faraonn
16.02.2016., utorak
...ja i moj dio Svijeta...
|
......sjedim na tronosci stolici oci ostavio kroz prozor na osvijetljenu livadu prosaranu tu je juce snijeg vladao danas u susretu sa suncem skoro postradao trazim po zidovima poznatim poglede djeteta da li su negdje ostali zamirise samo duh sto ce takav uci u vjekove sam i tvrdo siguran u sebe ne poznajemo se ali smo tako dragi jedan drugome otvaram poznate prostorije sve me sreta i voli sto sam tu ali ne voli me ovakvog ne pravdam se a i ne traze tu sam na svome i radim sto hocu kako stanem tako i bude ispred mene sve kako i jeste ne mogu nista uznemiriti sve me zna i sve me poznaje ovdje sam uvijek bio odlazili su samo djelovi pokretni i blijedi oni koji i nijesu za nesto veliko osim za promjene koje ne mogu promijeniti nista ...okrenem kvaku sobe djetinjstva ista i isto slusa pokret ruke otvori se koliko mi treba ...molim se kucnom duhu ne za oprostaj sta imamo da oprostimo jedan drugome osim da se saberem i okrenem kljuc da razgovor odpocne onako kako je vazda bio ma gdje sam bio... |
