikaz burne i krvave Kine. Osobno mislim da je prikaz javnih smaknuća u doba Chang kai Sheka i pogotovo onih u doba kineske kulturne revolucije (lako je po stilu odijevanja za razanati kojem dobu pripadaju egzekutori) izazvao burne reakcije kod partijskih funkcionera današnje Kine, koji su Lordana pozvali da napravi film o tom gradu i Kini, a on im je hladno maniristički uzvratio liberalnom pljuskom i zapravo osvještavanjem o korelaciji povijesti današnje Kine koja je u svom ogromnom uzletu začeta na onome što prikazuje režiser i što pola osviještenog i obrazovanog svijeta zna, a samo se u Kini prešućuje.

Film je tako zbog svoje trodjelnosti i atipičan primjerak dokumentarnog filma, koji smo navikli tako počesto gledati na tv-u.
Možda, kako je Lordan sam zapravo namjeravao reći, a u maniri neotkrivanja konteksta dao nama zaključiti, da je ovaj fest i prikazivanje, njegov ponovni ulazak na mala vrata u hrvatsku filmografiju; stavimo u stranu ideologije i politička opredjeljenja ovog majstora 7. umjetnosti.
Izvrstan film i stvarno bad što ga je gledala poluprazna dvorana. Razlozi tome mogu biti što su ljudi koji su dolazili na fest isklučivo navijali za uratke svoje rodbine i prijatelja ili se razlog neodazivu može pripisati reprezentativnoj nogometnoj utakmici između nas i Islanda, ne znam no meni je vrijedilo vidjeti ovaj poseban film.



Ostatak finalne večeri protekao je kao i cijeli tjedan u jednom vrlo ležernom tonu. Filmovi koji su prikazani u subotu pred Uskrs bili su dobri, no samo su dva koja mogu izdvojiti i koji će ući u mojih pet najboljih. To su izvrsni film Alkohol autora Krune Janeša iz Zagreba i fantasyhoror drama Bijele Ruže, dvojca iz Sesveta Tomislava Pokrajčića i Riste Sterjovskog. Ovaj potonji ću posebno izdvojiti i nagraditi ga zasebnom recenzijom film.bloga. (posebno ću obraditi ovaj film jer Alkohol su doista dosta nahvalili u neslužbenoj dodjeli nagrada tako da je po mom mišljenju ovaj drugi film ostao nezamijećen).

Svakako me ugodno iznenadio Alkohol te oduševio cijelu publiku (i dvojicu režisera iz prvog reda). To je «sjetna» priča jednog mladića iz Zagreba koji je htio dokumentirati utjecaj alkoholne betonaže na vlastitu, pa i svijest drugih s kojima će doći u takvom stanju u socijalni kontakt. Ludooo, čovjek je «uništio» redom jednu pivu pa da podeblja učinak krenuo na bocu jeftinog bijelog stolnog vina. E, tu se pred kamerom zakomplicirala stvar.

Dečec je počeo brkati brojke; ono što je običnom trijeznom čovjeku 5 čaša njemu je to 4 i tako u krug.
Za cijelo to vrijeme ispijanja vina počeo ga je žderat želudac pa glava, a on je da ne bude alkoholu dužan išao telefonski žderat svoju bivšu pa nazivat i sve svoje prijatelje iz imenika. Kad je ustanovio da mu se nitko ne želi javiti odlučio je da je vrijeme da se toj đubradi osveti brisanjem njihovih brojeva iz moba. I na kraju, tim hodoćašćem alkoholne betonaže moralo je neminovno doći i do povratka svih unesenih ugljikohidrata i svega što izmučeni želudac nije uspio probaviti. Pravi pravcati rigoleto ispred kamere. Nakon što je pobrisao učinke svog pijanstva s parketa, na kraju nam režiser i glavni protagonist ove drame daje i moralku, a to je nešto u smislu da piće škodi.
Po završenom prikazivanju svih uradaka, nakon kratke pauze dodijeljene su nezvanične nagrade. Film Alkohol dobio je od časopisa 04 godišnju pretplatu i od Kikinda Low budget film festa dobio je dvd s najboljim ostvarenjima s te smotre (plus želja koliko sam dobro čuo direktora tog festa da se Krunek tam i pojavi). Zadnja nagradu je sexyvoice Vanja u svoje osobno ime dodijelila ekipi Dogme #13 zato što ju je ovih dana držala u dobrom raspoloženju.

Eto, Raf 2005. je time zvanično bio gotov; živio Raf 2006, godine još bolji i zanimljiviji od ovog stvarno zanimljivog i nepotrebno po nekim medijima zapostavljenog filmskog festa (mislim ovdje na gospodu iz Jutarnjeg).

I za kraj, nakon službenog završetka, (već pred Uskršnje jutro) krenuo je film Komandant Mark, prevođen u živo. I moram primjetiti da je Komandant Mark žestoki analitičar, samo je cijelo vrijeme filma htio kresnuti jedinu žemsku u logoru drito u dupe. Hehe
Trebali ste biti tamo, koji niste ko' vam kriv. :P

Četvrtak je ispao najbolje posjećen dan i s najboljim raspoloženjem u dvorani. Kad govorim o štimungu mislim pri tom na skoro pa navijački štimung. U zraku dvorane se osjećalo ono treperenje emocija koje se tako počesto može gotovo opipati na nekim (danas) rukometnim tekmama od velikog značaja.
Dakle, svi preduvjeti za gledanje su bili ispunjeni, a meni je zasjala ona neka lampica šestog čula koja mi je dala do znanja da će te večeri biti izvrsnih filmova. I stvarno, potrefilo se da smo publika i ja bili na istoj valnoj duljini.
Film koji mi se odmah usjekao u pamćenje bila je Epopeja o bureku, autorskog dvojca Marina Bušića i Luke Hrgovića. Ovaj je film nešto kao hratski kratkometražni "Mrak film", parodija na Ramba, Indianu Jonesa, Matrix i Lord of the Rings. U dupkom punoj dvorani se umiralo od smijeha. Kako sam u kratkom razgovoru u subotu s Lukom saznao, autori su vrlo mladi i napravili su film sa svojih 17 godina. Pozadina svih priča je naravno burek bez kojeg ne može ni Rambo, a najbolji detalj je kad gdinu. Frodu njegov vjerni prijatelj daje lembas-burek, jer ga naravno ne može nositi cijelim putem. Bitno je još dodati iz mog kratkog razgovora s Lukom kako su dečki orni raditi još ovako dobrih filmića - naravno novac je boljka, kako to nekako uvijek u kulturi biva, zar ne. Dečki se također spremaju na akademiju i ovo bi mogla biti super referenca. Oni koji su propustili film mogu ga vidjeti na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma.
Pored tog filma mogu istaknuti još dva. Neumjerenost, film koji je u potpunosti odglumila glumačka skupina slijepih i slabovidnih u režiji Andy Kuljiša i Maria Kovača. U filmu je ukratko riječ o svojevrsnom generacijskom sukobu između slijepog oca (nezadovoljnog sa svime u životu) suprugom koja ne pruža nikakav otpor već se da da ju nosi plimni val i kćeri koja je anoreksična i neshvaćena u obitelji. Njihove potpuno različite osobnosti kulminiraju sukobom za vrijeme nedjeljnog ručka.
Sex maniac je zabavna trash horor komedija tek završenog srednjoškolca, filmskog amatera s Korčule, Jakše Denoblea. Riječ je o smiješnom i nespretnom seksualnom manijaku koji bježi iz zatvora, a ta vijest koja se pročula valovima televizije je doprla i do dvije djevojke tajno povezane s tim momkom neobuzdanog libida. Našem anti junaku je puno bitniji pornić na tv-u nego same žrtve i na kraju biva svladan od potencijalne žrtve, komada (kao u najboljim USA hororima gdje mega komadi stradavaju - ovdje je situacija obrnuta te oni svladavaju zlo).
Za istaknuti su tu još zabavan uradak o Šalabahterima isotimenog naziva, gdje djeca daju zanimljive štreberske i one druge odgovore, začinjene licemjernim izjavama učiteljice. Film je nasmijao publiku te izazvao dobru reakciju i zaslužuje prikazivanje u dječjem obrazovnom programu.
Sličan film ovom gore je Nasilje u školi (vjerojatno jer dolazi iz Zaprešića od iste filmske grupe) koji progovara na simpatičan način o problemima sve prisutnijeg problema bulliinga u školama, donedavno potiranog pod izlikom jačanja karaktera djece.

Od svih dokumentaraca posebno mjesto zauzima film Tovareća mužika, autora Marka Rukavine iz Zagreba koji lijepo dokumentira putovanje tog muzičkog ansambla po otocima u sklopu akcije «Otoče, volim te!» sve do Salija na Dugom otoku od kud zapravo ovaj neobičan ansambl potječe.

Za kraj programa u četvrtak izdvojit ću film 1500, Srećka Labineca iz Zagreba. Film u ubrzanim slikama prikazuje 1500 fotki erotskih časopisa i naizgled je nešto erotično, a zapravo svojevrsno zadirkivanje publike koja je očekivala usporeni prikaz. U te kasne sate kod predominantno muške publike izazvao je istovremeno dvije emocije: uzdahe i smijeh.

PETAK
U petak nije bilo toliko gledatelja da bi se to moglo nazvati gužvom u šesnaestercu. Svejedno mogu izdvojiti nekoliko filmova.

Imploziv; autora Stjepka Peleha i Vlatka Golovraškog iz Nove Gradiške. U ovom vrlo kratkom filmu, nalik kakvoj reklami iz sexy oglasnika njemačkih satelitskih stanica, Josip B. traži žensku osobu pričajući o sebi i pritom se hvaleći kako je ovakav i onakav, da zna i kuhati itd. Uglavnom, publika je pišala od smijeha gledajući lika kako se glupira tražeći si srodnu dušu.

Tu je i Slovenski film Gero o hip –hoperu iz Krškog kvarta Bronx, hehe. Autori Ana Morales, Myriam Hure i Merche Vidal-Abarla nam prikazuju kako je to biti hip-hoper Gero i zapravo je to svojevrsna video iskaznica s osvrtom na njegovo djetinjstvo i što on očekuje od budućnosti. Dečec se naime namjerava školovati na drugom kraju Dežele u Pomorskoj školi u Kopru.

