Jedini film s RAF-a za koji sam odlučio recenzirati u potpunosti jesu Bijele ruže autora Riste Sterjovskog i Tomislava Pokrajčića.
Jedan je to od pet filmova koje bih izdvojio s festivala.
Imao sam priliku od jednog od autora dobiti dvd koji je u potpunosti opremljen. Ne samo filmom, nego i komentarom autorskog dvojca i odgovorima na različita pitanja koja se postavljaju prosječnom gledatelju tijekom gledanja filma.
Sam komentar mogao bi biti zaseban filmski uradak prikazan na Rafu i naići na fini odjek u publici, dovoljno je zabavan.
Bijele ruže – riječ je o muzički izvrsno opremljenom uratku, za razliku od većine filmova na Rafu koji preferiraju teme iz Star Wars-a. Muzika potencira tjeskobnu atmosferu o kojoj autori pričaju. Obožavatelji vilenjačkog jezika iz Lord of the Rings koji je posebno za taj film osmišljen, tokom filma Bijele ruže naići će na sličnost u trudu autora da stvore nešto unikatno, posebno kroz jezik pripovjedača.
Priča se odvija u dva svijeta: u našem svijetu realnosti i u svijetu zla gdje Tomislav doživljava grčevitu borbu sa zlom i prenaša tu borbu, ne razaznajući realnost, u svoj svijet. Svojevrsna je to igra zla s umom mladića kojeg na koncu i opsjeda.
Dakle, pored gore navedenih prednosti (muzičkih i same kamere), najveći adut filma je sadržaj te dobro spojena dva paralelna svijeta u kojima se događa bitka. Vrlo je to zahtjevan postupak dualiteta radnje prisutnog u filmu.
Pohvala Tomislavu Pokrajčiću na izvrsnoj glumi opsjednutog mladića. Još ponešto o filmu možete naći u Total Filmu.
Post je objavljen 31.03.2005. u 16:24 sati.