Mrtvilo...

...koliko mrtav čovjek može biti nakon neprospavane noći govori samo moj primjer...
Nepostojanje volje za APSOLUTNO bilo čim, pokušaj spavanja koji se pretvori u razvlačenje po krevetu...bah...baš mi se ne da ni pisat (a moraaaaaam...)

Elem, sutra mi već starci dolaze u stan kao vidit...bla bla....Kako mi se to ne da....ali znam da i to mora proći. Majka je previše patetična i uopće mi se ne da razgovarat s njom na toj razini...ali znam da je to isto prolazno stanje...

Ajme kako ne volim mrtvilo, kako ne volim pomanjkanje energije i iscrpljenost...baš ono, jedva čekam sutra da se vratim u uobičajeni đir...(spremanja stan kako stvari stoje)...

Come as you are...

U zadnje vrijeme stalno Nirvana na radiu...zaboravila sam vec kada je bio rodjen a kada je umro...znam da je nedje u cetvrtom mjesecu obljetnica smrti...

Biti ono sto jesmo bila je himna moje - ajmo reci grunge generacije 90ih. devedesete godine bile su nekako revolucionarne iako revolucija nije bila politicke naravi. Vise onako, kao neko oslobodjenje, kao hedonizam koji se poceo ispoljavati iz svake pore organizma nakon darkerskih i punkerskih 80ih godina. Osim grungea stigao je i techno, marusha sa zelenim obrvama i prvi partyji. I danas volim reci da mi je draze kada je netko ono sto je pa ma koliko negativno bilo. Bolje je, nego izmisljati toplu vodu i praviti se velikim humanistom.

Jos uvijek nisam bila ni na jednom partiju...Nirvana je zaboravljena, a Pearl Jam je na svoju listu come-back turneja stavio i Zagreb.

Na danasnji dan prije dvadeset godina desilo se cernobilsko sranje. Ja sam imala oko 4 godine i bilo mi je svejedno. Mozda je i bolje tako , da se nisam brinula zbog radioaktivnih cestica, kiselih kisa...smrti, raka i deformacija...pa ako te pogodi pogodilo te...sta dijete zna...

Iznajmila sam stan i rekla starcima. Fure se i dure, i opcenito ne razgovaraju samnom. Mislim da se jos uvijek nadaju da cu se predomisliti. A ja danas idem po krevet i nadam se da sam od petka tamo...u svom novom stanu. Sa mnom ide macka. Pas ostaje dok ne zavrsim s predavanjima kako bih je ipak mogla tu i tamo odvesti van.
Malo me strah...ok...puno me strah iako mi svi govore da je moja odluka razumna i normalna. 25 godina i maknut se od staraca. Financijski cu, kako stoje stvari moci...a starci...vjerujem da ce i oni bit ok...kad prespavaju par dana...
Mora i to proci zar ne???

That means a lot...

A touch can mean so much, when it's all you've got...
Znate li taj osjećaj...kad vam je dodir, pa makar onaj psihički znači sve na svijetu... Kad sam bila jako mala (oko 16 godina) jedan dečko koji mi se jaaako sviđao (a svi znamo koliko je to jako kad imate 16 godina i zamišljate nevjerojatne scenarije s njim i sobom u glavnoj ulozi) zakopčao mi je narukvicu...dodirnuo me. I to je actually bilo to...ali sam u dotičnoga bila zaljubljena ko prase jako dugo vremena.
Danas je to nekako nestalo...ta zadovoljenost malim...barem mi se čini...nema više vrištanja na slatke boy bendove, nema sreće zbog pogleda ispod duge kovrčave kose, nema leptirića zbog spominjanja nečijeg imena...

- "Bonnie i Clyde, možda tako i završimo, jesi li svjesna toga?"
- "Znam. Nije me briga"

Mislim, ima i ovo svojih prednosti. Intenzitet, proživljavanje a ne slušanje o istome ali svejedno....fali mi taj osjećaj kad sam se mogla poistovjetiti s:
Love can be deep inside
Love can be suicide
Can't you see you can't hide
What you feel
When it's real

Sada...sada su stvari toliko drugačije...toliko...ne znam jesu li pozitivne ili negativne...

- "On je sam. Potpuno sam kao pas..."
- "Sranje...."

