Predivno...

petak, 31.03.2006.

Tako sam nekako...

Za ništa, kao i ovo vrijeme... nemam volje za neka poduzimanja, pa niti za posao (kojeg ima i previše)...

Domaća zadaća: Kako se dižete iz melankolije?

Tonight, tonight...

četvrtak, 30.03.2006.

...ma tako ide predivna stvar od Smashing Pumpkinsa ali nevermind...
Ma da se i ja mrvu javim. On i ja službeno dakle više ne postojimo već...well skoro tjedan dana. Ono što me fascinira je to kako je On super...al stvarno...nekako izgleda da smo ovih nekoliko godina ipak bili soul connected jer i on osjeća isto (čak već i upoznaje nove ljude :-)))...

Ja sam fine...ovisna o nekim novim stvarima (ništa ilegalno, don't worry)...guram sve to i uživam

Mislim da sam se razbolila. Danas sam na Črnomercu naletila na čovjeka koji je ležao nepomično na betonu a ljudi su samo prekoračivali preko njega. Došla sam do njega u isto vrijeme kad i još jedan dečko pa smo ga malo reanimirali (on je medicinska sestra...jel se to tako zove i za muškarce???) pa se skulirao pa sam otišla dalje (i ostavila posjetnicu slatkoj medicinskoj sestri/bratu)...
Al malo mi je to iritantno. Svi su prolazili pored njega kao da je šugav...ja razumijem da je pijan ali ne mislim da mu ne treba pomoći...bah...mislim da nam je država skroz u k.... što se tiče socijalne pomoći...

Ovisna sam....i to mi je strašno problem priznati....mmmmmmm....

If you could only read my mind
You would know that things between us
Ain't right
I know your arms are open wide
But you're a little on the straight side
I can't lie

Your one vice
It's you're too nice
Come around now can you see

I want you
All tattooed
I want you bad
Complete me
Mistreat me
I want you to be bad bad bad bad bad

If you could only read my mind
You would know that I've been waiting
So long
For someone almost just like you
But with attitude, I'm waiting so come on

Get out of clothes time
Grow out those highlights
Come around now can you see

I want you
In a vinyl suit
I want you bad
Complicated
X-rated
I want you bad, bad, bad, bad, bad
Bad

Don't get me wrong
I know you're only being good
But if that's what's wrong
I guess I just misunderstood

I want you
All tattooed
I want you bad
Complicated
X-rated
I want you bad
I mean it
I need it
I want you bad, bad, bad, bad, bad
Bad, really really bad

Eh...

utorak, 28.03.2006.

Ne znam koliko se vama često to desi, al ja nekad dođem izvana i imam toliko blesavih misli po glavi...i onak, nikad ih ne zapisem.
Sada sam si rekla, nema spavanje - piši (eh veselja, nema šta).

Danas tako bijah na koncertu svog milog i dragog frenda (podaci poznati autoru :-))) i bio je i XY i tako...
Ali nije u tome bit...bit je da sam počela razmišljati o gomilu stvari...
Naime, ne mogu a da se ne sjetim Njega koji je na spomen drugih uobičajeno lagao 'koje druge' uznevjereno me gledajući. Gle, istina, bilo je očito da laže al bilo je slatko. ...ne znam ni sama što tražim...neku sredinu...

Imam osjećaj da emocionalno vrištim...znate ono kad vam je dosta svega...kada biste pobjegli na pusti otok (sa nekoliko crnaca) samo jer vam je dosta svega. Ne znam što mi treba i to me brine...da bar zna, tražila bih to....
I još jedna stvar, kako to da je meni whatever nakon nekog a drugi su još uvijek pod dojmom...aaaaaa...zašto nisam i ja pod dojmom...zašto moji bivši nisu gadovi i kreteni...zašto sam preobjektivna???

ODGOVOR: Možda je to i dobra stvar...možda me sprečava da ne budem povrijeđena....

A MOŽDA JE BOLJE ZABORAVITI NA APSOLUTNO SVE....

I u glavi vječna Janice sa: Take it, take another little piece of my heart now baby...breaaaak it...break another little piece of my heart now honeeeeey...you know you've got it if it makes you feel gooooood....

Domaća zadaća: Biste li rađe da vam partner/ica priča SVE o bivšem/joj (i ponekad u tančine opisuje) ili biste rađe da ništa ne znate?

Nedjelja...and I'm still in bed....
Ovih dana sam tako prokelto malo spavala, a i sad bih najrađe ostala doma uz 'Ljubav u zaleđu' (Ogi..mmmm...ja bih s njim bratstvo i jedinstvo širila)...ali ne...nedjelja je radni dan.....bah...

U zadnje vrijeme podogađalo mi se hrpa emotivnih stvari...neki prekidi, neka iznenađenja...ali ono, skoro a sam dobro. Jučer je bio nekako predivan dan. Sunce, kava na Jarunu, kava u Tolkienu, kava na Jarunu (lupanje srca od previše kave...)

Ono što volim, što obožavam..što e zadržava i čini ovisnom je snaga i moć. Brzina, agresivnost...nepredvidljivost... feeling da bi netko za tebe učinio sve...baš sve...no matter what...


