Vjetar po granama
milost trazi
ispituje uzrok
ranama
zavije samotno
i bez lazi
Otislo cvijece
ne vraca se
tamo gdje je bilo
spomenik sebe
ne moze vidjeti
Mozda bi muzika
tvojih pokreta
i pjesma uokvirena
kosom
vratila sjecanje djeteta
vratila toplotu
pogledu mu
bosom
Tamo su zore zaboravljene
u marini kao sto more
lijeci
barke nemarom
ostavljene
|