17
srijeda
prosinac
2014
Zašto obrazovani odlaze?! Treba li ih za to kazniti?
„Smatram da bi bilo razumno da se studentima koji se školuju na račun države uvede obveza da ostanu neko vrijeme u Hrvatskoj ili da vrate novac ako odu van, izjavio je nedavno ministar znanosti, obrazovanja i sporta „ Vedran Mornar.
Slažete li se sa odlukom ministra?
Treba li spriječiti da „mozgovi „ Hrvatske države ne odlaze u strane zemlje u nadi da ce si pružiti bolji život i egzistenciju što je već godinama problem naše države. No, je li se ministar zapitao bi li mi ostali radit u našoj državi da nam je omogućen pristojan posao sa još pristojnijom plaćom. Odgovor na ovo pitanje svi znamo, no naš ministar ne zna.
Visokoobrazovana radna snaga uvijek ima viša očekivanja u pogledu sigurnosti radnog mjesta, karijernog napredovanja i boljih radnih uvjeta. Mnogi visokoobrazovani ljudi danas vežu migracije s kvalitetom života, a u budućnosti će i klimatske promjene utjecati na izbor odredišnih zemalja. No, činjenica jest da su visoko razvijene zemlje bile i ostale magnet za naše stručnjake.
Ovako Hrvatska reagira na probleme – „Iako se desetljećima suočava s odljevom visokoobrazovanih ljudi, u Hrvatskoj nema mnogo istraživanja o tom problemu, posebice ne novijeg datuma“ .
Stvarno Hrvatska ne zna koji je problem koji je uzrok migracije ili se samo pravi da „ ne zna“ ?!
Je li kriva kriza?
- Visokoobrazovani trebaju mobilnost, nastoje li biti na zahtjevnoj razini zvanja. Bez toga, i cjeloživotnog učenja, niti jedan stručnjak više ne može preživjeti niti dvije godine u zvanju, bez obzira na to radi li se o ‘tehničarima’, medicinarima ili humanistima. Oni zahtjevni prema sebi i okolini uvijek će odlaziti, pa i čak da nema krize u našem društvu - rekla je dr. Mežnarić.
Zapadna Europa gubi na godišnjoj bazi tisuće talenata i visokoobrazovanih koji odlaze u SAD i Kanadu. Iskustva novih članica EU pokazuju visoke brojke odlazaka po tzv. slobodnim koridorima (Velika Britanija, Irska), ali i vraćanja, dijelom uvjetovana krizom. Građani Hrvatske slijede i slijedit će taj obrazac ako glavne destinacije - koje su za Hrvatsku zasad zatvorene - ne pooštre kriterije ulaska. A sve ukazuje na to da će se imigracijske politike u sljedećim izbornim rokovima ponegdje i drastično mijenjat.
Mjere bi trebale biti pozitivnog, a ne restriktivnog karaktera. Nijedna demokratska zemlja ne bi smjela ograničavati odlazak visokoobrazovanih, ali bi trebala pametno razmišljati kako kapitalizirati znanje i sposobnosti ljudi koji su otišli i najvjerojatnije se neće vratiti. Trebalo bi raditi na izgradnji mreža s njima, što znači da bi Hrvatska trebala osmišljavati programe u koje bi uključivala naše vrhunske znanstvenike i stručnjake iz inozemstva.
Bijeg i odlazak ljudskog kapitala doista je opasan, ključni problem ravnoteže društva, a rješenje za to, ono ‘odmah i pri ruci’ tradicionalno, a uvijek neuspješno, traži se u nadoknadi tzv. troškova školovanja. Svi sustavi koji se suoče s problemom odlaska talenata i školovanih na prvu loptu reagiraju s takvom idejom.
komentiraj (6) * ispiši * #
11
četvrtak
prosinac
2014
Pad BDP-a u RH - Potrebne promjene ekonomske politike
Ekonomisti banaka u 2015.god očekuju pad BDP-a na 5,5% te ističu kako će se realna javna potrošnja i dalje smanjivati i to 2015.god za 1,5%. No tome neće biti kraja nastavit će padati i osobna potrošnja, dok bi investicije trebale zabilježiti blagi rast od 0,5%.
