Staklene suze
Tišina.Sunčana tmurnost.Svijetlost tame.Dan za pamćenje.Kišni dan, a vedro nebo sunčeve zrake sije.Hladno,a toplotna energija mazi cvjetove.Glavobolja.Prazan svemir nutrine vapi za zvjezdicom,kakvom kometom,..samo da prazno ne caruje..jer bol tada jača je. Nema više. Nema one priče ispričane sjenama u letu crvenila. Bol je ostala. Teški teret koji se nastanio mliječnim putovima. Ljubav jedna ostala. Duša iskidana na djelove.
More,val,stijena.. ispisana riječ upila kapi što morska pjena ostavi iza sebe..Oči suzne.Jecaj.Morske dubine vraćaju jeku boli glasom vala tuge.Tupi pogled odaje misli svemira.Obzorje svoje suze krije.Nebo se smješkom trudi ne bi li posijalo sjeme sreće i osvježilo vibru tuge.Snage nema jer žalostan veo prekrio je cio svemir njen.Prazno.Tiho.Tama se spušta na kapke.Suze..male..klize..
