Filozofija na čekanju
Eto me.Stigoh.Stigoh tebi moja prijateljice,na razgovor,čašicu,kavu..štagod..samo da sam tu s tobom.U pozadini muzika,naravno...ona moja,lagana,srceparajuća..opet tears....neću zamarati mojim ponavljanjima.
Zamarati koga?Baš sam smiješna.A sama sam.Sama s tobom moja prijateljice.Možemo štagod želimo..pjevati,plesati,plakati..štagod,a pritom da nas nitko ne ometa,ismijava,zanovjeta il ubije komentarima..
Ah,šta bih rekla.Htjedoh raspravljati o filozofiji i njenim granama.To je tema.Opet danas ne mogu,ne znam,valjda sam se istrošila.
Pisala sam već,mnogo,na nekim drugim stranicama.Na dvije,točnije.Jedna mi je srcu prirasla,ali više ne gostujem..ima razloga,velikih,opravdanih. Znatiželja me zagolica,pa provirim onako iza ugla.Ugledam mnogo poznatih lica,htjedoh javiti se,mahnuti,doviknuti...ali...ne!ne smijem,nikako ne smijem!
Povrijeđena,,optužena,zgažena..da,tako se osjećam.I to je strašno.Bolno.Žalosno i jadno.
Jadno,da.Jadno dozvoliti si takvo stanje.Prepustiti se emocijama koje nisu dozvoljene.Reći misli koje tlače.Otvoriti dušu neznancu do te mjere da se i sama posramljujem.Zašto? Ne znam ni sama.I za mene je to bio novitet.Totalno čudno stanje.Kao začarana,omamljena,svezanih očiju i rasparenih grudi,koračala sam kroz svijet.Enigma koja me pratila,mijenjala mi lice.
I još danas postavljam si pitanja na koja nikako ne znam dati odgovore.Možda će jednom iskrsnuti koji ,pa će sve biti jasnije.Možda! Nadam se.
odlazim!nemam inspiracije..i dalje..možda se kasnije vratim..možda!Kome ja to?...Pa,sebi!
