A toi
............................................................
..............................!..:))
................................................
...........
.............................?.................!!!!!!!...............-........
.................,....!....
Sve je ovo prešućeno,ostavljeno u nekom kutku vremena da paučina obavi svoje,zadovolji svoje nepce trljajući nožice od slasti što poput meda slade ove silne riječi..toliko toga je je zaključano,zabranjeno da se pokaže,a guši..Otvoriti srce a ne moć dati,besmislenost,priznajem..Čemu trovati nečije srce,dušu i remetiti mir kad više od riječi se ne može dati..pokloniti srce putevima zračnih koridora,patnja koja traje..
Ipak! Osjećaj neki prati misli da nema kraja,nit napeto opstaje..Priča koja traje i u tišini,šutnji i tami glasova.Ipak!Osjećaj šutljivo ostavlja trag da će jednom susrestii se sjene i dodir slova izreći glasom.Ipak!Intuitivno znam.Desit će se!!!!!
Fališ mi..ali znam da si tu..kraj mene..