DZ:
Što biste više voljeli, sigurnost u vezi ili strast?

C'mooooon...

petak, 24.03.2006.

Too much jučer...
Pokušat ću prepričati dijelove bez da budem dosadna.

Event called 50 najbogatijih Hrvata (vidjela njih par).
When you're in Rome i ostale priče imaju pokriće: jer kad sam actually ušla u onoj haljinici na petama od 10 cm...islite da je itko posumnjao da ne spadam tamo. Slučajno uletismo na neku aukciju dobrih kopija Van Gogha, Klimta i ekipe...cijene oko 2000 eura (još uvijek ne kužim tko daje tolike pare za kopiju - to je kao da platim fake Chanel...šta ja znam 1000 kn)...
Najbogatiji Hrvati sjatili su se oko stola s hranom...A. i ja smo bile vrlo elegantne i pijuckale smo predivno i prefino vino...mmmm...da bar znam koje je bilo...puni, voćni okus...nemam pojma...
Poslije smo išle slušati neki jazz, neku dvojicu an glasovirima i još jednog lik koji je kao svirao na vjenčanju Larryja Flinta i zato je kao cool.
Uglavnom taj potonji me zgrabio na izlazu i obećao da će pjesme sve posvetiti samo meni...
Nisam se pojavila, ionako ne volim jazz...

Odosmo iz Pariza (dvorana, jel, ne grad) i na izlazu nas dokačila neka dva Talijana sa pričom o horoskopskim znakovima...

Cro-a-porter u šatoru...bah, prošetasmo se malo ali ono...mislim who the fuck cares za asimetrične modele Madame Demode.
Kupismo najskuplje vino ikad (35 kn za dva deci) i sjele za stolić...volim to, kao da se nismo vidjele godinama...uvijek ima tema za razgovor...do nas dolazi izvjesni Petar koji traži moj broj mobitela jer sad žuri u Ljubljanu al mogli bi se sutra nać na VIP partyju....Mlađahan neki lik....

Nakon Petra ulazi nam frajer koji se predstavlja kao Andy i pita bi li popile pice s njim i 'dečkima' za koje se ispostavlja da su članovi Depeche Mode.
Gahan na nekim teškim drogama a svi vrlo cheerful i happy. A. se obeznanila..ipak je ona fan...ja nisam bila na koncertu...I bought myself pair of shoes instead ali kako im to reći dovraga...oh well...
Otiđosmo do njih A. u ekstazi, ja se upoznajem s Martinom koji tvrdi da je songwriter što pokušava dokazati pijanim sklapanjem stihova što ispada relativno simpatično. A. se predstavlja kao model (lako je njoj, visoka, mršava zgodna) a mene kao svog financial analysta...
Next thing I know, Martin, Andy i još neki lik koji se predstavio kao Alan, zapisuju na komade papria gdje investirati a ja im preporučam Banjalučku burzu (oh bože moram prestati piti).

Uglavnom, večeras VIP party Cro-a-Portera...probat ću izmislit neke slike....


Uspjela sam....

četvrtak, 23.03.2006.

Uspjela sam....ma kakav Cro-a-Porter dragi moji (ne, Viktore, ne govorim to zato jer nemam upad jer imam ali...)...
7.4. Piranha - Nina Moric prezentira svoju kolekciju donjeg rublja....(mljac, ne znam sjecate li se kad su bili Fashion oscari a ona u zutoj Versaceovoj haljini, damn nisam oci skidala s nje)
Alfa muzjaci iz redakcije tuku se koga cu voditi...hmmmm...


Jos nesto, pogodite tko, medju svim alfa muzjacima pokriva...o da...Auto Show!!!
Moram, moram sjesti u Lambo...mmmm...totalno me napaljuje taj auto...350000 eura..sitnica


Danas, the party sa hrvatskim milijunasima...nadam se dobroj hrani i finom vinu u Zinfandelu a zatim cu se ipak prebaciti negdje drugdje...mozda u Gjuru na Depeche Mode...mozda negdje drugdje... (who knows...)

Jucer sam naglo zaslinila na sliku Christiana Balea...mislim da mi se libido penje sve vise...uzrok??? Ne, necu vam reci, ne jos...iako cete dio moci vidjeti..uskoro, na blogu :-)))

'Till then, domaca zadaca:
Najsexy frajeri koje bi 'sredili' za jednu noc.

Moj izbor (za koji bih molila da ne izadje u Graziji, hvala):

Vin Diesel


Christian Bale


Clive Owen


Colin Farrell


Joaquin Phoenix


I've been dreaming of the things I've learnt about a boy
Whose bleeding, celebrate to elevate
The joy is not the same without the pain

Ipso facto
Using up your oxygen, you know I'm shallow
Calling out for extra help
You've got to let me in or let me out

Puca me neki melankolicni feeling...ono, kisa vani, ali nije hladno...dodje mi da secem gradom i pjevusim ovu stvar s naglaskom na:
Ooooh, something to talk abouuuuuut....

A nakon toga Travis sa tugaljivim: Why does it always raaaaiiiin oooon meeeeeee...

