18.-ti dan mjeseca decembra
Sudbina iskrojena u 365 dana!Kroj vječan!
Kraj.Uslijedio je kraj jednog početka,tamo negdje daleko zapisanog.Proživljenog početka,prožetog zlatnim nitima, isprepletenim svim lijepim emocijama i ugodom.Ljubav su pleli,ispleli i u ormar spremili.
Smogao je snage,one snage koju ja ne imah za dovesti kraju jednu ljubav.Čudan sistem.Mislim da i on nije bio spreman.Mislim da nije bio isplaniran.Mislim da i on nije očekivao takav End,baš sada,noćas,jutros,ovog sumornog dana decembra.
Lažima,lažima koje su na tren shvaćene kao najistinitija istina.I uvjerio me,zbunio u mom ionako zbunjenom bunilu,uspio je.Ostadoh zanijemljena...ostadoh na rubu ponora iz kojeg je jekom odzvanjala njegova riječ.Ostadoh u patnjama..napadnuta opet onim istim dosadnim mušicama što se upitnicima imenuju..
Ali,sve na tren.
Čudan sistem.
Znam da nije istina.Znam.Onolika osjetna ljubav ne može biti lažna,drugdje usmjerena,drugoj poklonjena.
Jednostavno,ne!Nije istina!Ne!
Možda je bio test,test koji je u tom trenu bio težak,pretežak za ionako pretešku dušu.Test koji je ocijenjen sa (negativan).Test koji je izmamio moju slabu točku,skrivenu nesigurnost u sebe i moju dušu, nesigurnost u istinitost cijele bajke,njega i njegove priče..njegovih lica i izjave..Nesigurnost u istinitost istine!
Voli me.Mislim da me voli .Osjećam ljubav koja vibrirajući stiže.Osjećam tu silu, snažnu i iskrenu, jer da moje srce nije toliko otvoreno,ne bih osjećala, ne bih vibre primala, ne bih toliko i ja voljela....
Volim Ga.Znam da ga volim.Zna da je to istina.Zna da je ista ljubav uzvraćena.Zna da je bolna i neshvaćena.
Zato me čuj!
Gdje god da jesi,gdje god ti misli lete, sudarit će se mojima, zagrlit će se, ljubiti do iznemoglosti tijela, plakati suzama koja će potop stvarati, voljeti snagom svemira.
Gdje god da jesi, pratim te mojim stopama, ljubav moja će te i u najhladnijim danima grijati, srce čuvati i hraniti.
Gdje god da jesi......jesi.......i ja te ljubim......i volim.......do svemira........