Svakao zanimljivim te šokantim dokumentarcem mogu nazvati onaj autorskog tima Ane Blažić, Marijane Brekalo, Ines Samarđije i Ane Trkulje iz Zaprešića: Državna cesta br 225. U filmu su i eksplicitni prikazi (djelomično zabluranih) mrtvih tijela sudionika u prometu koji su stradali zbog utjecaja alkohola. U zanimljivom kolopletu vodi nas zapravo slučaj smrtni slučaj jednog mladog vozača u kojem naizmjence govore njegov prijatelj i prometni policajac koji je bio na licu mjesta. Smiješne situacije (ako takve postoje u filmu) su one kad čovjek koji živi uz cestu potanko objašnjava koliko mu je ljudi preletilo ogradu i završilo u dvorištu te kako je bio prisiljen povisivati betonski dio ograde. Užasno realistično iz prve ruke i vrlo edukativno za mlade vozače. Ovaj film bi autori mogli ponuditi kao alternativu postojećim koje po tv postajama vrti MUP.

Kao početak kratke recenzije filma Helter & srelter autora Slavice Danić, Katarine Damjanov i Zorana Dragoševa iz Zrenjanina/SCG, postavit ću pitanje da li i vi u svom kvartu imate od strane nogometnih skauta neprepoznatog nogometnog umjetnika? Ha, da jednog! Ja ih imam najmanje tucet. A ovu filmsku ekipu iz Zrenjanina pozivam da posjete moj kvart u Zagrebu pa da ih upoznam s par «šmekera» i napravimo mali turnir nogometnih haklera.

Tako sam prvu zanimljivost ovog filma istaknuo, a to je prepoznatljivost i poistovjećivanje s običnim ljudima iz vlastite sredine jer je ta najvažnija sporedna stvar na svijetu kao univerzalni riječnik. (Riječnik koji je i meni pomogao jednom prilikom kad sam se vozio s Turčinom koji ne zna niti jedan jezik osim svoga i koji mi je uz pomoć Bešiktaša, Trabzonspora i drugih klubova pomogao navigati ga po belemu Zabregu.)
I tako jednoj velikoj nekadašnjoj nadi u posjet dolaze dvojica Liverpoolovaca ne bi li ga oprobali. Naime, oni su uvjereni da samo oni znaju igrati nogač, no eto, ubrzo se razuvjere majstorstvima tog Zrenjaninca.

Za kraj bih još dodao dva filma - jedan je dokumentarni Bad trip o trgovanju ljudima, točnije trgovanju ženama. Znimljiv i osvještavajući uradak autora Anje Kučko, Mare Šimat i Ane Kušen. Ovaj film vrijedi istaknuti jer priča o seksualnoj eksploataciji žena i to iz svih sredina Hrvatske: ženska osoba koja je intervjuirana svjedoči kako su djevojke iz Zagreba, Splita, Rijeke itd. Ona govori kako ih navikavaju na drogu te da ih sve seksualno iskorištavaju mijenjajući često mjesta u kojim ih prostituiraju. Užas! Poanta za kraj: Djevojke oprez!!!

Zadnji zanimljivi film na Veliki petak je bio Linija 268, autora Željka Dragosavca i Tanje Špoljar. On nam za razliku od prethodnog govori o jednoj svakidašnjoj stvari, a to je autobusna linija koja ide od Zagreba do Gorice te o dogodovštinama koje prvenstveno studenti koji se pojavljuju na filmu pričaju i i likovima koje susreću svakodnevno. Tu je lik koji skockan u odijelu s nekakvim ružnim čizmetinama ulazi u bus te se ko' pes češe i slinavi po štangi za koju se drži za vrijeme putovanja. Tu priču fotkom elaborira i naš pripovjedač. Dalje, tu je zanimljivost oko švercanja o kojem nam priča raspjevani šole te busne linije. Sve u svemu zanimljiv i jako zabavan uradak.

1. Guess Who, 21 milion US$
2. Miss Congeniality 2 : Armed and fabulous, 14,5 miliona US$
3. The Ring Two, 13,8 miliona US$
4. Robots, 13 miliona US$
5. The Pacifier, 8,5 miliona US$
6. Hitch, 4,3 miliona US$
7. Hostage, 4,1 miliona US$
8. Ice Princess, 3,7 miliona US$
9. Be Cool, 2,8 miliona US$
10. Million Dollar Baby, 2,6 miliona US$

... i nastavlja se običaj da film koji zagospodari jedan tjedan ne izdrži do drugog vikenda. Za Miss Congeniality 2 sa Sandrom Bullock vidio sam loše kritike tako da je ovaj rezultat (drugo mjesto) ovom filmu najveći doseg. S ove liste me zanima prvi film s Ashtonom Kutcherom, Guess Who. A pogodite koji film tone! :))

Želim svima diljem blogosfere sretan Uskrs. I naravno provedite ga u društvu sa svojim najmilijima negdje na zraku, naravno ak je lijepo vrijeme.

Filmska preporuka dana je film Lordana Zafranovića "Simfonija Nebeskog grada".
Svakako nastojte, naravno tko može, doći u 17:00h na projekciju ovog dokumentarca u CKZ Trešnjevka (ulaz badave), režisera čijeg se filmovi rijetko mogu unas vidjeti.

George Lucas je obznanio planove da remasterira Star warse za ponovno puštanje u promet, ali ovaj put u 3D verziji. Ovo me podsjetilo na odlaske u kino na projekcije Ralja u 3D-u, hmm light saber ti prozuji pored uha a princeza Leia ili još boje Amidala sjedne ti u krilo. Zvuči zanimljivo!
Lucas se nada da će prvi film u toj novoj opravi biti spreman za puštanje u kina na 30 godišnjicu originalnih Star Warsa u 2007.
Lukavac se odlučio da će od tada godišnje po jedan film puštati u kino optjecaj.

Nadalje u promociji te lude ideje Lukavac je izjavio kako je se taj 3D sustav iznimno dobrim pokazao na probnim snimkama i da je jako nestrpiljiv da pokaže svijetu kako to izgleda. Razmišlja da zagolica novčanike distributera sa odgovarajućim scenama iz filmova New Hope i Attack of the Clones

Kako zgodno vrijeme za promociju tog novog face liftinga Star Warsa netom pred puštanje u promet zadnjeg dijela prve trilogije. Čovjeku nikad dosta love, no stvarno mu se mora odat priznanje da je ju zna izmusti od nas gledatelja. I da naravno pazi s čime bude digao novac, s toplom vodom, ili bolje tehnologijom koja već postoji dugo no nije toliko imala na snazi do njega jer je za vjerovati da će upravo ovim svojim postupkom postaviti novi trend u remasteriranju starih naslova.


Znači nije još gotovo sa star Warsima ipak ima nade da se morti odluči i za 7,8 i 9 dio.

Jučerašnji dan je bio po meni najposjećeniji dan na RAF-u. Najviše se ljudi okupilo na onoj projekciji filmskog bloka od 19:10. Ugodno sam se iznenadio i istovremeno zapitao što li je to ekipa filmskih entuzijasta našnjofala.
I stvarno, izgleda da su gledatelji, mahom studenti, bili bolje obaviješteni ili jednostavno imaju dobar nos.
Dakle, bila je to velika srijeda za RAF. Svi preduvjeti za dobar ugođaj su bili tu, puna dvorana s raspoloženim gledateljima i puno stvarno zanimljih filmova. Prikazano je opet brdo filmova i po meni jedan najboljih dana same revije amaterskih uradaka do sada.

Pa od kuda krenuti?
Najbolje redom. Prvi film koji ću izdvojiti je film Tertulla, autora Josipa i Ante Žuvana. Prvi je zaslužan za tehničku izvedbu, a drugi za scenarij i režiju. Zašto sam to istaknuo? Pa zbog godina njih i njihovih glumaca. Mladi, a tako talentirani. Dečki su izabrali odličnu glazbenu podlogu, koja fino prati radnju ove trash horor komedije na obali Jadrana. Zanimljivi dijalozi su počesto nasmijali publiku, a mene je impresionirala izvedba filma s dobro zamišljenim sižeom. Samo tako dalje, sad je naravno red na Tertullu 2, još bolju i strašniju.

Potom je uslijedio blok s dokumentarcima među kojima se ističe film Ne-nasilje?, autorice Mirne Vitković iz Rijeke.
Osobno me zanima motivacija koju je imala ova djevojka za napraviti ovako socijalni, prije svega za nenasilje angažirani film.
No, prije svega to je odlično napravljen dokumentarac prožet promišljanjima raznih ljudi o nasilju i nenasilju. Od onih koji su u sportu i bave se jednom od borilačkih vještina (u slučaju ovog filma je riječ o tae-kwon-doe-u) ili se pak bave nasiljem profesionalno (ovdje mislim na psihologe, sociologe, odvjetnika Antu Nobila i nogometne navijače).

Nakon ovoga je uslijedio igrani blok iz kojeg ću izdvojiti dva filma. To su:Tko ribe lovi mora gaće smočit i Kad policija trenira.
Tko ribe lovi mora gaće smočit autorica: Marte Jakuš, Sonje Tarković, Ivne Franić i Vande Jakir iz Zagreba. To je film koji je dijalozima protagonistica na engleskom i talijanskom doista nasmijao publiku CKZ Trešnjevka. Mene se posebno dojmila iznenadna pojava Zahodske Vile umotane u wc papir, koja je totalno unijela pomutnju kod mladog engleskog gospodina koji je dotad kroz tuš «telefonom» razgovarao sa svojim prijateljem koji se nalazio u lovu. Otkačeno i smiješno.

Vrlo kratki film Kad policija trenira, autora Silvija Magdića, Antonia Gabelića i Martina Birača iz Zagreba. To je kratka humorna filmska dosjetka, govori o čovjeku koji si, stojeći na stanici za bus. uzima za pravo da podmetne nogu čovjeku koji trči ne bi li stigao bus. No, osoba koju je spotaknuo podiže se i vraća milo za drago, hehe.