Ne znam pucaju li vas nekad pjesme ovisno o raspolozenjima, znate ono kad se nekako osjecate i sjetite se bas te odredjene melodije...


Domaca zadaca:
Kao koja pjesma se sada osjecate?

Svasta....

Bokserice na spermiće od kojih je jedan crni (mislite li da crnci stvarno imaju većeg...who knows....nije da sam se ikad..oh well)...
Mislim, ne bi li vama bilo čudno...poznajete se...koliko, tjedan, dva i već pričate o zajedničkom...čemu????
Beyonce uzdiše milozvučnim sopranom...dali bi me to trebalo uzbuditi...
Ja sam ionako bila uvijek više fan Roberta Planta koji bi vrisnuo:
Squeeeeze my lemooon, and let juiceee run down my leg...
(i svima sve jasno)

Bah, anyway..
Dante, sedmi krug pakla, limb... gomila stvari o kojima pise Vrhovno bice...(misli li da mi smrtnici to ne kuzimo)...

Elem, gdje stadoh, ....ogulila sam kikiriki nekome tko nije postojao u mom životu...barem do nedavno.....
Mislite li da je normalno prilagoditi se tako brzo...cijelu sliku ostaviti istom a zamijeniti samo glavnu mušku ulogu...
Pitam se, da su u bajkama o dobrim vitezovima glavne muške uloge bile zamijenjene, kako bi se završile...
Bi li Snjeguljica otišla sa pepljuginim frajerom i viškom cipela, bi li mala sirena zbrisala s likom koji bi joj poljupcem vratio noge???
Noone knows, zato su bajke bajke a život...welll...samo život.

Na kraju Jim Morrison i: When the music's over - TURN OFF THE LIGHT!!!!

U iscekivanju Godota (dobro ne bas kao Beckett ali...)

utorak, 21.03.2006.

Ovaj moj blog postao je javna ispovjedaonica...i uopce vise nije intimna. Ptica je to dobro rekla. Jednostavno postaje preintiman i prejavan: sve u jednom. Kod nje je doslo do blogerske depresije a kod mene do neke hiperblogizacije (novi termin: kao i hipervitaminoza (prepravljeno) samo se umjesto vitaminima predoziravam blogom). Uglavnom, kad me nesto muci ja sjednem i pisem...i pisem... i pisem...

Nova vijest: medju 27 pristupnika koji su upali na postdiplomski sam i ja!!!! Sad kako skupiti 15 000 kuna u dva mjeseca je vec druga prica - pa ako ima kakav sponzor (bogat, mlad, neozenjen :-))...

Iscekivanje onoga sto treba doci. Danas bijah na kavi s Frajerom. Malo me izvikao, da moram poceti poduzimati nesto a ne samo pricati/pisati o tome. Ima i pravo. Pa sam ja njega vikala natrag. Pa smo se vikali neko vrijeme, dolje u dnu birca kako nam se nitko ne bi smijao.
Pokusavala sam mu objasniti sve sto me muci, ne znam jesam li uspjela...ali znam da je imao pravo: Rad a ne prica...

Dogadja se nesto novo, nesto zanimljivo u mom zivotu. Nazalost, upravo kada se odlucim prepustiti u facu me lupi grana (voli zivot zamisljati kao sumu kroz koju prolazim a trenutno se nalazim u trnovitoj sikari). I ono, sto dalje idem, grane me sa svih strana sprecavaju i sputavaju. Kad dodjem na kraj sikare, tko zna hoce li mi se dati ista poduzimati. Upravo to me i brine, hoce li me cinjenica da se sve urotilo, usporiti ili ce u meni probuditi onaj neki djetinjasti inat...
Time will show, we will see.

Domaca zadaca:
U petak idem u Esplanadu na neki event gdje je pozvano 50 najbogatijih ljudi iz Hrvatske. Brzo, sto da obucem, kako da pokazem da sam slobodna i idealna udavaca????

Sunce...ej...ljudi...sunce jeeee....

ponedjeljak, 20.03.2006.

Tako mi je bilo danas...došlo mi da vrištim. Ali nisam, pa sam obukla novu crvenu suknju koja potsjeća na Barcelonu, ples, sangriu, znoj...
Obukla sam i bež baloner koji potsjeća na London, maglu, vlagu
Stavila sam i velike sunčane naočale koje vrište : Paris, Champs Elysees itd...
Sve u svemu obukla sam se bjelosvjetski kako bi me okupalo zagrebačko sunce.

Kava, sjedim vani, u rukama Elle - predivan feeling. Zaokružujem iteme koji mi se sviđaju, zgražam se nad cijenom pojedinih (2700 kn za D&G platforme, Ma dajte!!!!)...
Cola Light, cijela redakcija na suncu, još malo pa ćemo prenijet laptope na terasu birca.

Srećem starog kolegu, idemo na kavu...pojavljuje se dodatna mogućnost zarade...približavam se snu...