Mrtva, mrtva...
Neprospavana noć, aritmija...sve što ide uz to...
Oh well...

When the going gets though...

Prvo dvije stvari iz svijeta mode i lifestylea...a o emocijama koje me prozdiru mozemo i kasnije:

7.05. u Splitu Cesaria Evora ima besplatan koncert. Nedjelja je dan za uzivanje i markiranje s posla ako radite u ponedjeljak:




Kolekcija Yohjija Yamamota u suradnji s Adidasom Y3 dosla je i u Zg




Imam problem s intenzivitetom dogadjanja u mome zivotu. Kao da jedna reakcija za sobom povlaci drugu, negativnu ili pozitivnu, ali vise negativnu i to jacu od one prve...

U društvu dama, kod kuće domaćica a u krevetu kurva...

Mislite li da je moguće???
Naime, nedavno sam otkrila da smo si takve ...hm, pa ajmo reći zadatke zadale mi same. Prvo smo bile samo supruge, pa majke, pa smo morale imati karijeru...pa nam eto sad...
Neke žene i dalje ostaju kod samo jednog. Jedno je često nespojivo s drugim. Primjerice supruga i majka. Supruga, koja svog alfa mužjaka redovito opskrbljuje seksom u halterima, ručkovima i ohlađenim buteljama, mijenja svoju ulogu na imaginarnoj hijerarhijskoj ljestvici te seks zamjenjuje dojenjem, haltere pelenama, ručkove bebipapom a butelje bočicama...



Karijeristica i majka - won't happen. Sve dok se ne europeiziramo do kraja, i dok svako poduzece u sklopu svoje infrastrukture ne bude imalo day care, maloće se majki odlučiti za karijeru (i vice versa). Jer šta, ionako nas već sad na razgovorima za posao pitaju o planovima oko braka i rođenja djeteta. Niti jedan odgovor nije ispravan ili neispravan. Ako se zgroziš na pojam bebe, ne valjaš, nisi emotivna, neodgovorna si i vjerojatno promiskuitetna. Ako se sva raznježiš i kažeš da bi ih hjela barem sedmoro, opet ne valja. Izostajat ćes s posla, biti preemotivna i nimalo promiskuitetna uštogljenost koja bi koštala imidž tvrtke...
Ma ...ko što rekoh - won't happen



Karijeristica i supruga funkcionirat će prvih par tjedana kada on otkrije da mu actually smeta što zarađujete više od njega, idete na poslovni put s nabildanim likom iz marketinga, ne kuhate, umjesto postkoitalne cigarete palite laptop, izlazite više od njega i to nazivate team buildingom. Veza se raspada nakon manje od pola godine, vjerujte mi - been there, done that...



Međutim, ova konstatacija s početka priče - pa šta ja znam. Dama i kurva, dva vječna paradoksa. Što je uopće kurva i bi li mi žene nakon svakog stenjanja trebale početi naplaćivati isto (ionako će nas takvima prozvati pa što da ne zaradimo)? Bismo li se trebale vrijeđati jer to nismo ili ignorirati pa time potvrditi da to jesmo...ili nismo???



Domaćica i kurva? Zvuči nemoguće. Ne znam kako bih održale duge manikirane noke nakon izribavanja pećnice Arfom? Nisam sigurna ni da mi se pažljivo ispeglana frizura ne bi natrag nakovrčala nakon temeljitog parenja tijekom pranja kupaonice. Da ne pričam o koži ruku umočene u deterdžent i vrelu vodu... I nakon svega da imam energije i za cjelonoćno divljanje....Bah, prepustit ću to ipak Njemu....



I na kraju - domaćica i dama. Stepford Wife iz 50ih godina kada je lijepo napirlitana žena svaki vikend oko vrata stavila naslijeđenu nisku bisera i posluživala goste hand-made kolačićima dok bi se muževi zadovoljno smješkali i ponosili idealnim ženicama pijući whiskey i pušeći cigare.
Hm, ko voli nek izvoli...ali sumnjam da je život potonjih tako idealan. Ne požele li bar jednom vrisnuti: ODJEBI zahvalnom mužiću, ne požele li mu smrskati to smješkajuće lice batićem za meso (copyright by Him) ili no barem baciti mu kufere kroz prozor...bah..postajem agresivna - eto što mi Stepford učini...