Svakako može biti žao onima koji su otišli nakon ovih filmova, jer su uslijedili izvrsni filmovi dokumentarnog bloka. Riječ je o pet stvarno zanimljivih uradaka, od kojih se pričom izdvajaju dva.
Kada sam jučer pogledao u raspored projekcija, Motovun no red carpet mi je zapeo za oko. Još jednom sam se htio prisjetiti kako je to bilo, ali ovaj put iz jedne druge perspektive. Ovo filmsko djelo Vishne Mamić i Marčele Zanki iz Splita govori o podnožju Montone gdje kamperi provode dio svog vremena na MFF-u te o nezgodama i zgodama koje ih tamo očekuju. Prikazano je «zloglasno» dvorište u koje paukom svaku večer odvoze pokoji auto filmofila namjernika koji se sparkirao gdje nije dozvoljeno. Ma nemoj! To je stvarno jedan od lihvarskih poteza Motovuna, no nadamo se da će se to ispraviti pa tih tjedan dana dozvoliti parkiranje i tamo gdje je inače zabranjeno, jer «dozvoljenih» mjesta nema dovoljno. No dobro, ovaj filmić nije samo o parkiranju i skupim busnim kartama za na brijeg, nedostatku sluha MFF-a za ljude, filmske entuzijaste koji su svu paru potrošili na dolazak u ne baš jeftinu Istru pa stoga nemaju novca za opet skupe ulaznice na projekcije (nekad davno bilo je i besplatnih projekcija). Ipak je to više film o dobroj atmosferi među posjetiteljima, glumcima i svima koji se nađu u Motovunu.

Filmom večeri bih nazvao film Armija i ja, Filipa Markovinovića iz Novog Sada, SCG. To je film koji je mene i velik dio dvorane nasmijao, a pri tom naglašavam one koji su bili u vojsci – podsjetio nas je kako je to teško, bespotrebno protraćeno vrijeme s jedinom dobrom stranom, a to je prijateljstvo između ljudi koji su u istim govnima.
Prvo, film mi se čini majstorski napravljen spomenar na vojne dane koje bih i ja da sam mogao i znao snimati upravo tako napravio. To je zapravo ono što mi je falilo nakon odsluženog vojnog roka, hehe.
Film je najsmješniji u dijelu gdje prikazuje onog tipično, šablonskog časnika vojske kako govori o nekom trokutu u topništvu, preseravajući se pred kamerom i pokušavajući poniziti prisutne ročnike njihovim navodnim neznanjem, a zapravo uživa biti sniman od našeg vojnog snimatelja.
I da Filipe, lijepo si se ti izvukao od svega, vidim. Pretpostavljam da ti je netko cijelo vrijeme nosio tvoju strojnicu. Hehe...
Pitam se što su rekli ti nadređeni kad si im prezentirao istoimeni film gdje ispadaju onakvi kakvi zapravo jesu – tupamarosi...
Ovaj film zbog odlično osmišljenog izvlakaštva od vojnih dužnosti je jedan od najboljih na festu, a ujedno može poslužiti kao udžbenik pod nazivom «Kako se što bolje izvući na odsluženju vojnog roka». Bravo majstore!!!

Za kraj večeri uslijedilo je nekoliko filmova Zrinka Ogreste koje su za dob (negdje oko 18 godina) stvarno izvrsni.

Vidimo se danas!!!

1. Million dollar baby, 8308 gledatelja
2. Hitch, 2594 gledatelja
3. Mi nismo anđeli 2, 2015 gledatelja
4. Lemony Snicket's A Series of Unfortunate Events, 1990 gledatelja
5. Meet the Fockers, 1874 gledatelja
6. The Aviator, 1872 gledatelja
7. Be Cool, 1738 gledatelja
8. Saw, 1089 gledatelja
9. The Passion of the Christ, 888 gledatelja
10. Mar adentro, 757 gledatelja

... konačno da prvi na ljestvici top deset najgledanijih filmova bude i po mom ukusu. Dakle ja bih rekao stvari su se posložile na svoje mjesto i to je bio najgledaniji film ovaj vikend. Visoko leti i Lemony a identično sedmo mjesto ima BeCool kao i na američkom top 1.
Samo da Baby izdrži još koji tjedan i bude u žiži interesa, i ja sretan ko' malo dijete. Preporuka tjedna nije niti jedan film sa liste. Ovaj tjedan je najvruća filmska stvar RAF i dok traje netreba oklijevati i ne posjetiti ga. A što se tiće filmova u regularnom kino programu, ne brinite se, oni će biti i tu slijedeći tjedan pa nećete ništa propustiti.

U utorak nisam krenuo od 17h pratiti program jer bi me glava ubila od silnog gledanja tako da se za ovaj izuzetno izdašni (180 filmova ukupno) festival potrebno odlučiti što ćete gledati.
Uglavnom, za svaki slučaj ostavio sam svoju dvojicu insidera (riječ je o mladom režiserskom dvojcu), koji je bio na toj projekciji i po završetku mi prenio impresije. Ono što mi je zazvonilo od njihovog izlaganja: ej al je film bolestan! (naravno s pozitivnom konotacijom). Nakon toga mi je bilo žao, no tko zna možda film uđe u pobjedničku selekciju.

Bilo kako bilo, jučerašnji dan s Rafom najavila je teta Vanja (komad i po, da ne pričam kakav super radiofoničan glas ima...) i potom smo se otisnuli u još jedan zanimljiv dan. Zanimljiv, jer je bilo svakako dobrih filmova no i nekih smješnih katastrofa za koje sam se pitao da li su autori namjerno poslali nemontirani film i nešto time htjeli reći ili je riječ o nesretnom slučaju, zabuni? Taj film je, pred gledalištem koje se ugodno popunilo za šnitu igrane projekcije, izazvao ne samo dosta polemika u mojem filmofilskom krugu nego i pljesak. Dodao bih, ipak naši ljudi žive u skladu s onom Coubertainovom izrekom "Važno je sudjelovati, a ne pobijediti." i prema takvim simpatičnim, ja se ipak nadam nezgodama, imamo dosta simpatije i nagradimo ga pljeskom (ironičnim ili ne), trebali ste biti tamo.
I kad sam u dva dana pogledao više filmova za koje se ne samo može dati zeleno svjetlo, nadao sam se i ostao kao pravi olimpijac do kraja projekcija nebi li se ipak nešto ulovilo u moju filmofilsku mrežu. Na kraju trud se isplatio.
Tako mogu izdvojiti nekoliko odličnih, ali iz različitih razloga odličnih amaterskih filmskih uradaka.
Prvi je film Statut Carnevale, autora Ljube Zdjelarevića iz Zagreba koji je prikazan u sklopu dokumentarne šnite jučerašnjeg progama. Riječ je o zanimljivom eksperimentu s istrzanom snimkom, mislim u sephia modu snimanja, koja prikazuje Lastovsku karnevalsku povorku te običaje koji ju prate. Zbog takvog istrzanog načina prikazivanja, doima se da je snimak izvučen iz neke filmske arhive iz godina prije drugog svjetskog rata, recimo.

Za film Bubuš mogu se kladiti da je većina ljudi u dvorani dala ispodprosječnu ocjenu, no riječ je o filmu autora Ivana Ivkovića Ivandekića iz SCG, točnije Vojvodine koji je napravio zanimljiv erotizirani film o nesretnoj ljubavi. Već sam se pitao da li ima i među filmskim amaterima odvažnijih autora koji će napaviti takav ili slični film te ga poslati na Raf i za sad mi je stigao odgovor u vidu Bubuša. Film je zgranuo prvo muški (ravnopravan u pogledu brojnosti) dio publike pa zatim i onaj, vjerujem, neobjektivniji ženski dio. Zašto neobjektivniji ženski - pa prije svega, jer su vidjele nešto čega nema i zato jer se sama ljepota stvarno lijepe protagonistice insinuira. A na kraju komad s platna nam onako kako lale i jesu, šeretski namigne. E tu je ekipa s Fera iza mene totalno okinula. Zapravo, bio je to vrlo zabavan i kako se moglo čuti, po publiku poticajan film.

Potom je uslijedio film Muzej destrukcije koji je osim što je imao zanimljivu i neobičnu temu vrlo dobro i slikom odrađen. Ono što me privuklo filmu, bila je prije svega odlična priča - pa zar nemate i vi koji ovo čitate, u svom gradu kakvu napuštenu starinu? Zar i vi ne osjećate da bi trebalo nešto učiniti da takvo neko arhitektonsko povijesno zdanje ne propadne. E, tu gdje mi svi samo ostanemo zatvoreni unutar svojih lamentacija, ekipa ovog filma je krenula korak dalje, napravila muzej o posljedicama ljudske nebrige i zapravo autodestrukcije spram svojih kulturnih znamenitosti i naravno to dokumentirala ovim filmom.

I zadnji, nimalo manje interasantan film je: Kezme the movie, autora Ivana Guća iz Splita. To je hrvatska inačica Jackassa. Dečki se ubijaju skačući u grmlje pa zatim s 15 metarskih stjenčuga u, koliko sam vidio, neljetnje more. Ima tu spaljivanja pubičnih dlačica, šibanja i nagužavanja frajeru koji ih sve s teniske mreže gađa pravim, punim servisima od 120-160 km/h. Ludo i smiješno i dečki samo tako dalje. Hoćemo još! Hoćemo još!

To je bio moj jučerašnji izbor. Nisam spomenuo još i da nas je došao pozdraviti Rale Rajko Grlić. O njemu više manje znate što se tiče njegove profi karijere no možda niste vidjeli kakve je filmove radio dok je bio srednjoškolac... Prava filmska apstrakcija s muzičkom podlogom Beatelsa.
To to je to što se tiće utorka.

Nakon zanimljivog i vrlo kvalitetnog prologa festivala koji se dogodio u nedjelju, jučer je krenuo službeni dio. Naravno, ta riječ službeni je službenija od samog festivala. Pod tim ne mislim ništa loše. Dapače još bolje ako je festival obojan u jednu relaksiranu nonašalantnu atmosferu.
Pisao sam kako sam upozoren na to da će tokom festivala publika negodovati, huukati kad nisu zadovoljni filmom. To se čak i ostvarilo. Kažem čak, jer u moru filmova koje sam jučer pogledao jednog bih tek ocijenio "piši kući propalo je", dok je većina solidna. I to nije sve, bilo je tu i izvrsnih primjeraka koje ću izdvajati kako će se pojavljivati svaki dan.