Ok, a sad nešto što dugo nismo radili: modni pregled:

Dvije glavne boje: Bež u izvedbi vetrana Burberryja i crni saten Marca Jacobsa:



Accessoires:

Burberry šal


Celine šešir


Topići u bojama sezone: Diane Von Furstenberg, Marc Jacobs, Chloe


Predivne 'Jackie O' kombinacije iz Topshopa


Meni je palo upotpunjavanje one crvene točkaste kombinacije s ovim Jovovich-Hawk remenom


Cipelice koje pašu uz sve dosada navedeno: Christian Louboutin i Furla


Nakit za osvježavanje 'comba': Celine, no name i Chanel


Traperice savršenog kroja Rock&Republic (sad će ih i kod nas biti za kupiti, otvara se dućan u Draškovićevoj)


A na njih bih uvijek obukla ovaj slatki topić iz Topshopa:


I sve kombinacije dosada upotpunila ovom torbicom iz Manga

Ti si lud...

nedjelja, 19.03.2006.

...govorila sam mu a to kao da ga je poticalo na snažnije i jače....
mmm....da....a nije čak bio ni san...

U svakom slučaju, posla preko glave a meni ta ista glava krcata mislima neke grozno bezobrazne stvari za koje sam bila sigurna da postoje samo u filmovima.

Na radiu: Girls Aloud - Jump!
(vrlo znakovito)

Baš me nekako...privlači avantura, brzina, žestina i sve što dolazi uz to. Kao vrlo brza vožnja, navala adrenalina u mozak, želja da nešto rastrgaš...

Možda mi je baš to trebalo ha?

Domaća zadaća:
Dali idete za osjećajima ili za glavom, odnosno, ukoliko Vam glava savjetuje da nešto ne učinite, ukoliko ste svjesni koliko nije pametno, a osjećaji vas samo vuku k tome zabranjenom, kako postupate?

Moj najdrazi, najdrazi.....

petak, 17.03.2006.

Skype, on i ja...
Totalno je sladak (moram nabavit prokletu kameru i mic jer onak, morala sam stenografirat koliko sam brzo pisala)...
Nevjerojatno koliko nam je zivot povezan, svaki put ali baš svaki, nama se dogode iste stvari iako nikad nismo živjeli zajedno (dobro, nekad jesmo)..
Sedma godina veze, kažu da je najrizičnija. On je potvrda. Cura predivna prekrasna, svi ludi za njom, volimo je kao da je oduvijek s nama ...a on je upoznao Litvanku ...(studira u Litvi, jel)

Ja: Upoznao si je ili si je...znaš...UPOZNAO
On: UPOZNAO!!! 24 sata na dan
Ja: AAAAAAAAAAAAAA
On: AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
Ja: A što je s M.?
On: A šta da joj kažem? Da je ostavim preko Skypea?
Ja: HaHaHA...preko Skypea, bolje nego preko Post-It-a
On: Nije valjda
Ja: Nije, al ja jesam...jednom...
On: A šta je s Njim?
Ja: Ne znam, valjda je došlo do zasićenja...
On:...
Ja: Al gle, znaš kako se kaže, ako je u drugoj županiji ne računa se...
On: Al šta je sad s Vama, uvijek mi se sviđao
Ja: Svima se sviđao...
On:A kvragu
Ja: Ti se ne javljaš. Ja se već spremala na svadbu
On: Fak...oćemo skupa slavit rođendan kad dođem...
Ja: Oćemo
On: I na more ić
Ja: DAAAAAA
On: Idem učit....sad si me zbedirala...
Ja: Zaštooo
On: Pa jedina si ti na mojoj strani
Ja: Pa kad je isto sranje i vamo na Balkanu...umro Slobo, umiru veze...

Dragi, moji...predstavljam vam...nas:
(Napomena imali smo 16 godina na ovoj slici i bila je Nova Godina):




Ne brinite se...to sam i dalje ja...

četvrtak, 16.03.2006.

Postovani moji blogeri, dobro sam, jesam stvarno.
Nakon ovih nekoliko, priznajem i za samu mene konfuznih postova, dobila sam par mailova, sms-ova i ostalih poruka o brizi za moje stanje...sve je ok ali da, dogadja se nesto sto strasno pokrece moju mastu.

On i ja - situacija se polako raspetljava. Jasno je da nece vise biti isto ali ono, prilagodjavamo se na optimalan nacin novonastaloj situaciji. Polako ali sigurno rekao bi moj urednik.

Kilograma - 59

Konf. broj - 10

Ten - zadovoljavajuci

Emocije - zabavljaju

Energija - vise nego bi se ocekivalo

Tako da ono - dobro sam!!!!

Ovo je prica o XY...

srijeda, 15.03.2006.

...Lutku kojemu na traci nadjose gresku u dlaci...

Ok, nije lutak, nije medvjed Ted, a nije ni zivotinja ikakve druge vrste.
Sisavac, bijelac, oko 25 godina, nesto visi, misicav, simpaticnog osmjeha, ociju boje koje se ne sjecam, dobrih ramena, lijepih ruku, dobre guze (sad vam je jasno zasto se ne sjecam boje ociju :-))

XY je osoba koju bi, da se o takvoj osobi radi Hollywoodski spektakl (ili brem Majeticeva sapunica) netko stavio u ulogu loseg decka: znate ono: problematicni likovi, iz cudno sastavljenih obitelji, skloni porocima, seksu, drogi i raznim nacinima razuzdane zabave...nesto kao Vin Diesel iz XXX ili Ogi iz ljubavi u zaledju, Marlon Brando, James Dean... (ajme sta li ga serem).
No, di smo stali...vecina tih likova a kraju svakog filma ne ispadne nuzno losa...znate ono, u dusi su ipak ok ljudi...

