Kiša
Kiša!Prvomajska kiša hladnija nego inače.Potreba za živuće biljke i one iscrpljene,bez nade za oživljenjem.Podiže uspravno svaki list,glavicu stabljike,korjenje ispod njihovih margina.Vraća osmijeh obojan prirodniim bojama rukom neuspješno kopiranim.Kako život znači za svijet bez pluća.
Kiša!Ista ta kiša nespokoj susreće u nestabilnim dušama.Istiskujući volju baca u očaj.Mnoge oči sjaj ne vide što svaka kapljica utkuje u mrežu isprepletenih vlakana među porama.Hrani podjednako kao i ona mala zraka sunca što energiju udahnjuje putovima krvavih nutrina.Svaka žilica proširujući svoje tokove postaje korito bez brane kojom putuje bujica.Svaka stanica oživljena atomom ozona širi svoje listove poput zelenog svijeta.Milina.
Pogled prema nebu koje plače mami osmijeh okupan njegovim suzama.Eksplozija užitaka.