Nego, prvo o otvaranju.
Otvaranje je meni kao hommo novusu na ovom već svakako, među šmekerskom filmskom publikom, etabliranom festivalu bilo sve novo, pa tako i otvaranje koje je sve barem (pri tom mislim na one rigoroznije u publici) nasmijalo.
Naime, usred pozdravnog govora izvršne trojke festivala Vanje Daskalović, Hrvoja Laurente i Olivera Sertića, banula je grupa maskiranih gangstera (s Trešnjevke pretpostavljam) koji su pogasili svjetla i pokušali batinama iznuditi prikazivanje svojeg amaterskog uratka - te na kraju to i uspjeli. U prikazanom uratku Vanja svojim vrištećim, ali još uvijek jako sexy glasom otvara festival. Originalno i zabavno.

Nakon toga je uslijedilo prikazivanje prvog bloka za kojeg sam tek u kratkoj pauzi između filmova skužio da je riječ o eksperimentalnomm bloku.
Iz ovog bloka ću izdvojiti izvrstan film 16:09, autora Miroslava Mrve i Marina Balajića iz Osijeka. Radnja tog, po meni izvrsno urađenog filma, počinje se događati u trenutku kad se naš protagonist probudi i pokušava definirati prostor u kojem se nalazi, pri tom shvaćajući da je prostor ograničen i pada u očaj. Na kraju čovjek iznalazi izlaz iz takve situacije inteligentim rješenjem izlazeći iz okvira prostora u kojem je zarobljen. Rekao bih skoro pa filmska definicija inteligencije.

U pauzi koja je uslijedila između blokova Oliver Sertić je ponovno upozorio velecijenjeni auditorij na ono što mi je dan prije rekao - da svojim glasovima te raznim duhovitim ili neduhovitim primjedbama ukrase svoje glasačke listiće i time sudjeluju u selektiranju filmova RAF-a za RAF putuje, uz (folirano) negodovanje Vanje da će joj to stvoriti problem pri prebrojavanju. Ja bih preporučio Vanji da joj dečki gentlemanski pomognu kad već i predlažu kombinaciju formalnosti i neformalnosti.
Nakon toga je uslijedio najbolji od dva igrana bloka. Iz njega mogu izdvojiti dva filma. To je prvo film za kojeg sam kasnije neslužbeno i doznao od jednog djelatnika festa, jedan od ponajboljih filmova, Dogma #13.

Radi se o filmu jednog momka kojeg sam imao prilike vidjeti prošle godine na Motovunu kako uporno intervjuira ljude po zadatku koji je dobio u školi MMF-a. Riječ je o Kristijanu Kauriću. Radi se o kolažnom prikazu sveopće tv produkcije i televizomanije koja se javlja uslijed poplave privatizacije tv kanala. Izuzetno duhovito i ne bi ga se posramila niti jedna tv kuća da ga pokaže umjesto svojih bezveznih, nesmiješniih i anemičnih humorističih animiranih filmova i serija, vidim bilo je koristi od škole.

Drugi zanimljivi film je The Wictim, the killer and the end, Matije Turkovića i Gorana Sedlara iz Zagreba. Publika je izvrsno reagirala na ovu parodiju na ninje i igrice koje sve više obuzimaju i dehumaniziraju ljude. Ninja iz igre dolazi se sukobiti sa svojim suparnikom s druge strane konzole. Ninja naravno pobjeđuje, hehe.

U dokumentarnom programu bilo je manje zanimljivih i dosjetljivih pokušaja za razliku od prethodnog bloka. Nakon toga je došlo malo do osipanja publike, no najuporniji su dobili i pokoje iznenađenje u filmovima koji su u narednim blokovima uslijedili te i u pivi koja se djelila od redakcije festa zbog 15 minutnog kašnjenja. Naime, hardver je malo zaštekao- bilo je fakat puno filmova, a za to nisu stvarno krivi u direkciji festa - hvale vrijedan potez. E, da bar danas malo zašteka usred projekcije, baš bi lego jedan pivkan.

U projekcijama koje su nakon stanke uslijedile bio je i najgori film danas, ali neću reći koji (oni koji su bili znaju) no bilo je tu i tri filma za istaknuti. Prvi je tresh horor koji je oduševio publiku, Evil eye iliti lutalica smrti (Saše Stanića i Borisa Ružića iz Rijeke). Rađeno s vrlo malo novca i iako manjka rasvjete (u zadnjim kadrovima vidi se da su snimali u predvečerje kad je lagano kmica nailazila, hehe) film ne gubi svoj šarm tresh horor komedije. A što se kečapa potrošilo, a pivkani su letili :)).

Tu su dva dokumentarca koji bi se, kako je moj kolega sugledatelj (i kasnije se ispostavilo režiser kandidata na ovogodišnjem RAF-u) rekao, mogli glatko prikazati na HTV-u. A ja bih dodao, uz još malo montažerskog glancanja, i u sklopu neke emisije na temu Treća životna dob i tehnologija – radi se o filmu Baka Ljuba (autora Juraja Primorca i Branimira Gabrića iz Zagreba) te filmu Ja živim sada ovdje o životnim prilikama štićenika učeničkog doma u Dubravi za djecu s posebnim potrebama i njihovim vrlo bistrim sugestijama kako poboljšati nihov boravak u domu (autori je zoran Pisačić iz Zagreba).

Skoro sam zaboravio i film Fancy but still underground autora Vishne Mamić, Marcele Zanki i Tine Šarić iz Splita o otvaranju (za mene bitne stvari) Kocke jedinog alternativnog okupljališta urbane mladeži tog kraja, zanimljiv uradak prožet intervjuom s ekipom iz TBF-a i upečatljivim pojavljivanjem malog, vrlo mladog, ali ipak punkera i njegovo viđenje Kocke prije i poslije. Da se popegla zvuk u pojedinim dijelovima filma bilo bi to još i puno bolje.

Eto, to je bilo jučer, a danas slijedi nova porcija s novim filmovima.
Ajmo ljudi dok baba s kolačima nije ošla, ovo je ipak (na stranu filmovi u kinima) provorazredan filmski i kulturni događaj ovog mjeseca.

1. The Ring Two, 35 miliona US$
2. Robots, 21 miliona US$
3. The Pacifier, 12 miliona US$
4. Ice Princess, 6,8 miliona US$
5. Hitch, 6,4 miliona US$
6. Hostage, 5,9 miliona US$
7. Be Cool, 5,8 miliona US$
8. Million Dollar Baby, 4 miliona US$
9. Diary of a Mad Black Woman, 2,4 miliona US$
10. Constantine, 2,3 miliona US$

... ovo je stvarno šaroliko. Tu ima svega, od izvrsnih filmova do smeća. Vidim da polako ali nedovoljno opada interes za film na sedmom mjestu. Ali zato je na tron zarade po kino blagajnama zasjeo drugi nastavak izvrsnog horrora "The Ring", ovaj put u režiji japanca Hideo Nakate sa naravno zanosnom Naomi Watts u glavnoj ulozi.
A spekulacije o dvostrukoj većoj zaradi filma "The Ring Two" od svog originala u premijernom vikendu, u potpunosti su se ostvarile (naime u premijernom vikendu, 2002. godine film "The Ring" je zaradio 15 miliona US$). I time se samo potvrđuje dominacija hororaca na box officeu ove godine (s ovim će posebno biti zadovoljan kolega Paranoid).

Ako nakon Dox festa ste mislili kako ostaje samo white noise (ili po naški šum ) do prvog većeg festivala, grdno se varate. Naime slijedi vam ugodno iznenađenje sa RAF-om i to ne onim Britanskim ili pjevačkim već odličnom revijom amaterskih filmova.
I ne nije taj festival od jučer već eto ide mu 4. godina.
Ovogodišnji službeni start je danas u 18:30 u CKZ Trešnjevka.
Zanimljiv je to poduhvat dvojce mladića koji su napravili jedini festival koji nema selekcije već samu selekciju vrši publika na projekcijama. Ekipa se ozbiljino primila posla te nam svima ponudila izvrsni sajt s forumom i odličnim materijalima (za svakog zainteresiranog filmofila ima sve potrebne informacije).

Trajati će ukupno 7 dana od 20 - 26. o.m.
Program se sastoji od više dijelova i odigravati će se u CKZ Trešnjevka i Booksi.

Naime u Booksi će od 22-25.03.2005 biti nešto izuzetno zanimljivo; a to su igrani i animirani filmovi sa Kafa-e (Korean academy of film arts) s početkom od 13:00 (tako će to biti svaki dan. No i ostatak programa u Booksi koji će biti na prikazivanju od 12:00 (koji će se za razliku od ovog sa Kafa-e mijenjati svaki dan) je jednako zanimljiv, prije svega tu su: Hrvatska revija jednominutnog filma iz Požege (tko god nije u prilici doći u lijepi slavonski gradić na taj specifični festival eto jedinstvene prilike!) , Festival kratkog filma iz Mostara, Low Budget Film Festival iz Kikinde, Luksuz festival i produkcija iz Krškog te Fagep (Filmska autorska grupa Enthusia Planck – iz Samobora).
Sve ostalo a pod tim mislim na glavni program, popratni program i Off program će biti prikazani u CKZ-u (čitaj Centar za kulturu Trešnjevka).

E sad koliko vidim iz priloženog materijala sa sajta festa ovaj festival od početka nije bio mali, pri tom mislim na broj pridošlih filmskih uradaka. Tako je prve godine bilo 74 filma druge 112 a ove četvrte godine 180. Ali tu moram spomenuti da festival iako nema selekcije ipak je dao neke smjernice a to su trajanje od 25 minuta tako da od te brojke 164 filma će biti prikazana u glavnom programu a preostalih 16 u popratnom programu. Dakle i taj popratni program je još jedna pozitivna stvar ovog festivala jer se unatoč ipak nekakvim logično nužnim propozicijama nije se odustalo od neselektivnosti.