Ova prva konstatacija valjda je ideal žene - ono što je ona danas,ono što bi oni željeli da ona bude. Samo što ne znaju, da mi već jesmo idealne...a da oni moraju zaslužiti da im se to pokaže. Malo je sretnika istina, kao nagradnih boca jebene Coca Cole...ali zato kad se jednom sretnemo...kad klikne...ma neće biti važno ništa....

Studentski zivot...

Danas mi pocinju predavanja...obukla sam se totalno studentski jer ono...ipak...
Siroke hlace, uska zelena majica, tenisice, jaknica s kapuljacom, zavezan rep...jedino mi ruksak fali ali ono, imam laptop pa ne stane.
Trcim s posla na pola predavanja - mislim apsolutni kreteni - umjesto da im bude jasno da neki ljudi actually rade do onak, 4...oni opice predavanja od 1. Bitno da sam im platila, a to ocu li dolazit, njh se ionako ne tice - ah ljepote hrvatskog skolstva.
Iskreno se nadam da ce mi dva ispita biti priznata jer sam ih polozila na dodipl. i zaista mi se ne da ponavljat to gradivo... ajde ajde, jos samo godinu dana :-))

Ali zapravo sam totalni mazohist (ispravak, hvala lijepo)...ja se actually veselim ko prase ponovnom sjedenju u klupama i ucenju novih stvari. Bah, valjda sam jedna od rijetkih...

Nego, novost stoljeca je da se selim. Odnosno odseljavam od staraca. Mislim, razmisljala sam...sad cu navrsit 25 (slovima: osamnaest) i onak, stvarno mi je vise neugodno doc doma u 3 ujutro i sjest za lap (jer onak, posao ne pita jesi li umoran ili pijan, you just do your stuff) i onda se svadjat s mamom koja ulece u sobu i tvrdi kako stvarno nisam normalna jer izlazim svaki dan i ne spavam i ne jedem i kako cu bit anoreksicna i kako se sigurno i drogiram i bla bla......... (istina je samo ovo o izlascima: actually jedem i ne drogiram se a sna imam oko 6 sati dnevno sto je onak, meni fakat dovoljno). Ono, mislila sam da smo sve to vec prosli kad sam imala 17...ali ne. Majke su majke i takvima ce ostati.
Zanimljiva cinjenica da im jos nisam rekla - za selidbu. Cekam da se nadje stan pa da imam konkretno za rec: selim se tamo i tamo s... Eh, tu ce isto nastati problem, jer tesko je objasniti da se useljavas s nekim koga poznas vrlo kratko a s kojim nisi ostala trudna pa nema nekih velikih pritisaka. Oh well, morati ce prihvatiti... pretpostavljam da ce dva tri tjedna vladati zahladnjenje a onda ce mi mama poceti dolaziti pospremati stan (zena je OPSJEDNUTA).

Jos je problem...dali nosim i macku i psa ili samo jedno. Malo mi je problem ostaviti starce bez Coco al opet...i meni bi bilo tesko. Macka...pa uzela bi i nju...nemam pojma.

Uglavnom sve se krece vrlo intenzivno, vrlo brzo i jucer sam razgovarala s D. (bratic) koji je rekao da je valjda normalno da kad iza sebe imas dugu vezu (ili par njih) da ti ona sljedeca ide intenzivnije i brze, jednostavno iz razloga jer odbacis sve kerefeke i nepotrebna odugovlacenja i bacis se odmah na pravu stvar. Well, vidjet cemo jos jeli imao pravo...

A bas se veselim svom stanu, ucenju, pisanju....

Uskrsno jutro...

... započelo je vrlo ljepljivo...
Pas koji uljeće u sobu, zabija se na rkevet i inzistira da je mazim, poruka na mobitelu od A. koja se opet posvađala s onim svojim, starci...brbljanje...

Nešto nisam previše spaval..oko 5,6 sati i iako mi je to dovoljno, zadnjih par dana nisam spavala više od 5 u komadu što je onak...well, pa iscrpi te malo. Ali dok ide ide. Rekla sam si..ne namjeravam sjedit kraj televizora (ili ne daj bože kompa) dok se vani život odvija bez mene...
A i ono...lijepo mi je...zabavno...intenzivno...

