Pregled posta

Zbivanja s prošlog četvrtka i petka na RAF-u

Četvrtak je ispao najbolje posjećen dan i s najboljim raspoloženjem u dvorani. Kad govorim o štimungu mislim pri tom na skoro pa navijački štimung. U zraku dvorane se osjećalo ono treperenje emocija koje se tako počesto može gotovo opipati na nekim (danas) rukometnim tekmama od velikog značaja.
Dakle, svi preduvjeti za gledanje su bili ispunjeni, a meni je zasjala ona neka lampica šestog čula koja mi je dala do znanja da će te večeri biti izvrsnih filmova. I stvarno, potrefilo se da smo publika i ja bili na istoj valnoj duljini.
Film koji mi se odmah usjekao u pamćenje bila je Epopeja o bureku, autorskog dvojca Marina Bušića i Luke Hrgovića. Ovaj je film nešto kao hratski kratkometražni "Mrak film", parodija na Ramba, Indianu Jonesa, Matrix i Lord of the Rings. U dupkom punoj dvorani se umiralo od smijeha. Kako sam u kratkom razgovoru u subotu s Lukom saznao, autori su vrlo mladi i napravili su film sa svojih 17 godina. Pozadina svih priča je naravno burek bez kojeg ne može ni Rambo, a najbolji detalj je kad gdinu. Frodu njegov vjerni prijatelj daje lembas-burek, jer ga naravno ne može nositi cijelim putem. Bitno je još dodati iz mog kratkog razgovora s Lukom kako su dečki orni raditi još ovako dobrih filmića - naravno novac je boljka, kako to nekako uvijek u kulturi biva, zar ne. Dečki se također spremaju na akademiju i ovo bi mogla biti super referenca. Oni koji su propustili film mogu ga vidjeti na ovogodišnjim Danima hrvatskog filma.
Pored tog filma mogu istaknuti još dva. Neumjerenost, film koji je u potpunosti odglumila glumačka skupina slijepih i slabovidnih u režiji Andy Kuljiša i Maria Kovača. U filmu je ukratko riječ o svojevrsnom generacijskom sukobu između slijepog oca (nezadovoljnog sa svime u životu) suprugom koja ne pruža nikakav otpor već se da da ju nosi plimni val i kćeri koja je anoreksična i neshvaćena u obitelji. Njihove potpuno različite osobnosti kulminiraju sukobom za vrijeme nedjeljnog ručka.
Sex maniac je zabavna trash horor komedija tek završenog srednjoškolca, filmskog amatera s Korčule, Jakše Denoblea. Riječ je o smiješnom i nespretnom seksualnom manijaku koji bježi iz zatvora, a ta vijest koja se pročula valovima televizije je doprla i do dvije djevojke tajno povezane s tim momkom neobuzdanog libida. Našem anti junaku je puno bitniji pornić na tv-u nego same žrtve i na kraju biva svladan od potencijalne žrtve, komada (kao u najboljim USA hororima gdje mega komadi stradavaju - ovdje je situacija obrnuta te oni svladavaju zlo).
Za istaknuti su tu još zabavan uradak o Šalabahterima isotimenog naziva, gdje djeca daju zanimljive štreberske i one druge odgovore, začinjene licemjernim izjavama učiteljice. Film je nasmijao publiku te izazvao dobru reakciju i zaslužuje prikazivanje u dječjem obrazovnom programu.
Sličan film ovom gore je Nasilje u školi (vjerojatno jer dolazi iz Zaprešića od iste filmske grupe) koji progovara na simpatičan način o problemima sve prisutnijeg problema bulliinga u školama, donedavno potiranog pod izlikom jačanja karaktera djece.

Od svih dokumentaraca posebno mjesto zauzima film Tovareća mužika, autora Marka Rukavine iz Zagreba koji lijepo dokumentira putovanje tog muzičkog ansambla po otocima u sklopu akcije «Otoče, volim te!» sve do Salija na Dugom otoku od kud zapravo ovaj neobičan ansambl potječe.

Za kraj programa u četvrtak izdvojit ću film 1500, Srećka Labineca iz Zagreba. Film u ubrzanim slikama prikazuje 1500 fotki erotskih časopisa i naizgled je nešto erotično, a zapravo svojevrsno zadirkivanje publike koja je očekivala usporeni prikaz. U te kasne sate kod predominantno muške publike izazvao je istovremeno dvije emocije: uzdahe i smijeh.

PETAK
U petak nije bilo toliko gledatelja da bi se to moglo nazvati gužvom u šesnaestercu. Svejedno mogu izdvojiti nekoliko filmova.