Dobre cure kace se na lose decke, odnosno muskarci se j... s Marilynn a zene sa Jackie. Uvijek sam htjela biti Jackie a izgledati kao Marilynn.
Kad sve zbrojimo i oduzmemo, sta nas cini losim ili dobrim osobama. Znate ono, dobra cura, sredjena familija, tata i mama u sretnom zaljubljenom braku vec preko sto godina, dovoljno novaca, kcer jedinica, zavrsava skole, fakultete, dovodi doma prvog ozbiljnog decka. mama sretna, jer je decko iz fine familije, mamu mu poznaje iz frizeraja u prizemlju. Tata jamra jer nijedan "mulac" nikada nece biti dovoljno dobar za njegovu curu. A onda s mulcem pocinje gledati nogomet, piti pivo i nakon nekog vremena - shvaca da je eto, bas zadovoljan sto je njegovo srce najdraze naslo ovakvo krasnog decka.

Onda i to pukne. Tata se prijeti "da mu nije dovela vise nikog doma osim ako nema prsten na ruci", mama pruza tihu podrsku jer potajno zna "da njenoj mezimici treba netko ambiciozniji s nesto vise novaca, da ne zivi cedo njeno u malom trosobnom stanu"...i opet sve iznova...

A onda cedo, mezimica, diplomirana , magistrirana whateverirana upozna XY i koliko god shvacala da je on prototip sotone u 'Mir s vama' udzbeniku za trecu godinu ucenja vjeronauka ne moze mu odoljeti jer ipak je on - los decko.

Iskreno, ja znam da ona nikad nece uzeti tu vezu pod ozbiljnu...mozda joj treba ispuhavanja a mozda se XY pokaze kao netko bolji od svih dosada. Ona nikad ne generalizira, tako je nisu ucili. Svatko se dokazuje kroz zivot, ili seriju ili film...



Kakav ce ispasti XY jos ne znamo jer film o njemu tek pocinje.

Dobro sam...

ponedjeljak, 13.03.2006.

..ali ono, današnji dan nije mogao biti gori.
Prvo, ujutro buđenje. Coco mora van u 7 sati (zaspala sam oko 3). Idemo van, vjetar puše ...ja se smrzavam. Uhvati me odmah i alergija i ja skužim da nemam Claritine i popijem neki Clarinase koji još nisam pila. Tableta me doslovno ubije - smrvi...tlak mi padne...odlazim na posao.
Dolazim, urednik kaže da su zvali s Banjalučke burze da su neki navodi netočni. Userem se ko grlica jer onak, stvarno pazim šta pišem i sve...skužim da je jedini netočan navod odnosno brojke copy pastean sa weba banjalučke burze. Pišemo odgovor na službeni demanti. Javlja se drugi lik, srce od urednika preuzima stvar u svoje ruke i brani me, sređuje.
Šaljemo službene isprike, šalju oni nama, sve je krasno - ko nas bre zavadi.

U međuvremenu netko mi je uzeo tipkovnicu i donio neku najprljaviju staru. Pizdim na glas, kradem jednu sa susjednog stola (i ostatak dana ignoriram poglede mržnje od strane kolege koji sjedi za istim). Odlazim na kavu s F., malo mi je bolje ali nije to to...

Vraćam se na posao. Urednik mi ne daje puno posla. Kaže, odmori se malo, pojedi nešto. Srce mi počinje lupati i ja u totalno paranoičnom strahu, kao ono...kad se trebate baciti s desetog kata (nije da znam ali pretpostavljam)...dolazim do J. koji mi sav zabrinut kupuje bananko i tješi me.

Nalazim se s Njim, imao smrtni slučaj u obitelji. Ne radim ništa, jedemo, pričamo o glupostima na kvadrat. Dolazim doma, dogovaram jednu kavu i osjećam se nešto bolje...

A došlo mi je tonu stvari na pamet. Od vrištanja do udaranja u vreću. Miks sinoćnjeg vina i te glupe tablete očito je najgluplja stvar koju sam mogla napraviti. Idući put, radije šmrcam.

Tresem se...

Poput nekog flash-backa od droge koju ne uzimam, nesto mi se cudno dogadja. U glavi kosmar, samo odjednom, srce cudno udara, pred ocima mrak, tresem se, povracam...Isuse Boze sto mi se dogadja...

Kao da predosjecam nesto uzasno i grozno sto ce se desiti...

Bojim se....

Opet...

subota, 11.03.2006.

...se osjećam bezveze...
Kao da netko tko ne bi smio upravlja mojim raspoloženjem, i okreće kazaljku na krajnosti: vrlo dobro, vrlo loše...vrlo dobro, vrlo loše, vrlo loše još lošije, loše, loše, loše.

