Želja:Isprati se kišom s neba
Spoznaje.
Opet tlapnje o toj temi.Opet grčevito savinjanje uklupčenog tijela spoznavši spoznaje.
Kolika je snaga uma gledajući u trenutke što odlaze.Dubokoumna razmetanja mislima što lete prostorom oko mog tijela.Kolika je veličina kozmosa? IMa li dovoljno mijesta za duše i čestice emocija?.....
Odgovor na vječito pitanje o tim saznanjima ostaje i dalje dubiozan.
Proživjeh veličinu neopisivu riječima.Veličinu bez granica.Bez dilema.
Nutrina pišti novitetima što razum smaknu sa trona.Veličina samo moja,crvena,duginim bojama obojana.Eksplozije traju i eruptiraju pri samom pogledu na slova.Tajne skrivene unutar stanica,jezgrovito putem neurona ticalima podsjećaju na njihovo postojanje.Dokle traje ta masovna epidemija emocija,što postaje sve dublja,veča??
Spoznah istinitiju istinu i pitah se nije li dovoljna za razdor tih emocija,veličine što plove mojim morima?!
Kolika je duga staza što me vodi njegovim slovima?Ima li kraja ta popločena staza tugom,boli..srećom,smijeha..suzama..?Razočarana?
Jesam¨!Spoznaje bole i svaki znak usađen u mojoj koži pritišće težinom od par tona.
Ne želim ga u meni.Nije tolika veličina.Uvjerena sam?Nisam!I to boli.