Imploziv; autora Stjepka Peleha i Vlatka Golovraškog iz Nove Gradiške. U ovom vrlo kratkom filmu, nalik kakvoj reklami iz sexy oglasnika njemačkih satelitskih stanica, Josip B. traži žensku osobu pričajući o sebi i pritom se hvaleći kako je ovakav i onakav, da zna i kuhati itd. Uglavnom, publika je pišala od smijeha gledajući lika kako se glupira tražeći si srodnu dušu.

Tu je i Slovenski film Gero o hip –hoperu iz Krškog kvarta Bronx, hehe. Autori Ana Morales, Myriam Hure i Merche Vidal-Abarla nam prikazuju kako je to biti hip-hoper Gero i zapravo je to svojevrsna video iskaznica s osvrtom na njegovo djetinjstvo i što on očekuje od budućnosti. Dečec se naime namjerava školovati na drugom kraju Dežele u Pomorskoj školi u Kopru.

Svakao zanimljivim te šokantim dokumentarcem mogu nazvati onaj autorskog tima Ane Blažić, Marijane Brekalo, Ines Samarđije i Ane Trkulje iz Zaprešića: Državna cesta br 225. U filmu su i eksplicitni prikazi (djelomično zabluranih) mrtvih tijela sudionika u prometu koji su stradali zbog utjecaja alkohola. U zanimljivom kolopletu vodi nas zapravo slučaj smrtni slučaj jednog mladog vozača u kojem naizmjence govore njegov prijatelj i prometni policajac koji je bio na licu mjesta. Smiješne situacije (ako takve postoje u filmu) su one kad čovjek koji živi uz cestu potanko objašnjava koliko mu je ljudi preletilo ogradu i završilo u dvorištu te kako je bio prisiljen povisivati betonski dio ograde. Užasno realistično iz prve ruke i vrlo edukativno za mlade vozače. Ovaj film bi autori mogli ponuditi kao alternativu postojećim koje po tv postajama vrti MUP.

Kao početak kratke recenzije filma Helter & srelter autora Slavice Danić, Katarine Damjanov i Zorana Dragoševa iz Zrenjanina/SCG, postavit ću pitanje da li i vi u svom kvartu imate od strane nogometnih skauta neprepoznatog nogometnog umjetnika? Ha, da jednog! Ja ih imam najmanje tucet. A ovu filmsku ekipu iz Zrenjanina pozivam da posjete moj kvart u Zagrebu pa da ih upoznam s par «šmekera» i napravimo mali turnir nogometnih haklera.

Tako sam prvu zanimljivost ovog filma istaknuo, a to je prepoznatljivost i poistovjećivanje s običnim ljudima iz vlastite sredine jer je ta najvažnija sporedna stvar na svijetu kao univerzalni riječnik. (Riječnik koji je i meni pomogao jednom prilikom kad sam se vozio s Turčinom koji ne zna niti jedan jezik osim svoga i koji mi je uz pomoć Bešiktaša, Trabzonspora i drugih klubova pomogao navigati ga po belemu Zabregu.)
I tako jednoj velikoj nekadašnjoj nadi u posjet dolaze dvojica Liverpoolovaca ne bi li ga oprobali. Naime, oni su uvjereni da samo oni znaju igrati nogač, no eto, ubrzo se razuvjere majstorstvima tog Zrenjaninca.

Za kraj bih još dodao dva filma - jedan je dokumentarni Bad trip o trgovanju ljudima, točnije trgovanju ženama. Znimljiv i osvještavajući uradak autora Anje Kučko, Mare Šimat i Ane Kušen. Ovaj film vrijedi istaknuti jer priča o seksualnoj eksploataciji žena i to iz svih sredina Hrvatske: ženska osoba koja je intervjuirana svjedoči kako su djevojke iz Zagreba, Splita, Rijeke itd. Ona govori kako ih navikavaju na drogu te da ih sve seksualno iskorištavaju mijenjajući često mjesta u kojim ih prostituiraju. Užas! Poanta za kraj: Djevojke oprez!!!

Zadnji zanimljivi film na Veliki petak je bio Linija 268, autora Željka Dragosavca i Tanje Špoljar. On nam za razliku od prethodnog govori o jednoj svakidašnjoj stvari, a to je autobusna linija koja ide od Zagreba do Gorice te o dogodovštinama koje prvenstveno studenti koji se pojavljuju na filmu pričaju i i likovima koje susreću svakodnevno. Tu je lik koji skockan u odijelu s nekakvim ružnim čizmetinama ulazi u bus te se ko' pes češe i slinavi po štangi za koju se drži za vrijeme putovanja. Tu priču fotkom elaborira i naš pripovjedač. Dalje, tu je zanimljivost oko švercanja o kojem nam priča raspjevani šole te busne linije. Sve u svemu zanimljiv i jako zabavan uradak.






Post je objavljen 29.03.2005. u 23:49 sati.