Ne miriše na ružu
Čas jedan blog posvećen jednom,čas drugom..
Istina,sličnosti je mnogo.Uvijek netko za nekim pati,uvijek netko nekog voli,uvijek netko nekog boli..
Savršenstvo je nađeno tamo gdje je ljubav,patnja i bol obojana svijetlim tonom obostrana tamo gdje jedna duša vlada,gdje svemir svojom širinom obgrli sva četiri ramena istovremeno..Tada je ta bol slatka..tada je ljubav vječna..
Voljeti osobu koja šutke obara svaku riječ,koja usnicama ne miče ,koja ne zabilježi niti jedan tren..postaje patnja na marginama propasti svakog uzdaha i emotivnog treptaja..Tu se nalazim ja.Tu je ON.
U ponoru zamrlosti pri njegovom uzdahu.U tami noći pri njegovoj svijetlosti. U svijetu ispražnjenih emocija pri njegovom svemiru beskrajnosti..kako živjeti??
Volim.Volim.Osjećam.Ljubim.Drhtim.Patim.Bolim.Volim.Volim njega beskrajno.Volim i samo svojoj duši kažem,samo njoj priznajem,samo srce moje znade,koje je ranjeno i krvavo.
Opterećena emocijama,plačnim očima,teške umorne duše,beskrajne ispunjene praznine,vječitim mislima u pogonu,nagomilanim željama,...koračam,uzdignute glave,u sigurnosti svijeta prožetom svakojakim novitetima,licima i osmijesima,što traže spokoj uvjereni da baš sam ja ta koja može savjetom ga pružiti..
Gle ironije! Pa ja sam ta koja isto tražim. A vječito dajem.Vječito moje lice,nasmijano dočekuje.Vječito riječ pružam.Nudim.
Umorna sam.Maska postaje teška.Ne prati linije grimase.Otežala mijenja mi lice.
Svaka linija obrisa nutrinu razotkriva.Gdje li sam?Čija?Kome pripadam?
Sebi?Da?
Ne?
Ima li svaki početak kraj?Mislim da se danas nazire,mada ga ne razumijem.Obrat događaja,obrat emocija,obrat razmišljanja,u mojoj bezočnosti.ostavlja me u totalnom neznanju..
Jutro donosi svježinu,mislim i tužne novosti..moram dobro podnijeti!!!
Stoički uzdignute glave u stavu ponosito prebroditi!!!!
