faraonn
05.04.2006., srijeda
Svakome dođe njegova ruža
|
Ružama se ne ide u pohode. One dolaze same, nude se, kao sirene pjesmom, mornarski žedno, glad našu zalijevaju. Vjerovao sam da postoji negdje i moja ruža. Samo meni suđena, srcem svojim vođena, nepogrješivo, put će pronaći. Vjerovao i strahovao, zatočen, u tamnicama svojim nemira, zalutao u svojim bespućima. Suncu sam poglede molećivo slao. Da je nahrani krijepošću i puteve joj osvijetli. Jutarnji vapaj kao iskra bljesnu. Moja ruža za mene je procvjetala, za mene miriše i dodiru se mom veseli.  |