Koliko sam vidio jučer na oglasnom panou CKZ Trešnjevka (a to provjerio kasnije i na sajtu Rafa) program je podijeljen u žanrovske blokove (igrani, dokumentarni, eksperimentalni, animirani i glazbeni) u trajanju oko 60 min. U redakciji festivala ističu da je ponajviše filmova iz dokumentarnog žanra, što je očiti dokaz praćenja svjetskih trendova.

Na jučerašnjem odgledavanju najboljih filmova s proteklog Rafa (o tom ću kasnije izvjestiti) sreo sam poznanicu koju često susrećem na festivalima i koja me toplo uputila na Off program kao nešto što ne vrijedi tek tako zaobići. Riječ je o amaterskim uratcima danas vrlo poznatih hrvatskih režisera. To su Nenad Puhovski, Zrinko Ogresta, Rajko Grlić i Lordan Zafranović. Zanimljivost ovog programa jest da će ti pobrojani filmski djelatnici i predstaviti svoje rane radove.

Da ne zaboravim, zadnji dan će biti prikazan dokumentarac Lordana Zafranovića "Simfonija Nebeskog grada" (posljednji film iz njegova ciklusa o Kini) i to prije glavna programa koji starta u 18:30 i od 23 sahata nešto posebno za sve stripomane (a koji su to propustili kao npr moja malenkost na CRŠ festivalu), film "Komandant Mark". Ove izvrsne filmove u subutu svakako ne vrijedi propustiti. :)

Mogu još samo pozvati i sve zainteresirane da posjete filmske radionice ovog festivala (osima ako nisu već popunjene) te da odu na neki od koncerata koji će se odigravati svaki dan počevši od utorka (u Gjuri II, Purgeraju, Funkclubu i Močvari).

Za kraj mogu dodati još jednu specifičnost festivala za koju sam saznao u kratkom i nadasve srdačnom razgovoru sa Oliverom Sertićem, a to je da publika je uz radove koji se prikazuju najbitnija. Naime mi svi glasamo na razne načine i potpuno slobodno ocjenjujemo filmove bilo kroz negodovanje (koje može završtiti i prekidanjem projekcije samog filma) pljeskom, zviždanjem, ili klasičnim ocjenjivanjem dodavanjem smajlića ili krutim ocjenjivanjem (od 1-10 ili kako već). U glavnom to je sve prepušteno nama a vjerujem da će netko iz redakcije nas još jednom upozoriti prije prikazivanja na taj detalj, tako da ne bi bilo nismo znali.
I da svakako sve projekcije su besplatne, kokice i sva pijača se mogu unašati, bez onih neugodnih pogleda koje vam upućuju kartodrapci na ulasku u neka od precjenjenih kino dvorana unas.

Zato navalite !!!

Nedugo sam pisao o Ice Age-u i malom Scratu kao "nekom glodavcu". A tko on zapravo je, otkriva slijedeća slika...

Ako ste slobodni većeras navratite od 18:30 u Centar za kulturu Trešnjevka u Parku Stara Trešnjevka 1, gdje će danas biti prikazan izbor najbolje prihvaćenih filmova s prošlogodišnjeg Rafa .

Na site Monstersandcritics.com objavljena je zanimljiva vijest svima koji su volili ili još s vremena na vrijeme vole pogledati "Crouchin tiger, and hidden dragon".

Naime režiser Ang Lee se sprema napraviti (u skladu sa novim filmskim trendovima u svijetu filma) film prethodnik filmu Crouchin tiger..
Priča tog filma će pratiti Li Mumbai i Yu Xiulian (ako se sjećate njih su odigrali, u sada kako spada drugom dijelu, Chow Yun-Fat i Michelle Yeoh) u mlađim danima.
Neizvjesnost u pogledu ovog filma je tko će odigrati spomenute likove jer dosadašnji glumac i glumica su možda malo ipak prestari.

Već se zna kad i gdje će početi snimanje tog filma. To je ovo ljeto u provinciji Yunnan u jugoistočnoj Kini.

Svi vi filmoljupci koji volite pogledati i dobar animirani film visoke produkcije sjećate se i filma "Ice Age", proizašlog iz Foxove radionice.

Iz prvog djela dojmio me se onaj mali uporni prapramiš (ili koji već glodavac je to bio hehe) koji preživljava koješta samo da se domogne i sačuva svoj dragocjeni žir.

E sad nije dugo prošlo, eto stigao je i nastavak zgoda iz ledenog doba.
A dok film ne zaigra u kinima do vas tu je trailer kojeg možete pogledati i nestrpljivo isčekivati pojavljivanje filma.

Uživajte u traileru!

Pričao sam o Supermanu i prije no nikako nisam mogao naći sliku samog glumca.
Možda nekome to nije važno, no ja sam znatiželjan kako izgleda glumac za kojeg se do prošle godine nije ni čulo, a i sama njegova filmografija vezana je isključivo za 2005.
Naime do ove godine on i nije imao nekih značajnijih uloga osim par ulogica po tv serijalima.

I tako sam danas nabasao na vijest o događanjim sa seta i sliku samog Brandona Routha.

Da ne bi bilo da samo ženske prikazujem, evo nešto da i kolegice blogerice uživaju!!!

Naravno da nakon više nego zasluženo dobivenog Oscara za ulogu u "Million dollar baby" je Oko medija usredotočeno na mladu i uspješnu Hillary Swank i njene nove projekte.

Eto nisam ni ja iznimka te me stoga izuzetno interesira kuda će mala dalje trasirati svoj filmski put. Sad joj se zasigurno otvaraju mnoga zatvorena vrata i može s lakoćom birati razne dobre scenarije.

No njena nova najavljena uloga mi izgleda više kao pohod po lovu ili mala relaksacija (za njenog muža kojeg je par puta zveknula tokom sna a sve za vrijeme dok je sniman film), negoli neki zahtijevniji projekt kakav je bio «Baby».
Slijedeći njen projekt je dakle "The Reaping" u produkciji Dark Castlea.
U filmu koji je mješavina raznih žanrova priča će se koncentrirati oko Hilarryne junakinje koja dolazi u mali i religiozni gradić u Texasu istražiti događaje koji upućuju na 10 Biblijskih pošasti.
Režiju tog filma će potpisati James Cox.

Zanimljiva je i data usporedba sa Halle Barry, koja je također nakon Oscara za "Monster's Ball" za istu kuću glumila u filmu "Gothika".
Nadam se da Hillary Swank neće u potpunosti krenuti koracima Halle Berry pa za slijedeću godinu si osigurati Zlatnu malinu.

Danas neću objaviti post o događajima u svijetu filma, već vas želim upoznati sa sudbinom jednog mladića...

U ponedjeljak u emisiji Život uživo na HTV-u mogli ste vidjeti prilog o Danijelu. Detalji o njegovoj teškoj situaciji slijede poslije mojeg uvoda, a pripremila ih je Eva - supruga mog dobrog prijatelja.

Moji prijatelji svakodnevno ulažu iznimne napore kako bi pomogli Danijelu pa sam se u ponedjeljak, dodatno potresen viđenom pričom, dosjetio da bi i putem bloga mogli pomoći vrijednom i inteligentnom članu našeg društva kojem je ta pomoć od životne važnosti i potrebna odmah! Zato VAS, svoje drage i vjerne čitatelje i prijatelje molim da odvojite par trenutaka za čitanje Evinog pisma i Danijelovog životopisa...

Sve vaše ideje o daljnjoj pomoći su dobrodošle (kroz komentar ili mailom)!



"Mreža za Danijela"

Zamislite život s bolnim ranama, sličnim opekotinama koje prekrivaju gotovo cijelo tijelo. Zamislite dječaka koji ne zna kako je to trčati, skakati, jer bi najmanji fizički napor mogao oštetiti njegovu kožu. Zamislite prehranu koja se sastoji samo od tekuće ili mekane hrane, jer bi svaka druga mogla oštetiti probavni trakt? Zamislite mladu osobu kojoj su prsti davno već srasli jedan za drugoga? To je samo dio života s buloznom epidermolizom.
Zamisli da si bolestan, da nemaš i nećeš nikada imati vlastiti novac, da si nemoćan i da ne znaš što će biti s tobom?

Naš prijatelj Danijel od rođenja boluje od bulozne epidermolize i za život mu nedostaje još 2000kn mjesečno - za medicinsku njegu, pomoć u kući, hranu, režije, lijekove koji ne idu preko ministarstva.

Danijel ima 21 godinu i djetinjstvo je proveo u Novskoj s roditeljima. Majka, koja se najviše brinula o njemu tijekom djetinjstva, poginula je tijekom rata kao civil. Danijel od 1996. boravi u Zagrebu, a ove godine završava školovanje za grafičkog tehničara i time prestaje njegovo subvencionirano stanovanje koje uključuje i medicinsku njegu u Centru za odgoj, obrazovanje i osposobljavanje mladeži "Dubrava". Iako je poslao veliki broj molbi za posao niti na jednu nije dobio odgovor (čak ni negativan).
Danijel jedino u Zagrebu ima potrebnu medicinsku njegu, tim specijaliziranih liječnika za buloznu epidermolizu, prijatelje s kojima bi volio provesti vrijeme. Otac, koji živi u Novskoj, u slijedećih će par mjeseci pronaći i kupiti stan prikladan za Danijelove specijalne potrebe, te ujedno potrošiti i svu svoju ušteđevinu. S obzirom da je u mirovini, ono što on može mjesečno izdvajati za Danijela jednostavno nije dovoljno.

Baš ti možeš pomoći Danijelu da proživi još nekoliko godina (jer bolest je na žalost progresivna) u mjestu kojeg voli!!
Jasna i ja (e-mail adrese i brojevi telefona su na kraju maila) želimo pomoći Danijelu da skupi tih potrebnih 2000 kn mjesečno. Naša ideja je organizirati "Mrežu za Danijela". To bi bila mreža dobrih ljudi koji će se mjesečno odricati makar i male (20kn) sume (koliko sami odluče da žele izdvojiti) koju bi mjesečno uplaćivali za Danijela.