S obzirom na takve činjenice i bez provođenja strukturnih reformi, Hrvatska će i dalje ostati na europskom dnu i jedna od najslabijih europskih ekonomija u razdoblju između 2015-2019.god. Jedine mogućnosti oporavka za hrvatsko gospodarstvo su vidljive u izvozu roba i usluga zatim industrijskoj proizvodnji i trgovini na malo
. Dok se stanovnici Hrvatske nadaju oporavku trenutnog stanja države, da bi se izašlo iz krize potreban je rast od najmanje tri, četiri pa i više posto jer bi jedino to sugeriralo dugoročniji rast i razvoj.
PROMJENA EKONOMSKE POLITIKE
Iako su pokrenute mjere, te su nositelji ekonomske politike nastojali poboljšati poslovno okružje, podići konkurentnost, olakšati izvoznicima, povećati zaposlenost, te mjere nisu dale željene rezultate. Situacija u gospodarstvu ostaje nepromijenjena.
Kako hrvatsko gospodarstvo ne konvergira s oporavkom gospodarstva Europske unije i drugih gospodarstva na globalnoj sceni, neophodna je promjena ekonomske politike odnosno razvoja hrvatskog gospodarstva. U suprotnom teško je nadoknaditi realan pad BDP-a od oko 13% koliko je izgubljeno u posljednjih šest godina.
Znate li zemlju u Uniji koja je 12 kvartala bila u minusu, a 6 godina u krizi?
Jedina zemlja koja je bila šest godina u krizi je Grčka. Jedina zemlja koja je 12 kvartala imala kontinuirani pad s istom vladom bez promjene političke garniture, okvira, vlade, parlamentarnih izbora, zapravo je Hrvatska.
U posljednjih 50 godina Europske unije takav slučaj zapravo nije zabilježen.Vaša razmišljanja?! Mislite li da bi Hrvatskoj bila potrebna promjena ekonomske politike i može li to pomoći ovakvom stanju u kojem se hrvatsko gospodarstvo nalazi?
komentiraj (2) * ispiši * #
04
četvrtak
prosinac
2014
Što je to korupcija? Hrvatska zna!
Korupcija je fenomen o kojemu se danas puno govori, a koji je donedavno bio na samom rubu ekonomskih istraživanja. Većoj pozornosti znanstvene i šire javnosti za probleme korupcije doprinijeli su ,općenito, globalizacija i jačanje svijesti o negativnim učincima korupcije na društveno-ekonomski razvoj.
U Hrvatskoj je suzbijanje korupcije ne samo zadani politički kriterij kojeg je trebala ispuniti za članstvo u Europskoj uniji, već i nužna pretpostavka ekonomskog blagostanja i društvenog napretka.
Prema istraživanjima, Hrvatska je druga u Europi po korupciji u poslovnom svijetu
. Uz to, uspješno i uvozi korupciju. Čak se uz četiri međunarodne afere vezuju imena visokih dužnosnika, bivših premijera i predsjednika.
Stoga ne čudi što je u Hrvatskoj u svibnju slabo odjeknuo podatak kojeg je objavila revizorska kuća Ernst & Young, a prema kojem 90% hrvatskih menadžera vjeruje da je davanje mita sasvim uobičajena poslovna praksa. Iako su afere Hypo i Mol, u kojima je nepravomoćno osuđen bivši premijer Ivo Sanader za primanje provizija od austrijske banke i mađarske naftne kompanije, isprva izazvale žestoku reakciju javnosti, malo tko prati nova suđenja nekad najmoćnijem čovjeku države.
Nikad dovršeni slučaj Daimler u kojem je američka tvrtka navodno podmićivala visoke dužnosnike nije ostavila jači trag, a bivši predsjednik Stjepan Mesić, čini se, neće se morati ni braniti od optužbi finskog državnog odvjetnika koji ga sumnjiči za primanje mita u slučaju Patria prilikom nabavke vojnih vozila 2007. godine.
Svakako treba spomenuti i nedavnu aferu sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem koji je iskoristio korupcijski potencijal Grada Zagreba.
Imati će negativne posljedice na ionako već loše gospodarsko stanje u državi jer tko bi još htio ulagati u korumpiranu zemlju i poslovati s korumpiranim društvom kod kojeg je to normalna pojava.
Što vi mislite koji su to negativni učinci korupcije na društveno-ekonomski razvitak u Hrvatskoj?
komentiraj (6) * ispiši * #
