Ima Boga!!!!
"Gledam kroz ključanicu,mirisi opojni miluju senzore,putuju do zadnje stanice..Emocije!
Prateći vokali u taktu gube smisao..tritonus!
Nešto kao zbunjenost misli,osjeta i želja u trializmu..
Ne! Ostajem pri svom i svojem,bez žudnji i nesmislenih emocija..samo vedrina armirana plus ionima..
...i u crnim oblacima ima smisla....i u kiši sreća......"
Post napisan prije samo mjesec i pol dana,tako dubok,a samouvjeren i odlučan..
Gdje sam danas? A sutra?
Umire nešto u meni,nešto vrijedno što me odvajalo od mase i ostatka svijeta..nešto rijetko,što mi je Bog i neka Viša sila privilegirano dala na poklon..nešto veliko i močno,što me činilo sretnom,potpunom i vrijednom..
Drugačija sam osoba. Nadahnuta svim njegovim riječima,pjesmama,stihovima,ljubavlju koja je kratko žarila.
Oplemenjena, ispunjena, istovremeno prazna, al bogatija za jedno iskustvo ispunjeno novim emocijama,ljubavlju neugašenom, silnim treperenjem srca pri samoj pomisli na njega..Zar nije to divno i božanstveno? Zar se to inače doživljava? Ja,prvi put..prvi put...prvi put...
Otkočio zakočeno. Otvorio zatvoreno. Utoplio hladno. Oživio mrtvo.
Gledam ga tamo, u svađi s nekim ili sam sa sobom.Više ne uspijem pratiti te kazališne komade,prenerazumljivi su mi.
U svađi i opet u vrijeđanju i napadanju istim načinom,riječima,stilom,agresivnošću..a mene nema...nema...nema....
Sinoćnje je bilo presudno i zadnje.Zadnje! Teškim srcem pišem tu riječ,preteškim,istom težinom što čitam njegovo napadanje.
Najteža je njegova riječ blaćenja i lažnog predstavljanja mojeg Ja,mojeg karaktera,mojih emocija,moje neutažene ljubavi koja u mom umirućem tijelu boli..Ponavlja se,povijest se ponavlja.Suze istim tempom na licu klize,istim taktom kucaju na očne kapke,istim intenzitetom magle...
Staviti na vagu intenzitet boli ljubavi i njegovog vrijeđanja?
Ne znam ima li smisla. Rezultat bi mogao biti prebolan prevagne li vaga na njegovu stranu,stranu njegovog vrijeđanja. Ne želim znati,potvrditi ono što već znam. Boli i jedno i drugo. Težina je podjednaka al različitog emotivnog osjeta.
Ljubavna bol je emotivno dublja. Vrijeđanja je parajuća..nepravedna..tupa,a oštra ....bol...
Danas je 26.11.2008. Nije neki datum lako pamtiv, Zbrojeći znamenke,dobija se zbir od 20.
Opet dvojka,u stalnoj pratnji digitalnog sata,prati me dvojka na različitim znamenkastim mjestima. Dvojka!
Na kraju,i dobila sam dvojku..istu onu koju sam neki dan nekome dala..Ima Boga!!!!