Stalno mislim na neke stvari iako ne bih smjela, stalno se potsjećam na nepostojeće osjećaje. On i ja - dva stranca. Sjedimo u Staroj Savi i shvaćamo da je to, to...da je sve stvar navike i jedni problem je kako se odviknuti...
Najgore od svega, što on misli da se jednim bezličnim 'oprosti' može riješiti i izgladiti cijela situacija...ne shvaća me ozbiljno iako mu pokazujem iz dana u dan...čekam ga a on ne dolazi i sada kada se spremam otići ja, teško mi je ali svakim sam danom sve sigurnija.

Htjela bih se zatrpati poslom ali nije ni to tako lako, stalno netko nešto treba, a ja samo grizem nokte...a taman sam bila prestala. Pozitivno je jedino što sam smršavila 5 kila a i to je onak, whatever. Ne mogu prestati razmišljati bilo bi tako lijepo da mozak bude prazan, barem na tren...kada puna pjene, Lush kuglica s mirisom jasmina, Enya na discmanu, InStyle u ruci....zašto sam i tada osjećala kao da mi je nešto falilo?

Nismo jedini...

U novinama ogromni natpisi: mladež poludila za turbofolkom, Seve nacionale i štikla (neka, znam ja šta je ganga i rera), Ceca nova kraljica Torcide, Goga Sekulić prava silikonska bomba...bla bla...

Turbofolk se proširio i na one za koje koji se predstavljaju Europljanima prve klase - naše susjede Slovence:

Dokaz:-)))



Još jedna stvar, da ne mislite da nisam obaviještena o smrti velikog otadžbinskog heroja onih drugih komšija. Sretno stari, trebat će ti.

U to ime:

Audio:
by slower9


Snovi...

petak, 10.03.2006.

Dolazim tako u napuštenu crkvu gdje je on, Vin Diesel odnosno XXX i njegova opaka banda...povlačim ga za kožnu uzicu oko vrata i odlazimo na intimno mjesto. Ostatak ekipe vrijedno tunira aute (ili je 'Brzi i žestoki'?) dok se ja i on....hmmmm pa ne morate sve znati, ne...
On je predvodnik bande a ja njegova bitch.



U pozadini se pojačava 'Take me down to the paradise city? Guns'n Rosesa...sve jače i jače, a sam Axl stoji mi pored uha i užasno me živcira...nakon paradajz sitija kreće na 'knocking on heavens door' i ja se budim uz 'You're one in the million' pojačanu ženskim mumljajućim falsetom.



Moja majka navila je Gunse pleše i urla i kuha ručak. Nema više Vina Diesela, nema više predvodnika bande i zločestog frajera...

A onda mailom dobijam OVO i shvaćam da mi baš to treba. Pure blooded alpha soldier(s):




Idem u 5 sati uhvatit nekog bogatog investitora u dionice poduzeća zemalja u razvoju...

Na radiu...

četvrtak, 09.03.2006.

Sve neke pjesme devedesetih...
Always -Bon Jovi

Osjećam se loše, kao da radim nešto krivo...kao da se moram sramiti zbog nečega iako ne znam zašto...možda samo trebam prespavati i ovaj dan....
A jutros je bilo ok, čak bolje nego što sam mislila. Ustala se, odvela Coco van, legla u kadu u koju sam natočila Nivea baby kupku. Ne znam, valjda me taj dječji miris asocira na nevinost, možda mislim da se tako rješavam svih nečistoća od prošlog dana...
Oprala kosu, čitala Glamour,slušala Offspring, pokušala misliti ni na šta...

Posao, dragi ljudi, kava, priča o glupim stvarima...pisanje, urednik koji se trudi oraspoložiti me perverznim forama, drugi urednik koji se trudi oraspoložiti me još perverznijim forama, onaj koji stalno brblja, onaj koji me gleda onako 'nekako', ona koja će mi doći i reći da sam danas slatka "ko bombončić"....

Zove A. pita kako sam, zove Ptica pita jesam li dobro...a ja ne znam šta da kažem. Da dobro sam jer ne mislim na ništa, radim tonu drugih stvari.

Sutra radim iako mi je neradni dan...pisanje, posao, posao...

Na kraju dana zove Frajer, zove na ručak. Dolazi mail za razgovor za postdiplomski u utorak. Moram doći i u nedjelju raditi zbog blesavog utorka...nema veze samo nek me uzmu, da učim, da pišem, čitam i maknem si misli.....

Hvala...

Kao prvo (ok svjesna sam da ću zvučati kao iz j... sapunice pa svima koji ne mogu podnijeti toliku količinu patetizma preporučujem da žmire pola sekunde, hvala)..htjela bih zahvaliti svima vama....a koliko vas je samo...
SMS-ovi, PM-ovi, mailovi, icq....i sve ostale informatičke glupost prenjeli su mi toplinu koja mi je trebala, onaj osjećj sigurnosti...hvala, hvala...predivni ste....

Ljudi od kojih nisam nikad očeivala do onih koji su uvijek bili tu za mene...ajme natrpala sam se s toliko pozitivnih emocija da poželim vrištati...na jedan pozitivan način...

Ne znam, jeste li skužili ali super mi je kako životinje isto osjete kad se nešto događa. Evo ova moja prasad od psa i mačke inzistiraju na 'čuvanju' što znači da smo se naguravale u krevetu uz povremeno ljubljenje i šutanje....

