U zadnje vrijeme stalno Nirvana na radiu...zaboravila sam vec kada je bio rodjen a kada je umro...znam da je nedje u cetvrtom mjesecu obljetnica smrti...
Biti ono sto jesmo bila je himna moje - ajmo reci grunge generacije 90ih. devedesete godine bile su nekako revolucionarne iako revolucija nije bila politicke naravi. Vise onako, kao neko oslobodjenje, kao hedonizam koji se poceo ispoljavati iz svake pore organizma nakon darkerskih i punkerskih 80ih godina. Osim grungea stigao je i techno, marusha sa zelenim obrvama i prvi partyji. I danas volim reci da mi je draze kada je netko ono sto je pa ma koliko negativno bilo. Bolje je, nego izmisljati toplu vodu i praviti se velikim humanistom.
Jos uvijek nisam bila ni na jednom partiju...Nirvana je zaboravljena, a Pearl Jam je na svoju listu come-back turneja stavio i Zagreb.
Na danasnji dan prije dvadeset godina desilo se cernobilsko sranje. Ja sam imala oko 4 godine i bilo mi je svejedno. Mozda je i bolje tako , da se nisam brinula zbog radioaktivnih cestica, kiselih kisa...smrti, raka i deformacija...pa ako te pogodi pogodilo te...sta dijete zna...
Iznajmila sam stan i rekla starcima. Fure se i dure, i opcenito ne razgovaraju samnom. Mislim da se jos uvijek nadaju da cu se predomisliti. A ja danas idem po krevet i nadam se da sam od petka tamo...u svom novom stanu. Sa mnom ide macka. Pas ostaje dok ne zavrsim s predavanjima kako bih je ipak mogla tu i tamo odvesti van.
Malo me strah...ok...puno me strah iako mi svi govore da je moja odluka razumna i normalna. 25 godina i maknut se od staraca. Financijski cu, kako stoje stvari moci...a starci...vjerujem da ce i oni bit ok...kad prespavaju par dana...
Mora i to proci zar ne???
Post je objavljen 26.04.2006. u 15:09 sati.