Otišla sam u crkvu s D. koji je isto skroz ubijen od sinoćnje večeri. Gejpartijana u obliku gledanja tekme ("Prokleti Drpić, dabogda mu se noga osušila onako glupom" - komentar na moje pitanje o tome kako je završila tekma) i nije donjela neke plodonosne rezultate. A i Aquarius i Piranha - well, pa šta je očekivao, actually potrošiti taj kondom koji je počeo nositi u novčaniku?
No, crkva, on i ja naslonjeni na vrata, zbor se ufurao u neku veselu a on će: "Plesna ova glazba jelda. Mada je onako više, chill out..." - na neku uskrsnu pjesmu u izvedbi crkvenog zbora.
Uglavnom umrla sam od smjeha i morala otići van jer su me počeli čudno gledat...ali c'mooooon...

Večeras se nadam nekom chillanju uz neku dobru muziku, sjedeljka s A. iako pomišljam i na druge stvari - bah koje ne mogu relizirati samo tako...but soon, soon...

Izgleda da se selim negdje..još ne znam gdje li eto,...izgleda da je i moje vrijeme odvajanja došlo. A tek mi je 2...oću reć 18 (yeah right)....

Take care...

"Čuvajte se tih s pištoljima" rekle su mi tete u dućanu, baš na izlasku...u dućanu u kojem već godinama kupujem kruh, mlijeko i Colu light.
"Znam da vi zbog posla izlazite na 'takva' mjesta. Ti tipovi s lancima, opasni su oni. Nisi više nigdje siguran...9 sati ujutro a ona tako mlada...baš kao vi zar ne?"

Pa da, onak, malo se smrzneš kad ti uleti s takvom pričom netko....
Osobito kad shvatiš da ljudi pričaju stvari...dobronamjerno, ne znajući koliko su neke stvari...well..bliske istini...

"Čuvajte se" mi je odzvanjalo u glavi još neko vrijeme. Jučer... prepuni klubovi, neki novi ljudi...totalno weird feeling...znate ono, kad se nalazte s nekim kog ne poznajete a tolio ste bliski, kad shvatitie da ne poznajete nekoga s kime ste već sve podijelili.

Stiže poruka od D. , kaže da je u stanu od brata... pitanja po glavi koja se nameću, samo su rezultat navike i osjećaja beskrajne tuge koja me pucala negdje oko 3 ujutro. Going home, all alone...stravičnost mraka narušavaju vesele ptice....u glavi "čuvajte se" i pitanje zašto nikad ne slušamo savjet odraslih.

Nadam se nekom lijepom dnu danas, bez pretjerane nabijenosti emocijama...nečemu poznatom, nečemu ugodnom.....

Želim Vam sretan Uskrs i neki mir i siurnost u srcima.

Hard days night...

Na discmanu 'I want it all' a u glavi Hard days night...

Da dragi moji...jedan od težih dana...oh well...večeri je iza mene..
Uglavnom, sve se svede na to kako je svijet mali, kako su podudarnosti preblizu jedna drugoj da bi bile samo podudarnosti....i kako je sreća - well, vrlo relativan pojam.

Prolazila sam pored stana u kojem sam znala da spava On...nije mi blo svejedno, pogotovo jer ne znam ni sama u što se upuštam.
Kao da s Kariba pobjegnete u Irak na prvu crtu bojišnice - tako nekako je i ovo s mojim...well ajmo ih nazvati odnosima.
Iz nečeg sigurnog, toplog...nečeg za što sam znala da postoji da bi me voljelo...pobjegla sam u mrak neznanja, u čudnu mješavinu svega pomalo....kao kad Stevo Karapandža doda žličicu vegete u neko glupasto jelo...

Da, onak, nije uopće idealno....zapravo...daleko je od idealnog, ali onda se uhvatim da se pitam postoji li idealno (samo se zavaravam), postoji li prava ljubav (ne vjerujem), postoji li onaj Mr. Perfect (where have all the flowers gone yadda yadda..)...

Ne znam ni sama...Osoba koja te ostavi samu da hodaš kroz mrak koji mrziš....ili netko tko bi umro za tebe....koji smo mi ljudi idioti....

