ZAMOLBA

"Molim lijepo uredništvo, da objavljene postove s bloga pod nazivom "Blog bijesne domaćice" - na adresi fanny7.blog.hr, više ne stavlja na naslovnicu i blog skine s cool liste.
Zahtijevam to, jer smatram da moji postovi, objavljeni na naslovnici nisu dovoljno vrijedni da tamo nađu svoje mjesto. Dajte šansu onima koji mnogo više truda ulažu u pisanje postova i mnogo kompleksnije pristupaju tako ozbiljnom poslu.

Unaprijed zahvaljujem

Bijesna domaćica"

Ovaj mail sam željela poslati već nekoliko puta. I konačno ga uputih administraciji bloga, u petak.

Blog pišem već pet godina, opušta me i uživam u susretu s ljudima koje sam preko njega upoznala. Izabrala sam društvo sebi sličnih stavova i razmišljanja. Kad se i ne slažemo oko nečega, polemiziramo kulturno, tolerantno i ljudski.
Kao i svatko od nas blogera, imam svoje dobre i loše dane, tj. dobre i loše postove.
Nikad nisam željela impresionirati postovima pisanim poput disertacija, prepunim nerazumljivih pojmova, kojima se samo budale dive, jer ih ne razumiju...
Blogeri koji me posjećuju redovito, to dobro znaju i prihvaćaju me onakvom kakva jesam kao i način na koji pišem...
Moji najbolji postovi nikad nisu dospjeli na naslovnicu, ali su zato dospjeli oni senzacionalistički najavljeni.
To je bio moj prvi susret s padobrancima, koji te ne čitaju redovito, koji sude paušalno i prema trenutnoj frustraciji ili ovisno na koju nogu su ustali...
Doduše, u jednom se slažem - smatram da vrijedni blogovi najčešće ostaju daleko od svih "cool" i "almost cool" lista.
Kako sam ja tamo dospjela? Iskreno - nemam pojma. Ali, smetaju me insinuacije da imam neku "vezu", koja me tamo "gurnula".

Naslovnicu otvaram samo kad pišem novi post, tako da i ne pratim što se na njoj zbiva. No, dogodi se i to, da kliknem na neki blog s naslovnice, pročitam post i ne slažem se sa sadržajem, ni kvalitetom posta. Obično tada ne ostavljam komentar i - produžujem dalje.
Na niti jednom blogu nisam ostavljala drske, bezobrazne i omalovažavajuće komentare. Ne moram se složiti, ali vrijeđanje mi nije na kraj pameti. Tako nisam odgajana, niti je to odlika mog karaktera.
Zbog toga očekujem da se i drugi tako ponašaju kad dođu ovamo. Moj blog je samo moj i na njemu su uvijek prešutno vladala ta pravila. Ne čini drugome, ono što ne želiš da drugi čine tebi...

Čude me ljudi, koji svoje osobne frustracije iskaljuju preko komentara, dok u isto vrijeme iz kože iskaču, brišu negativne kometare upućene njima i zabranjuju komentiranje. Predlažem im jedno dobro znojenje i pražnjenje zločeste i negativne energije u teretani. Ili ako ništa drugo - neka naprave veliko pospremanje vlastitog životnog prostora...
I čude me oni, kojima se ne sviđa moje pisanje, pa ostavljaju po nekoliko komentara. Ne shvačam zašto troše vrijeme i riječi na nešto što im se ne sviđa...

Nikad nisam, niti neću brisati negativne komentare, niti komentare anonimaca. Oni ionako najviše govore o onima koji pišu, njihovoj kulturi i toleranciji, pa neka ih.

Blog je s vremenom postao preslik društva u kojem živimo, ljudi i mentaliteta kojima smo okruženi, a moja ružičasta slika o blogu kao opuštanju, odavno više nije takova.
No, ja sam samo jedna prosječna domaćica, bez pretenzija da pišem dubokoumno i impresivno, pa da svi padaju na tjeme. Kome odgovaram kao takova, neka me čita, kome ne - neka slobodno produži dalje. I neka filozofira na svom blogu...koji neću čitati, ali neću ni pljuvati po njemu.

No, da nije sve tako crno i pesimistično, da u svemu lošem ima i nešto dobro - dokazuje moja mail prepiska s jednim od negativnih kometatora. Oprao on mene, oprala ja njega. S jednim dijelom kritike i sama sam se složila.
Na kraju mi je poslao mail, a ja odgovorila u pomirljivom tonu, što priznaje, nije očekivao. Pružili smo jedno drugom ruku pomirenja i tolerancije. Svojim negativnim komentarom je isporovocirao moju znatiželju, pa zirnuh na njegov blog. I ustanovilh da piše fantastične postove. Pa kad me već kritizira da sam površna, nije mi žao... Barem ima tri čiste. Za razliku od kritičarke koja piše post u kojem je ljuta na samu sebe i svoj jezik (!!), a frustracija vrišti iz svake druge riječi...

Osjećala sam potrebu i dužnost da se obratim prvenstveno svojim blogerima iz boxa lijevo. I da objasnim svoje razloge obraćanja adminu bloga.
Nije mi stalo do naslovnice, tko god došao - dobrodošao. Ne tražim aplauz, ali ne odobravam drskost. No i dalje neću brisati komentare, ma kakvi bili.
A adminu ću dosađivati mailovima, dok god me ne skine s cool liste i s naslovnice. Tko vapi za njom, drage volje je prepuštam...

Budite mi dobro
&

UPDATE

Opet sam anonimka, maknuli me s liste yessssss . K vragu brzopletost i nepromišljenost, tko zna gdje bi mi kraj bio, mogla sam postati celebrity, pa da me stilizira modni mačić. Mogla sam ubost' nešto pod stare dane