Dobro sam...
ponedjeljak, 13.03.2006...ali ono, današnji dan nije mogao biti gori.
Prvo, ujutro buđenje. Coco mora van u 7 sati (zaspala sam oko 3). Idemo van, vjetar puše ...ja se smrzavam. Uhvati me odmah i alergija i ja skužim da nemam Claritine i popijem neki Clarinase koji još nisam pila. Tableta me doslovno ubije - smrvi...tlak mi padne...odlazim na posao.
Dolazim, urednik kaže da su zvali s Banjalučke burze da su neki navodi netočni. Userem se ko grlica jer onak, stvarno pazim šta pišem i sve...skužim da je jedini netočan navod odnosno brojke copy pastean sa weba banjalučke burze. Pišemo odgovor na službeni demanti. Javlja se drugi lik, srce od urednika preuzima stvar u svoje ruke i brani me, sređuje.
Šaljemo službene isprike, šalju oni nama, sve je krasno - ko nas bre zavadi.
U međuvremenu netko mi je uzeo tipkovnicu i donio neku najprljaviju staru. Pizdim na glas, kradem jednu sa susjednog stola (i ostatak dana ignoriram poglede mržnje od strane kolege koji sjedi za istim). Odlazim na kavu s F., malo mi je bolje ali nije to to...
Vraćam se na posao. Urednik mi ne daje puno posla. Kaže, odmori se malo, pojedi nešto. Srce mi počinje lupati i ja u totalno paranoičnom strahu, kao ono...kad se trebate baciti s desetog kata (nije da znam ali pretpostavljam)...dolazim do J. koji mi sav zabrinut kupuje bananko i tješi me.
Nalazim se s Njim, imao smrtni slučaj u obitelji. Ne radim ništa, jedemo, pričamo o glupostima na kvadrat. Dolazim doma, dogovaram jednu kavu i osjećam se nešto bolje...
A došlo mi je tonu stvari na pamet. Od vrištanja do udaranja u vreću. Miks sinoćnjeg vina i te glupe tablete očito je najgluplja stvar koju sam mogla napraviti. Idući put, radije šmrcam.
komentiraj (5) * ispiši * #