Ljudi koje ne poznajem...ljudi koje ne želim poznavati....netko drugi, ja....želja za vrištanjem....

To tease yeah so go easy yeah...

Kao što i obećah...

Evo malo mora za nostalgičare


Pa luka na Verudeli


Pa Arena


Do not disturb...my crotch


On je ozbiljan financijski novinar i analitičar...jako ozbiljan


I krenulo je: pjesma za ekipu u kutu i prijatelje povratnike


Prvo čelo Radia 101...(šteta što se ne vide roze kupaće gaće)


Na tajnom zadatku...vrlo inkognito


Put putujeeeeem...


...aaaa žaoooo miiii...


Pogled s balkona (e da mi se tako buditi svaki dan)


I zalazak sunca za kraj

Dani...

BUĐENJE 1.
...počelo je i prije nego što je stiglo jutro...
Mmmm..promrmljala je. Bila je još noć ali, posao ne pita koje je doba i jeli se sunce actually odlučilo pojaviti na obzoru...
Spavali su samo dva sata...nepomično poput mrtvaca...tako je to kad se ne gleda na sat na tulumima kao što su roditelji učili. Okretanje na stranu, slušanje kako odlazi...spavanje još par sati...
8:00, mamurluk ublažen Colom Light, čokolino (novo pakiranje) u zdjelici, reprize Ljubavi u zaleđu (o kada će ta babetina s duge tri dlake masnjikave već jednom umrijet - moje riječi ne njezine)...posao...

BUĐENJE 2
Na mobitelu je svirao Shortyjev 'Zeko' što je u 6 ujutro zvučalo preblesavo da ne bi bilo smješno. Cijelu je noć bacao ruke po njoj...u jednom je trenutku shvatila da je dira po licu...kao da opipava jeli to zaista ona...
Smješak, poljupci...zagrljaji...gomila osjećaja...

'Pobjegni samnom, negdje zauvijek' šaptao joj je na uho u prepunom tramvaju
'Las Vegas?' upitala je sa smješkom
'Ja se ne šalim' odvratio je


Šteta što je sve, kao i uvijek bio samo san...jedan od onih najljepših na svijetu...

Toniiiiiiii...

...aha...Cetinski..yep, that's right..
Znate ono kad se ništa ne događa pa ti opskurne stvari postanu ne znam kako važno. Tako sam se ja nakon...well nakon 8 godina našla sa starim prijateljicama iz Pule. Neke se udale, neke rodile, neke ništa...ali su sve izašle, sotavile muževe, djecu, dečke i cure doma da bi otišle na Tonija...yep...Cetinskog

OK, da se razumijemo, nemam ništa protiv čovjeka...dapače, lik je showman iznimnih glasovnih moućnosti i onak, ajde...prijeđe čovjek preko ljigavoća i ufura se u film...ma znate ono, When you're in Rome...
Tako sam ja dobila kartu koja inače košta - unbelievable ali 70 kn i otišla u Arubu.
Aruba je neki klub vrlo lijepo uređen u stilu lounge bara...nešto kao naša Tantra ili...Piranha...(Gallery je ipak far away). U Arubi plesna muzika, nije uopće loša, puno ljudi SVIH dobnih skupina što je stvarno rijetkost i piće skupooooooooooooooooooo!!!!!
No, dobro, jednom se živi, hedonizam je -in itd. itd...
Osim čudnih uleta puležanske mafije, i vrlo zanimljivih susreta s klavijaturistom pratećeg benda nije se događalo bog zna što.

Mada, kad smo pogledale na sat bilo je oko 2...a e ide se doma u 2. Pa smo otišle u neki klub koji se zove kako se Pula nekad zvala a ja naravno nisam zapamtila...mislim da je skraćenica PJ. Isto neki lounge bar ali onak malo manji i na obali što je super.
Uglavnom, nas tri preostale nalile smo se ko svrake što je bilo u potpunosti zadovoljavajuće obzirom nanoć prije kada mi je noćna zabava bila svedena na private karaoke u izvedbi kolege... (Oh well, it was fun)

Dođoh oko 4 i krenem u sobu i skužim neka tri lika u kratkim rukavima (a ja imala dvije jakne) kako sjede u lobiju hotela. Pa sam skužila da su Nijemci, al sam bila TAKO MRTVA i nisam se družila. Ujutro sam se probudila, repriza 'Ljubavi u Zaleđu' i konferencija.

