tko
Koliko je istina zakopano?Koliko je tajni razotkreno?
Tražiti smisao svega proživljenog ili slijediti tok koji u bujicama tvrdokorno razara korito..?!?
Često se,da bi se održale obje strane prometnima,gradi most kao poveznica lijeve sa desnom stranom korita.Jesu li uvijek jednako plodna zemljišta u priobalju tih vodenih putova..trava niče samovoljno,bez obrade ljudskih ruku i djela..Opstanija i divlja,slobodnija i zelena il siva,raste tvrdoglavo,živeći od milodara sa neba,tu je još uvijek,postojana i smjela,goropadna i nježna..neovisna u krojenju svog vlastitog tijela,samovoljna u odabiru boje odijela.
Znam,naravno da znam da tišina ima frekvenciju određenom uhu čujnu,sa zvonkim tonom kojeg se razabire u masi tišina.Kada ispuni prazninu,postaje još tiša.Koliko je decibela potrebno da se čuje jačina tišine?
Ima svoj stav i boju,čar i intrigantnu notu.Govori,piše,ostavlja za sobom tragove i mirise.Ali...što ako se tišina i tišina ne poklope?Što ako nisu iste?Kolike emocije se nove rode ili su i one uvijek iste,reinkarnirane ili klonirane..?
Prate me..dvojke..tri poredane kao dame..
Vrijeme je...polazište poplavljeno bujicom slova, oblikom i veličinom različita.
Mašta praćena snom ima izglede da vlada vremenom..još..i još...Htjedoh se zapravo upitati,što je sudbina..posstoji li ..postoji li neka druga dimenzija koja vlada nama,kroji nas po svom,po modelu naših zasluga ili naših predaka,ostavljajući nam u nasljeđe bogatstvo dugovanja?
Jer..na sva moja pitanja,nemam drugi odgovor no taj..Neopterećena okvirima tradicionalnog,postajem rob vremenskih zapisa. Tko mi konce vuče....tko?