Po svemu sudeći Harrison Ford će u svom četvrtom filmskom uprizorenju Indiane Jonesa imati zgodnu pratilicu. Ona bi trebala biti Scarlett Johansson.

A, zanimljivost je od kud je pala sad Scarlett. Naime prijatelj Spielberga, Tomica Cruise mu je predložio svoju dobru kolegicu Scarlett iz trećeg dijela filma Mission Impossible. Da bi ta vijest dobila još na snazi neki neimenovani izvor je rekao kako je Steven bio u potrazi za mladom glumicom koja je sposobna na svojim leđima iznjeti zahtjevnu ulogu i pri tom je imao u vidu Natalie Portman. No, ona je kako taj izvor dobro tvrdi, previše povezana sa Star Warsima te je stoga Tom Cruise predložio Johanssonovu.

Nema što, stvarno dobar izbor. Ali ja bih dodao da asocijativni razlog zbog kojeg je izvisila Natalie baš i ne drži vodu, jer, recimo, Harison Ford je glumio i u Star Warsima i u Indiani pa ne bih baš tako kategorički tvrdio da ga kao gledatelj povezujem isključivo uz Star Warse.
Sve u svemu, nije ni Scarlett sa svojim prebujnim sexappealom za odbacit. Sigurno će joj namjeniti ulogu neke sexy zavodnice ili…

1. Hitch, 8.137 gledatelja
2. The Aviator, 4.515 gledatelja
3. Meet the Fockers, 3.616 gledatelja
4. Mar Adentro, 2.197 gledatelja
5. Ray, 1.681 gledatelja
6. Andrew Lloyd Webber's The Phantom of the Opera, 1.065 gledatelja
7. Closer, 715 gledatelja
8. Life Aquatic with Steve Zissou, 649 gledatelja
9. Shark Tale, 607 gledatelja
10. Sideways, 566 gledatelja

... gledajući pregled najgledanijih izvlačim zaključak da imamo za razliku od USA box officea puno kvalitetnije filmove koji su privukli pažnju gledatelja. Razlog ovakvom rezultatu je i vjerojatno želja gledatelja da pogledaju dobitnike Oscara. Uz to vidi se da pratimo koliko toliko hod kinoprikazivača svijeta s naslovima Hitch i Be Cool.
Moj prijedlog tjedna je film: Mar Adentro.

1. Robots, 36,5 miliona US$
2. The Pacifier, 18 miliona US$
3. Be Cool, 10,3 miliona US$
4. Hostage, 9,8 miliona US$
5. Hitch, 8,7 miliona US$
6. Million Dollar Baby, 5,0 miliona US$
7. Diary of a Mad Black Woman, 5 miliona US$
8. Constantine, 3,65 miliona US$
9. Man of the House, 1,8 miliona US$
10. Cursed, 1,5 miliona US$

...ah napokon je jedan crtić prvi na ljestvici, i to je bolje od trećeplasiranog.

Mnogi su počeli govoriti kako je kraj Star Treku, kako filmovima tako i tv serijalima.
Učestvovao sam u nekim forumima i primjetio da su fanovi podijeljeni oko raznih ekipa koje su do sad prodefilirale kroz Star Trek.
Jedni navlače na Kirka i njegovu ekipu kao jedine dobre i iskonske trekije drugi to ili priznaju ili osporavaju tvrdeći da su bolji capt.Picardovi ljudi neki kažu to isto I za ekipe capt.Janeway, capt. Archera, ili karizmatične ekipe Deep Space 9.

Osobno mi je teško odlučiti se između navedenih no svakako su ekipe capt.Kirka i capt. Picarda bile osebujne i specifične same za sebe no gledajući nove nastavke Star Treka zaželio sam se da vidim i zgode sa drugim glumačkim ekipama.

Na tim forumima ljudi se razbacuju sa time jeli koja od serija nakon Star Trek Generations ostavila mjesta za nove nastavke, pri tom mislim filmske , ili ne. Neki tvrde da je tako sa Deep Spaceom 9 ili Voyagerom. To mi nije jasno. Zašto? Pa stoga jer sve te serije sadržajno nisu konačno završene i uvijek ostavljaju još poneki prorez kroz koji bi se mogla napraviti nekakva trilogija kao što je to u slučaju sa Star Warsima. Kao prijedlog tome mogla bi i poslužiti meni jedna od ponajboljih SF knjiga a to je Battlefield Earth koja je doživjela svoju bijednu ekranizaciju (i neprikazivanje u hrvatskim kinima). Ta knjiga ima svoj ratnički zaplet i sijaset prekrasnih prštavih bitaka koje bi mogle biti na naravno tipično Trekovski način prenesene u taj serijal I poslužiti za ubrizgavanje nove, sviježe krvi tom serijalu.
Sjećam se prekrasnih bitaka oko Deep Space 9 koje bi se mogle ponoviti i još više razraditi s elementom Borga kao najopasnijeg neprijatelja ili ponovnog jačanja Dominona, recimo.

Uglavnom bilo kako bilo ne smatram da je ovaj serijal dogodovština jednog idealnog, utopijskog i kako je jedan prijatelj rekao socijalizmu sličnog društva budućnosti došao k svom kraju.
Tome mogu i dodati i slijedeću vijest a to je da se sprema po navodima web magazina Coming Soon-a snimanje 11-tog Star trek filma te da je u tu svrhu već i draftiran scenarist.Mogu dodati i ne samo to, jer osim što je odabran scenarist i sam scenarij je u međuvremenu dobio neke konture.

Riječ je o scenaristu tri epizoda, vrlo uspješne serije “Band of Brothers”, Ericu Jendresenu. Zanimljivost je ta koju sam Eric spominje da mu nije bila baš životna želja raditi na Star Treku, no kad je vidio odanost i entuzijazam ekipe oko ST serijala nije moga raći ne. Vjerojatno je tu u igri i zanimljiv novčani dobitak.

Eric je otkrio i neke pojedinosti oko sadržaja a to su da će radnja biti smještenai 160 godina prije Kirka, u priči sa jakim sižeom koja se neće kao dosad u ST filmovima toliko oslanjati na specijalne efekte, ili na u zadnjim sekundama neko herojsko djelo svemogućeg kapetana. Izgleda da se odlučilo u korist sadržaja, što je hvale vrijedno, i ono interesantnije neće biti pod mus klasičnog happy enda. Zvuči intrigantno. Za kraj je odao da neće biti izgleda ništa od postojećih glumačkih postava iz postojećih ST tv serijala.

A ja bih tako rado vidio Jolene Blalock, no nikad se ne zna možda se na kraju ipak odluče za Archera i T' pol.

Umro je legendarni komičar Dave Allen u svojoj 68 godini u noći napetak kako izvještava Reuters.

Ovog umjetnika smijeha pamtiti ću po izrsno ispričanim vicevima i skečevima koje se mogu rijetko danas vidjeti. To je gospodin koji je imao navadu pričati viceve sjedeći, pri tom držeći u jednoj ruci whiskey a u drugoj cigaretu.

Inače bio je podrijetlom iz Irske a prvi svoj show i opčenito uspjeh započeo je u Australiji, 1963.g. kada mu je ponuđen vlastiti show Tonight with Dave Allen. Dalje nastavlja svoj uspjeh u G.B. i u kasnim 60-tim radi još dva showa na BBC-u ("The Dave Allen Show" i "Dave Allen At Large" ) koje smo i mi nekoć davno imali prilike vidjeti na tv-u.

Mogu samo konstatirati da bi vrijedilo ponovno prikazati neki od tih serijala da se prisjetimo na tog komičara koji je hladna lica počesto jako ismijavao katoličku crkvu te sex i vjeru očenito, mogao bih ga nazvati svojevrsnom prethodnicom Montyevaca i mojim prvim susretom sa izvrsnim, britkim i otkačenim humorom otočana.

Probati ću ga se prisjetiti jednom njegovom izjavom:"I'm an atheist .... thank God."

Otišla je još jedna legenda.

Kako se sve više primiče početak snimanja "Superman returns", tako je na putu do filmskog seta sve više krušnih mrvica.

Tako sam jučer nabasao na vijest o tome da bude u povratku supermana glumio ni više ni manje nego jedan pokojnik. Pričekao dan i vidio da o tome su se raspisali I drugi filmski siteovi. Mrtvac koji bi mogao ponovno glumiti je legenda Marlon Brando, koji bi prema siteu Latino Review trebao ponovo zaigrati Jor-Ela.

Sad ćete svi reći pa dobro moglo bi biti moguće ako je Singer u najmanju ruku Isus ili će to izvesti uz pomoć CGI-a. E brus ne bu tako bilo, ako se može uzeti za ozbiljno malog genijalca Singera. Naime on će se poslužiti starim snimkama Jor-Ela iz Richard Donnerovog originala Supermana i time oživiti legendu Branda u ulozi oca superjunaka.

Kažu da bi to moglo hodati jer Jor-Elova uloga u Povraćanju Supermana je vrlo mala.

Od kud sad te snimke za koje kao nitko nije znao ?

Pa izgleda zbog parnice oko tantijema od pojavljivanja u «Supermanu 2» snimke interakcije Branda i Christophera Reeva nisu se pojavile u filmu već su se tad ponovo snimile iste scene ali sa majkom Supermana koju je glumila Susannah York.

Kaj velite na to vi fanovi Supermana i Branda ?

Meni se osobno čini ideja zanimljivom, trebam još dodati da je to site koji je prvi objavio da će ulogu Supremana glumiti Brandon Routh. Dakle osim što je singer jedan od režisera genijalaca današnjice, nadam se da je dovoljno tvrdoglav da to I napravi jer postoji mogućnost da će se netko pametan naći reći da neda te snimke iz nekih sumnjivih pravnih razloga.

Osobno nisam protiv pojavljivanja Branda jer je i Singer vjerojatno svjestan težine tog glumca i pečata neponovljivosti koji je ostavljao glumeći po filmovima. Biti će zanimljivo to vidjeti i naravno postati će to svojevrsna spojnica dvaju filmova o Supermanu kao i hommage filmu sa "pravim Supermanom" te i legendi Brandu.