Ofcourse da sam zaboravila USB pa ću vam slike i filmiće stavit gore čim se vratim u ZG...

Histria....

Istarski merlot, hotelska soba, zvuk mora i želja da se pobjegne.... kako bih voljela da mogu pobjeći na plažu i samo slušati more s ..........cijelu noć...
Da dragi moji...there is something new in my life...možda brže nego sam htjela a možda jednostavno taman... tko će znati..

Ok da pojasnim i da ne zvučim apsolutno nesuvislo...imam strašan problem:
Imam feeling da sam se prebrzo vezala...za nešto ili nekoga...još ni sama ne znam...

Znate ono, kad čovjek izađe iz duge veze, osjećaji na mjestu...sve super sve pet i onda krene kao: Pa mogli bi se viđat s drugima. I ja si mislim, kao, naravno, pa dapače...što prije to bolje...tako ćemo najbrže zaboraviti bla bla
A kad ono...desi mi se ono što sam izgleda trebala cijelo vrijeme...prava stvar....

Samo da se ne promjeni...valjda bi me to ubilo...

Konferencija počinje za par minuta najavio je dosadni glas????
Naravno da nemam fuckin internet connection (prokleti hrvatski hoteli koji ne znaju sta znaci fuckin ADSL)...i naravno da sam najmladja sudionica čitave konferencije...
(I jedina prirodna plavuša should I mention)

Treba mi puno stvari:
1) Netko tko će sve preuzeti u svoje ruke
2) Netko tko će me maziti i paziti do krajnjih granica (and beyond)
3) Netko tko će me preuzeti i zauzeti u svoje vlasništvo DO KRAJA
4) Netko ...tko će se usuditi....

Želim da to sve ispuni...moj Mister Perfect...sve i još više od toga... a tražim nemoguće, znam...oh well......

Ali ja želim, moram, trebam......

SAMO TEBE, TEBE, TEBE!!!!!!!!!!

Dreams are my reality...

Komešanje snova...uvijek mi je bilo čudno...odakle oni dolaze i što nam žele reći.
Sanjala sam da se ljubim s jednom meni vrlo bljak osobom...i u jednom trenutku se dižem i bježim i onak...dođe mi da povraćam...

Sanjala sam da se ljubim i s meni jako zanimljivom osobom...

Sanjala sam da se neke stvari nikad nisu dogodile...

Jer još trava nije nikla...

Imam žuljeve na svim nožnim prstima..od plesanja...
Ovako kao danas...pa nisam već jako dugo...
A. i ja otišle smo u jedan klub gdje...well pa nismo još bile i bilo je PREDOBRO!!!
Osim što je nas nekolicina birala pjesme s jukeboxa (i dokazala da je 'Štikla' ultimativna gay song) plesale smo 'ko lude...Znate ono, kad vas je baš briga, kad si pustite Missy 'One Minute Man', najljepljiviju pjesmu svih vremena i uvijate se da vas bole trbušni mišići...mmmm...i zamišljate...svašta...

Bio je taj jedan lik....izblajhani, s piercom na usni baš kako volim...došao mi je blizu ...onako skroz...osjetila sam Calvin Klein 'One' i bilo je....well bilo je svega, kemije i tako...ali nisam....nisam razumijete. Nisam jer sam obećala, dogovorila se ...kako god hoćete...
Iako, sincerely ni sama ne znam zašto...jer dogovori propadaju, ljudi su sebični i svatko se u biti brine samo za sebe...svatko je hedonist (a ja to konstantno zaboravljam misleći da je možda, nekomu stalo ...bah nevermind)...
No, sada nisam...ništa...a mogla sam....s njim...baš tada tamo....a nisam....
I kada sam htjela potvrditi ispravnost svoje odluke...ništa, nula, nada....
Nisam požalila ali obviously ću drugi puta razmisliti (a i pozvao nas je na rodjendan next week)

Uglavnom, good news are: DA IDEM ZA IDUĆI VIKEND AWAY!!!! Konačno! Nigdje fancy, nigdje ludo ali nije u Zg i idem s meni jako dragom osobom....PIJANKAAAAA!!!