Malo sam dizzy još od sinoć a moram na posao, ali javim vam se još tijekom dana sa malo suvislijim rečenicama.

Kraj jedne ere...

srijeda, 08.03.2006.

Nevjerojatno, sve se lagano blizi kraju i pocije nesto novo...
Ne, dragi moji, nisam bas TOLIKO bahata da svoju vezu nazivam erom ali ono....
Gledajte samo NYSE...gotovo. Over and out. Danas ce zvoncem biti pozvonjeno zadnji put (pod tim imenom ofkors)...ali zvuci nekako tuzno...mozda se prenosit CNN...mozda cu gledat...mozda sve shvacam preemotivno...

Jos malo pa ce biti i kraj zime, sto nam nagovjestava sunce...mozda zavrsi i rat u Iraku...yeah right, dream on rekao bi mi Bush...


Al bilo bi bas lijepo....da svaki kraj znaci bolji pocetak....

Konačno...

utorak, 07.03.2006.

Uglavnom, najbolje od svega je da nam se iznova dokazuje da, tek kad nešto izgubimo shvatimo koliko nam je to važno u životu.
Primjerice, evo blog. Naime, meni se emocionalno izdogađao mali milijun premetačina po glavi i taman kad sam mislila da ću sve istresti na ovoj virtualnoj vreći za udaranje - ćorak...nada... nula...

Uglavnom eto, živa jesam pa i zdrava iako psihički u čudnim stanjima, odnosno što se dan više spušta sve sam gore i gore. On mi je jednom rekao da ujutro sve stvari izgledaju ljepše. Bože, kako je samo imao pravo...ali s druge strane, večeri su nekad znale biti tako predivne...upravo s Njim.

Teško mi je, pitam se toliko pitanja...prenagljujem li u svojim odlukama, očekujem li previše, jeli to samo jedna od faza, znate onih koje se dešavaju u svakoj vezi...što uopće želim??? A glava: puna raznih odgovora ali nijedan ne odgovara na postavljena pitanja.
Ne znam jeli vam se ikad dogodilo da nekog volite ali znate da on/ona nije osoba s kojom ćete dočekati tu starost, s kojom ćete uživati do kraja...svaki dan, svaku minutu...i to saznate tek nako što ste si obećali nakon prve greške da se više nikada nećete zamišljati u kućici s cvijećem, psima, mačkama i djecom (karikiram). I taman kad si obećate 'nikad više' već ste u nekom novom osjećaju koji vas obuzima i već planirate boju zidova u dnevnoj sobi a u mislima se igrate s rasporedom prostorija u imaginarnom stanu.

I ne, nije nitko drugi u pitanju, thank you very much...jednostavno , to se povlači već neko vrijeme ali, takva sam osoba koja uvijek strateški razmišlja i nelogično mi je da se nešto što smo gradili 4 godine raspadne u tjedan dana. Nema posebnih razloga, nema trećih osoba, samo on i ja puno lijepih stvari koje su prerasle u rutinu...već spomenuto uzimanje 'zdravo za gotovo' i ne znam jeli to to? Jeli to veza? jeli to brak? Jeli nenormalno očekivati da te onaj s kojim si već dogovorio pjesmu za svadbu jednostavno nema potrebu 'zgrabiti' u javnosti 'jer je to neukusno', jeli normalno očekivati da ti se skinu zvijezde s neba barem ponekad...jeli nenormalno kad ti prosta rečenica 'lijepa si' više ne odzvanja u glavi kao nekada i zvuči isprazno kao da je izgovorena tek tako.
Dali je nenormalno očekivati strast i nakon par godina, dali je nenormalno očekivati zajednički život, žrtvu a ne riječi 'strpi se nisam ja kriv što nema posla'...dali sam jednostavno nezahvalna ...hoću li ikada moći ući u Šibenik, ili čuti na radiu Gibonnija i Azru...

Svake večeri suočavam se s tim pitanjima sama sa sobom...nekad mi pomognu lijepe riječi, nekad samo onesviještenost od nespavanja...nekad samo misao na promjene....

Nemamo još mnogo vremena koje je preostalo...curi kao pijesak u prokletom pješčanom satu a čini mi se da se ništa ne mijenja...u glavi odzvanjaju neke nove misli, nove usredotočenosti i novi pokušaji...

Voljela bih znati da radim pravu stvar stoga ću pričekati još neko vrijeme...neka se sudbina pobrine i za nas dvoje....

Da i ja koju kazem o ...

Natjecanje Eurovizije...svi smo se uhvatili Seve kao pijan plota...
Ok, ok, pjesma je strašna ali napravimo mali pogled u prošlost i nakon toga ponovite da je Seve loša...







Too much...

subota, 04.03.2006.


Dovraga i sva komešanja po mojoj glavi...naime šta...svaki put kad se odlučim biti iskrena najebem...
Upravo se posvađah i sa rođenom majkom koja mi je prebacila da sam - prehladna...dovraga i sve...

