Eh...

Ne znam koliko se vama često to desi, al ja nekad dođem izvana i imam toliko blesavih misli po glavi...i onak, nikad ih ne zapisem.
Sada sam si rekla, nema spavanje - piši (eh veselja, nema šta).

Danas tako bijah na koncertu svog milog i dragog frenda (podaci poznati autoru :-))) i bio je i XY i tako...
Ali nije u tome bit...bit je da sam počela razmišljati o gomilu stvari...
Naime, ne mogu a da se ne sjetim Njega koji je na spomen drugih uobičajeno lagao 'koje druge' uznevjereno me gledajući. Gle, istina, bilo je očito da laže al bilo je slatko. ...ne znam ni sama što tražim...neku sredinu...

Imam osjećaj da emocionalno vrištim...znate ono kad vam je dosta svega...kada biste pobjegli na pusti otok (sa nekoliko crnaca) samo jer vam je dosta svega. Ne znam što mi treba i to me brine...da bar zna, tražila bih to....
I još jedna stvar, kako to da je meni whatever nakon nekog a drugi su još uvijek pod dojmom...aaaaaa...zašto nisam i ja pod dojmom...zašto moji bivši nisu gadovi i kreteni...zašto sam preobjektivna???

ODGOVOR: Možda je to i dobra stvar...možda me sprečava da ne budem povrijeđena....

A MOŽDA JE BOLJE ZABORAVITI NA APSOLUTNO SVE....

I u glavi vječna Janice sa: Take it, take another little piece of my heart now baby...breaaaak it...break another little piece of my heart now honeeeeey...you know you've got it if it makes you feel gooooood....

Domaća zadaća: Biste li rađe da vam partner/ica priča SVE o bivšem/joj (i ponekad u tančine opisuje) ili biste rađe da ništa ne znate?