U svakom slučaju u meni su se danas miješale emocije: od bijesa, do 'rekla sam ti' osjećaja, do očaja do euforije.....

Sad sam u fazi one stvari Cock Sparrer 'Take 'em all'

Take 'em all,
take 'em all
put them all against a wall and shoot them

(ZA SVE KOJI SE BRUTALNO IGRAJU MOJIM OSJEĆAJIMA (don't u just hate that???))

'Mislim da sam ovisna' rekla je jednog dana.
'O čemu ovisna?' pitala sam ju misleći da su se pobudile neke stare boljke iz raznih mladosti kada smo se za dotičnu poprilično svi brinuli.
Ajme samo kad se sjetim...došla bi s šakom tableta koje je ukrala od stare nepokretne tetke. "Za živce" nasmijala bi se bahato i popila cijelu šaku. Danima poslije prepričavali bi joj što je sve radila. Ne biste vjerovali, jednom se na nekom koncertu na Šalati actually upoznala s onima koji toče pivo i točila svima nama besplatno ostatak večeri. Naravno da se niti toga nije sjećala.

Bez obzira na sve, završila je just fine...oh well s većim i manjim preinakama no...kao i svi mi. Stoga kada je rekla riječ 'ovisna' malo sam se smrznula i pomislila: oh no, not again a bilo nam je tako lijepo.
"Ne mogu ti reći. Nije ono što misliš...radi se o osobi...muškarcu". Nekako me smirila ali nije mi bilo jasno, zašto ne želi pričati o tome ako ej tako super...zašto nas ne upozna...i ostale stvari.
"Skupa ste?" pitala sam je.
"Ne, mi....mi imamo neki odnos ali isti nije veza"
"Pa o čemu se radi? Samo seks?"
"Nije...ima tu nečeg dubljeg...ne znam...ne mogu objasniti"
"Pa tko je on???"
"Ne mogu ti reći ali mi obećaj da si uz mene...stalno"
...sranje...tu sam mogla reći 'da svakako' ili ' ne mogu dok mi ne kažeš o čemu se radi'.
Odlučila sam se za prvu varijantu...na kraju krajeva sve što imamo je jedna drugu...

All the pain...

Bol u području pleksusa, kao u najgorim romantičnim tragedijama, iako je tamo ista uzrokovana pogibijom glavnog junaka a ovo moje ... well volim misliti da je riječ samo o 'trzajnoj ozljedi' glavne junakinje.



Buđenje nikada nije izgledalo ovakvo kao danas. Zahvalnost za isto, za toplinu, znoj, sunce i bol i tugu. Sve je moglo biti zbrisano jednim glupim potezom.
Ne znam jeli vam se ikad dogodilo, da napravite glupost pod cijenu gubitka SVEGA što imate pa i vlastitog života. Proizlaze li takvi činovi iz nerazmišljanja, gluposti, sebičnosti, očaja, ludila, mržnje...
Don't get me wrong...dobro sam niti je riječ o meni (well, djelomično). Ali pomisao da sam mogla ne postojati: ja ili bilo tko od nas, pomisao da smo samo brojke izbrisane nečijim potezom... pa da, moglo bi se reći da me navode na razmišljanje...



Osjećala sam se kao u nekom SF filmu gdje odjednom izletiš iz vlastitog tijela i gledaš kako tvoje tijelo hoda ulicom kao pokretano koncima i ne upravljas ničim i ne osjećaš ništa... Hodala sam cestom li to nisam bila ja...ja sam bila već miljama daleko u nekom desetom svijetu lužeći se istim kao snažnim back-upom svog uma koji bi, da nemam podršku, prolupao i pokazao se svijetu. Ovako, mirno i staloženu digla sam glavu i nastavila hodati pritom ostavljajući dozu lažnog samopouzdanja.

Sve me boli fizički a psihički sam ravna s velikim padom prema dolje (kao prokleti Enronov graf)...treba mi...ne znam ni sama...



DZ:
Kako se vraćate 'on the track' kad vam život postane preklimav odnosno izbaci vas iz takta???