Novost: moram naci stan, po mogucnosti nesto u centru,ili tresnjevka do 300 eura, sa prikljuckom na internet i mogucnoscu otkupa...trazim previse ha? Osobito u Zgb, al ono...ova mogucnost otkupa mi je izuzetno vazna...jer mi se ne da seljakat iz stana u stan sa svim stvarima...

Bah, jos jedna nadolazeca promjena u mom životu...uz još par njih planiranih...ali kako nikad nismo sigurni gdje nas isti nosi...tko zna što će još biti. U zadnje vrijeme me pice neki davno zaboravljeni osjecaji, i ne mogu reći da mi ne paše ali svejedno gdje njih strpati u ionako popunjene ladice života - ovaj filzofski dio na kraju baš je -in...

Ovaj blog vrlo je korisna stvarca, u smislu dnevnik - a i nije pretjerano slican njemu, svima dostupan a opet ne znaju svi za njega (odnosno znaju samo oni kojima kazem)...nacin ispuhavanja bijesa bez lupanja u vrecu (sagorijeva manje kalorija al za mene je ucinkovitiji)...a i ono, kad te pukne inspiracija mozes napisati bilo sto sto neces nuzno poslije pozaliti (osim ako nisi vibor kalogjera - he he sorry morala sam) i tako...nije uopce lose.

Veceras vodim dijete vani (pod dijete mislim da svoju 17-godisnju sestricnu). Odnosno ona ide van a ja je moram pokupiti u neko vrijeme usred jutra i praviti se pred njenim starcima da smo cijelo vrijeme bile skupa...ah slatke teenagerske muke... i sama sam nekoliko puta 'spavala kod frendica' a jednom cak i 'isla na trodnevnu ekskurziju u Pecuh' dok smo zapravo A. i ja tulumarile u stanu njenog rodjaka...

Domaća zadaća:
Ljubav ili seks, ljubav bez seksa i seks bez ljubavi, sve ili nista, jedno ili drugo???? Sto vi mislite o tome (jos jedna stvar puno bolja od pisanog dnevnika, mogu pitati za komentare)??? Odnosno, bili biste (ili jeste li) ikad odvojili te dvije strane, biste li zamjerili nekome tko ih odvaja i tako????

Emancipacija ili... sto ako ne postoji 'prince charming'

srijeda, 01.03.2006.


Tesko je ne pomisliti, barem na trenutak, sto bi se dogodilo da princevi nisu nikad ni postojali, da je ovo od pocetka bio zenski i emancipirani svijet, te da su bajke pricane kao presedani, odnosno uspostavljaci normi vrednovanja buduce civilizacije.

Zamislite samo:

Snjeguljica bi vjerojatno sama iskasljala jabuku i pokupila novce od osiguranja koji je, kao pametna i emancipirana mlada dama iz kraljevske obitelji, zasigurno uplatila.
Mozda bi se cak i sjetila da je novac kao i seks = moc a razmjena seksa za novac jednaka je jednostavnoj razmjeni moci, a ne kurvarluku kako je to antipaticno srocio neki muskarac koji, obviously nije imao novaca.

Pepeljugi ne bi trebala vila da joj od bundeve napravi kociju. Vjerojatno bi unajmila dobrog odvjetnika, koji bi joj prema zakonu vratio onu veliku kucu a macehu i sestre ucinio njenim sluskinjama.

Matovilka bi odrezala rep, spustila se po njemu dolje i shvatila moc trenda te napravila trgovinu visoko kvalitetnim hair-extensionsima. U njen frizeraj valjda bi dolazile sve one kratkokose ljepotice iz bajke (jeli ih bilo uopce, opet diskriminacija)

Mala sirena nikad ne bi napustila pjevacku karijeru a niti polozaj princeze. U maniri Paris Hilton bila bi anjveca jet setterica ikad a njezine slike bile bi na naslovnicama Vogue Atlantic ili Cosmopolitan Mediterranea...

Eh da, da ih nije bilo...
- 10:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #
# nije ih bilo!!!shvati!! ( 01.03.2006. 12:40)
# Onda djevojčice ne bi maštale o nekom mlatimudanu na bilom konju, nego bi im životni moto bija "pomozi si sam" :) (jasmina777 01.03.2006. 16:44)
# Super blog! Svrati do mog....Kiss (snoppy992 01.03.2006. 19:06)
# zbilja imaš fiks ideje... odakle crpiš maštu??? Sviđa mi se što se sa tvoje stranice može izravno na Vogue, i zatim surfam, zanimljiva ideja, al i s elle ti ima bolji slika, malo su veće... samo treba potrefiti... Al od ovih sviju catwalk stvari koje si nabrojala, pa zar ne misliš da su naše "zvijezde" previše isfurale sezonske chole čitme, a o npr. Fendi torbama da ne pričam...ma sve je to rock&roll!!! uživaj i pozdrav!!! (coco 01.03.2006. 19:16)
# uopće ne želim o tome razmišljati. što sam starija to mi emancipacija sve manje i manje odgovara :D (bijouxich 01.03.2006. 21:54)
# meni je najdraza bajka bila pepeljuga. u svima nama mala je princeza koja ceka onog tamo princa iz donjeg posta. (hani 02.03.2006. 16:10)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>