----------------------
Haj..
Milion puta rečena riječ.I svaka nova popraćena nadom da iza nje izvire samo jedan-On..
Početci nanovo i opet,ponovno i ....opet...Tražeći samo jedno,samo jednog zaronih u ocean,u bogatstvo svijeta dubinama okićen.Zaronih ,u mulju se koprcam.Otežale noge usađene okovima,drže me još dublje ne popuštajući mojim molbama da se izvučem.Gledam pogledom usmjerenim prema gore,prateći zraku sunca što se s lakoćom probija u kiši kapljica sinteziranim u more.
Pitam se,ponovno..i opet..Je li sve to moguće?
Pitam se ...Ah!
Opsjednuta upitnicima pratim put okićen.
Ispunjena emocijama koje su nekoć mamile osmijeh,sada plaše.Ne puštaju me,i sve su dublje.Očistiti se barem malo,da ponovno zablistam u voljenju njegove duše.Isplivati bliže površini dubina i željeti sve sa manje boli,sa manje opterećenja u želji.Voljeti ga sa srećom i osmijehom koji sve više mami.
Želim!
Lijep je dan.Uzdišem duboko taj miris Bogom dan.Vraćam se sebi pogledom usmjerenim prema..njemu..
O da,osjećam tu sreću od njega poslanu,nekim putevima mliječnih staza,kozmičkim silama napisanu,koju čitam s osmijehom na licu.Volim...i to je Božji dar!
Lijep je dan.