Kakav dojam je film ostavio kad se ne sutradan već odmah po završenoj projekciji osjetite praznim. Hmm dobro ne baš posve praznim jer se distributer potrudio da barem ne odemo praznog želuca i suha grla.

Be Cool nije u onoj kategoriji izuzetnih filmskih uradaka koje pošto poto treba vidjeti. Film uvjetno spašava drugi dio filma gdje je dinamika bolja i krate se preduge scene pjevanja i plesa. Želio bih se osvrnuti na rečeno u svezi plesa i pjesme, naime upozoravam sve moguće gledatelje da film nije onakav kakav se prikazuje u foršpanu (a koji je?). Na momente se s pravom upitate jeste li vi došli na film o Britney na raskrižju ili na nekakvu gangstersku komediju. Naravno s pravom jer u prvom najlošijem dijelu film se gubi tj. režiser nema pojma kaj radi i film više izgleda ko' da ga je Sava nanjela na obalu.

Mixa klišeje i klišeje i pokušava naći crtu prepoznatljivosti filma koju na žalost ne uspijeva do kraja naći. Vrlo šlampav posao. Većina ekipe se u kinu SC više smijala tek tolko da ne razočara distributere. Humori na valove, a ne kako u reklami kaže humor i razbibriga, jer film nema nasilnoga ništa. Scena asocijacije na zadnju dobru suradnju glumačkog para Thurman i Travolta (Pulp) i to na scenu plesa iz tog filma. Naravno, ono što me provocira je upravo ta asocijacija i bezvezni scenaristički razlozi koji dovode do tog super, cool i za zadržavanje pažnje gledatelja predugačkog plesa.

Ne znam kako vas, no mene naziv filma asocira na nešto. Pivu? Žvakaće? Ili neko energetsko piće... ili...? Uglavnom, više mi sliči na nekakav nestručni pothvat nekog marketingaša. Naravno pod tim mislim da je film zbrčkarija u nekom iole inteligentnom načinu. Došlo mi je da pitam nekoga da li je to promocija nekog novog proizvoda koji se skriva iza svog tog vatrometa gluposti i asocijacija.

BeCool se cijelo vrijeme trga da bude što više cool i naravno u tome izgori u samom početku. Pitam se kako je Uma nakon izvrsnih filmova s Tarantinom pristala na ovu autodestrukciju?!
Njena gluma je osrednja i neuvjerljiva, a jedina zanimljiva scena je kad se izležava na suncu i pokazuje svoja prekrasna leđa i ... to je sve što je interesantno s njenom pojavom u filmu.
Danny DeVito se pojavljuje izuzetno kratko toliko da se nije ni morao pojaviti na filmu, ko zna možda je kao Miki skontao da je ovo propast od filma.

A John Travolt, hmmm, on ima inače navadu da se pojavljuje u izuzetno nekvalitenim filmovima, te kad u njima glumi također ne daje ništa od sebe. Zašto je izabrao ovaj film ostaje nepoznanica. ali bar nije toliko neuvjerljiv i necool u filmu koliko zna biti.

Možda su najzanimljivije pojave u filmu The Rock koji glumi pederastog bodygarda koji pokušava nekako započeti svoju filmsku karijeru. Tu je još i pjevačica - zvijezda u nastanku koja tabori u rukama managera Harvey Keitela, koji nema kontakta s muzičkom stvarnošću i zadržava ju u tercetu, dok mala naravno ima velike glasovne i autorske mogućnosti.

Naravno, to sve skuži i poveže najcool osoba filma John Travolta osobno i tako dalje.
Osim navedenih, još se tu pojavljuju Vince Vaughn i Steven Tyler koji su loši, a kakvi bi mogli i biti u ovom lošem filmu.

Iz filma se daje zaključiti da je prvenstveno namijenjen retardiranoj publici i onima koji se zahaklaju za foršpan. Možda je ciljana publika bila teen populacija koja se hvata na udicu «catchy» naslova filmova i koja će kupovati majice BeCool i piti visoko energetska pića BeCool i time biti Cool.
Ocjena: svakako ne ići u kino; gubitak novca, vremena i zaglupljivanje neinventivnim režiserskim intervencijama i praznim sižeom. Ocjena je dakle 1.2 i kategorija dajte mozak na debelu ispašu.

Nekako odmah nakon filma ostaju najbolje emocije koje mogu pretočiti kako tako u riječi.
A to je potrebno da se opiše ovo malo remek djelo filmske umjetnosti iz manufakture genijalca Clinta Eastwooda. Nakon nekih zadnjih filmova osjetio sam laganu stagnaciju u njegovoj režiji, no razuvjerio me Djevojkom za milion dolara.

Film ima narativni princip u kojem Morgan Freeman kao "Scrap" priča priču o susretu dviju izgubljenih duša koje nađu jedna u drugoj svoj spas ili ponovni smisao života. Priča je to umotana u pismo davno izgubljenoj Frankijevoj kćeri.



Sjetio sam se odmah na početku filma jedne izjave Miki Manojlovića kad je odgovarao na press konferenciji prošle godine u Motovunu. Nakon što je priznao da je glumio u jednom filmskom promašaju i da je to odmah negdje kod prve ili druge klape skužio, iz auditorija su ga priupitali kako je to moguće? On je odgovorio da je jednostavno osjetio, skužio da od filma neće biti ništa.

Eto, nekako isto tako, izbrušenih osjetila i ja sam u prvih nekoliko kadrova osjetio moć koju je glumačkim umijećem Hillary Swank krenula opisati lik Maggie Fitzgerald. Čak u tom trenutku dok Maggie u prvim kadrovima tuče vreću učinili su mi se Clint i Morgan kao mentori koji stoje sa strane i dive se svojoj štićenici i njenoj glumi.

Osim njene glume koja vrišti za Oscarom, moram priznati da dugo nisam vidio ovako sjajnu Eastwoodovu performansu i Freemanovu oduvijek dokazanu (no nažalost lovorikama nikad ovjenčanu) filmsku genijalnost. Nekako kao da su mu uvijek promicali Oscari za njegove uloge, i to bez nekog velikog razloga.

Ovo je film kojim se i potvrđuje moć američke, viskobudgetnim filmovima razvodnjene, filmske moći. I to kako? Pa kroz jednog dugovječnog genijalca dubokog glasa.

Ono čime će vas Clint u svom filmu odmah suočiti jest jedan od najstarijih sportova na ovoj kugli zemaljskoj - plement, ali u isti mah izuzetno grub: boks.

Ovo je svakako sportski boksački film unatoč svojim emotivnim vrhuncima u drugoj polovici. Oda je sportu i podsjeća da samo uporni uspijevaju, a što najbolje definira:
Eddie Scrap-Iron Dupris: If there's magic in boxing, that is the magic of fighting battles beyond endurance, beyond cracked ribs, ruptured kidneys and detached retinas. It's the magic of risking everything for a dream that nobody sees but you.

Filska priča je savršeno podijeljena u dva dijela: u prvoj ste doslovno zadivljeni gledatelj prekrasnih borbi i pobjeda 31 godišnje Maggie koja, kao i naš Mirko Filipović, voli nokautirati u prvoj rundi. To toliko dobro radi da u svojoj kategoriji Frankie mora potplaćivati managere kako bi slali svoje štićenice da se bore u ringu s njom.

No onda preokret i vi kao gledatelj rukom režisera bivate prebačeni u tren oka u ring i postajete meso za udaranje. Pod tim ne mislim na ništa loše, jer Clint ne oklijeva prikazati realnost i okrutnost (ovaj put) žena u ringu jednih prema drugima. Njegova priča ide i dalje i fino nijansira i pozadinu Maggine "trailer trash obitelji". U trenutak možete pomisliti da je inspiriran Springerovim showom krenuo i on prikazivati likove koji okružuju našu junakinju, ali to je duda varalica.
On kasnije pred kraj filma pokazuje zapravo sveopću ljudsku pohlepu i neosjetljivost na bol najbližih, koja začudo pogađa najočajnije i najsiromašnije slojeve, koji u toj bezizlaznosti svog društvena položaja idu doslovno tako daleko da "jedu jedni druge". Prava rimska arena, bez milosti za one iz naših redova koji su istinski heroji i iskonski dobri ljudi. E to je sudba kleta Maggie, kojoj je tu sudbinu stavio u ruke Eastwood.

Jedan od zanimljivijih dijelova filmova je i nadimak kojeg svi borci u ringu dobivaju, pa tako i Maggie. Nadimak je zapravo jedna posredna priča koja se nenametljivo utkiva u priču kako film napreduje svojim tempom te biva na kraju dijelom dirljiva vrhunca između Maggie i njena trenera Frankija.

Na kraju ove recenzije mogu konstatirati kako je to jedan od izvrsnih filmova ove kinoprikazivačke godine u kojem su svi protagonisti odreda zaslužili ne samo Oscare već i više od toga - a to je pohod gledatelja i suze koje nećete pustiti samo ako ste bolji borac u ringu od Clinta (što unaprijed sumnjam jer se ovim filmom dokazao kao izvrsni mag sedme umjetnosti koji će vas zasigurno baciti u konopce emotivnih potresa).

Zanimljivost za kraj je da je i sam Clint uvidio vrijednost ovog filma, a ono što vas još više može namamiti u kina jest da je film baziran na istinitom događaju. Nakon nekoliko osrednjih filmova, što Clint i sam priznaje, on sada ima pobjednika te ide dalje. Naime, jašući na plimnom valu svoje Baby, i kako je na dodjeli Oscara rekao uhodane ekipe, ide u snimanje novog filma, a scenarist je isti onaj koji je pripremio i Million dollar baby.

Ovo remek djelo se svakako mora ići gledati što prije u kino i zaslužuje najvišu moguću ocjenu 4.98 i naravno kategoriju moždana nirvana.

