Ovaj moj blog postao je javna ispovjedaonica...i uopce vise nije intimna. Ptica je to dobro rekla. Jednostavno postaje preintiman i prejavan: sve u jednom. Kod nje je doslo do blogerske depresije a kod mene do neke hiperblogizacije (novi termin: kao i hipervitaminoza (prepravljeno) samo se umjesto vitaminima predoziravam blogom). Uglavnom, kad me nesto muci ja sjednem i pisem...i pisem... i pisem...
Nova vijest: medju 27 pristupnika koji su upali na postdiplomski sam i ja!!!! Sad kako skupiti 15 000 kuna u dva mjeseca je vec druga prica - pa ako ima kakav sponzor (bogat, mlad, neozenjen :-))...
Iscekivanje onoga sto treba doci. Danas bijah na kavi s Frajerom. Malo me izvikao, da moram poceti poduzimati nesto a ne samo pricati/pisati o tome. Ima i pravo. Pa sam ja njega vikala natrag. Pa smo se vikali neko vrijeme, dolje u dnu birca kako nam se nitko ne bi smijao.
Pokusavala sam mu objasniti sve sto me muci, ne znam jesam li uspjela...ali znam da je imao pravo: Rad a ne prica...
Dogadja se nesto novo, nesto zanimljivo u mom zivotu. Nazalost, upravo kada se odlucim prepustiti u facu me lupi grana (voli zivot zamisljati kao sumu kroz koju prolazim a trenutno se nalazim u trnovitoj sikari). I ono, sto dalje idem, grane me sa svih strana sprecavaju i sputavaju. Kad dodjem na kraj sikare, tko zna hoce li mi se dati ista poduzimati. Upravo to me i brine, hoce li me cinjenica da se sve urotilo, usporiti ili ce u meni probuditi onaj neki djetinjasti inat...
Time will show, we will see.
Domaca zadaca:
U petak idem u Esplanadu na neki event gdje je pozvano 50 najbogatijih ljudi iz Hrvatske. Brzo, sto da obucem, kako da pokazem da sam slobodna i idealna udavaca????
Post je objavljen 21.03.2006. u 14:29 sati.