Nije se ni smirila prašina oko 4 Oscara koje je dobio film "Million Dollar Baby" a već se šire kojekakve glasine oko snimanja i ponajviše castinga tog filma. Izgleda da nisu samo jalni Rvati nego jalmuša ima po cijelom svijetu, ili…

Uglavnom proširio se trač da je Bullockica odbila glumiti u ovom nemre-da-omane-Oscar filmu jer je ona naime već godinama pokušavala snimiti istoimeni film.
Njen odgovor je bio da to “totalna glupost” i da je trač (kao i u filmu Gossip) krenuo sasvim krivim pravcem.
Objašnjava da je situacija bila takva da su film spremali napraviti s njom no ona nije nikako mogla privoljeti nikog u to da je to izvrstan film, mali dragulj a odgovor je bio da se filmovi o ženskom boxu ne prodaju.
U to vrijeme je ona odustala od uvjeravanja nekog od filmskih studija i krenula u snimanje filma “Miss Congeniality 2”, i kaže da negdje baš u to vrjeme su oni (gazde studija) pronašli Hillary Swank i massu Clinta.

Nekako kad sad nakon što sam vidio film usporedim te dvije glumice moram priznati da su dosta fizički slične. No za kraj Sandra kaže da nije jalna (a ne promakao ti je 100%-tni Oscar, ako nisi jalna onda ti je barem žao ko’ psu) što je ulogu preuzela Hillary. I nekako meni neuvjerljivo kaže za kraj da kod takvih stvari kad se dogode nije potrebno previše s time razbijati glavu, jer su tako se trebale dogoditi. Malo fatalistička izjava no ajde sve u svemu odgovorila je na trač i rekla pretpostavljam istinu.

Biti će još prilika za nju, ima predivnih priča koje su tu i čekaju da budu snimljene no međuvremenu bolje da se okani ovakvih tipskih ( kao "Miss Congeniality") filmova zbog koji su možda i bossovi filma, i čekali da se Sandra odmakne od filma i doveli, mladu ali već iskusnu (što se tiće kako dobiti Oscara) Hillary Swank.
Naravno u svemu tome mi se i nameće pitanje da li bi to bio jednako dobar film da je ulogu Maggie zaigrala Sandra no to nikad nećemo znati.

1. The Aviator, 9.516 gledatelja
2. Meet the Fockers, 5.190 gledatelja
3. Ray, 1.383 gledatelja
4. Andrew Lloyd Webber's The Phantom of the Opera, 1.322 gledatelja
5. Shark Tale, 1.102 gledatelja
6. Closer, 1.015 gledatelja
7. Sideways, 979 gledatelja
8. Life Aquatic with Steve Zissou, 879 gledatelja
9. Blade: Trinity, 625 gledatelja
10. Une longue dimanche de fiancailles, 590 gledatelja

... vidim da je po najgledanijim filmovima publika željna biti u trendu ili ... pak željna dobrih, kvalitetnih filmova. Ovaj tjedan biti će također zanimljivo u kinima pa će tako konaćno u normalno prikazivanje krenuti izvrstan "Million Dollar Baby" i od četvrtka "Be Cool". Preporuka tjedna je dakako fenomenalan film "Million dollar baby".

Kako izvještava Variety, Nicolas Cage se sprema snimati sa režiserom Neil LaButeom remake trilera iz 1973 godine, "The Wicker Man" (režisera Robin Hardya).

Riječ je o klasiku tog žanra, radnja ovog remakea vrtiti će se oko potrage lokalnog šerifa u svezi nestanka mlade djevojke na otoku u obalnom pojasu američke savezne države Maine, a radnja dobiva nečekivani zaokret kada šerif (vjerojatno Cage) poveže nestanak sa očitim dokazima koji upućuju na paganski ritual.
Snimanje je najavljeno za 15.07.2005 u Vancouveru netom što Cage završi svoj posao na filmu "Ghost Rider" baziranom na istoimenom stripu.

Zvuči zanimljivo, više bliže nekakvom hororu nego trileru, bio bi dobar potez Htv-a ili neke druge tv kuće da prije prikaže original sa Edwardom Woodwardom i Christopherom Leejem da možemo kasnije usporediti i ocjeniti Cageov remake.

Otto: You know your problem? You don't like winners.
Archie: Winners?
Otto: Yeah. Winners.
Archie: Winners, like North Vietnam?
Otto: Shut up. We didn't lose Vietnam. It was a tie.
Archie: [going into a cowboy-like drawl] I'm tellin' ya baby, they kicked your little ass there. Boy, they whooped yer hide REAL GOOD.

i ova je zakon:

Otto: It's K-K-K-Ken c-c-c-coming to k-k-k-kill me.

... ovo odlična komedija je iz 1988 godine no John Cleese (Archie Leach), Jamie Lee Curtis (Wanda Gershwitz), Kevin Kline (Otto West), Michael Palin (Ken Pile) su stvarno fenomenalni i u filmu blistaju. Definitivno jedna od onih komedija koja se pamti i vrijede biti pogledane iznova zbog obilja izvrsnih dijaloga.

Redatelji, a istovremeno i scenaristi su Luigi Falorni i Byambasuren Davaa.
Riječ je o odličnom spoju dviju stvari. Prvo, diplomskom radu Luigija Falornija iz 2003.g. s režiserkom Davaaom iz Mongolije, oboje su studenti Munchenskog filmskog studija. Drugi čarobni sastojak je potpuno nestvarna priča o uplakanoj devi.
Film je dobitnik nagrada za najbolji dokumentarni film na Miami IFF-u (2004), nagrade publike na Buenos Airesu IIFF (2004.g.) i na Indianapolis IFF-u (2004.g.) te nagrade FIPRESCI na San Francisco IFF-u (2004.g.). Ovo su za početak izvrsne reference za jedan topli obiteljski film koji je samo na prvi pogled dokumentarac.

Svojevrsna je to životna paralela bajci o «Ružnom pačetu». U prekrasnim, ali ponekad ne samo prirodno surovim krajevima goleme pustinje Gobi, zna se dogoditi da surovost krajolika uđe i pod kožu ne samo ljudi već i životinja. Kako? U krugu male mongolske obitelji rađa se bijelo mladunče dvogrbe deve.

Ono je prekrasno, nevino, nedužno.

No, zbog dugog i teškog donošenja na svijet, majka deva odbacuje svoje mladunče. Odbija ga od sebe unatoč upornim i domišljatim pokušajima mongolske obitelji da ih “spoji”.

Promišljajući o ovom nesvakidašnjem filmu, u misli mi dolazi slika Kaja (u fenomenalnoj bajci "Ledena kraljica" H.C.Andersena) čije smrznuto srce ljubavlju odmrzava njegova sestra. Takav srceodmrzavajući učinak imala je nježna svirka violine pomiješana s pjevanjem violiniste na suspregnute majčinske osjećaje deve majke spram njenog bijelog mladunčeta.
Jer... nestvarno i nemoguće se dogodilo! Da li je to samo vjetar nadražio devine oči... nećemo znati, no deva je kanula suzu. Violinist i «doktor za emotivna zakočenja», po kojeg su djeca iz te mongolske obitelji pošla čak u daleki Ulan Bator, izvršio je svoj zadatak. Deva je ipak prigrlila svoje mladunče.

Svakako je to bio film koji je odskakao od ostalog dokumentarnog programa MFF-a. Odgovor na pitanje kako, bio bi da izvrsna glumačka ekipa uz nestvarnu priču daje svojom nepatvorneom prirodnošću i neposrednošću završni dodir filmu. Na momente se čini da nije posrijedi dokumentarac već igrani film. Toliko su uvjerljivi u prikazu svojeg jednostavnog života Ingen Tmee, Botok i ostali da vam prorade emocije. Film je izuzetno simpatičan, obiteljski, istovremeno antiglobalizacijski, jer nas podučava da ti mirni i jednostavni ljudi, neopterećeni suvišnim modernim napravama, žive sasvim zdravim životom u savršenom skladu s prirodom koja ih okružuje.
Ocjena 4.91 i kategorija moždana nirvana.

Producent Robert Evans i ikona stripova Stan Lee ujediniti će svoje znanje i snage te krenuti u stvaranje jednog sasvim novog superheroja naravno niste ni sumnjali za potrebe velikog platna.

Taj novi lik zvati će se Foreverman i imati će moći nekih također poznatih Leevih superheroj-strip kreacija.
Naime on je stvoritelj Spidermana i Silver Surfera, tako da je za pretpostaviti da će Foreverman objedinjavati njihove sposobnosti ili …

Ono s čime producenti nisu sasvim na čistu, jest da li će taj Čovjekzasvavremena imati iste probleme kao i ostala njegova superherojska braća. Pod tim su mislili naime na onaj problem integracije superheroja u civilno društvo koje je još uvijek nespremno da uzme za gotovo da bi superheroji mogli kraj njih samo tako egzistirati bez nekakve krinke, tajica ili plašta i naravno tu je i onaj još važniji problem koji muči sve takve ubermensche, a to je kako spasiti svijet.
No ipak je za pretpostaviti kako će i našeg novog heroja krasiti te izrazito superherojske distinktivne karakteristike. : ))

No da vi ne bi pomislili da je to samo jedna od ideja u začetku, scenarist Peter Briggs je već od strane Paramounta unajmljen da u suradnji s Leejem napiše scenarij za film.

Ono sasvim zbunjujuće u cijeloj toj priči je izjava Gill Championa (president i CEO Lee’s POW-a) koji je ko’ da reže janjetinu ispalio kako je Lee na putu stvaranja jednog sasvim novog heroja, dosad neviđena. E sad ta izjava o «heroju neviđanoviću» me zbunila kad se uzme u obzir muke s kojima će biti obdaren taj … eto dosad neviđeni heroj.

Pao sam na dupe kad sam danas pročitao da je Neo mogao biti Will Smith.
To bi bilo tako pogrešno.
Jednostavno takve sf uloge mu ne leže previše osim, ako ima primjesa humora.
Will se Isprofilirao u ulogama koje nisu toliko ozbiljne i mistične kao ona u Matrixu.
No bilo kako bilo to se nije desilo.

Uglavnom on sam ne žali za tim što je odbio ulogu u tom velikom sf hitu.
Definitivno mi se sviđa i razlog koji je Will dao u prilog tome, ako se to može nazvati prilogom, više mirenje s činjenicama ili tipična Hollywoodska kurtoazija.
Dakle rekao je da je Keanu bio rođen za ulogu Nea te da je on dobio ulogu u filmu, ne bi se toliko dobro snašao već bi zasigurno donio neke pogrešne odluke i nešto zaribao.