27
petak
ožujak
2009
DOSTA JE BILO IDILE
Dosta je bilo proljetne rapsodije, jaglaca, mačkica i majmunčića. Do jučer raznježena Fanika danas je u posve drugačijem raspoloženju. A znate da me ono povremeno uhvati i podsjeti na ovu našu svakodnevnicu, naše dvorište kojem odavno treba veliko pospremanje
Pa da krenem...
Danas odslušah nekoliko emisija. Nisam baš sjedila uz TV, radila sam neke stvari rukicama uz pomoć okica, ali uheka su mi bila slobodna. Slobodna da uživaju u svemu što sam uhvatila.
Skinuše onih grandioznih 6% plaća javnim službama, postotak koji će ovu zemlju izvući iz recesije, ili barem ostaviti u proračunu silnu količinu novca Liječnici, nastavnici , tete u vrtiću, profesori i svi ostali bit' će žrtvovani da spasu svoju državu poput pravih rodoljuba. Htjeli to ili ne
Premijer si je pri tome "priuštio" automobil za 4 i po milijuna kunića, normalno sa full opremom. Pri tome mi se odmah nametnulo pitanje da li čovjek čiste savjesti zaista nužno treba blindirani automobil. Zbog koga i zbog čega. Dobro, neki će reći - čovjek takvog kalibra nemre se voziti u običnom auteku. Dozvoljavam, ali nije li nedugo obnovljen i kompletan vozni park vlade...
Banderos je na vjetrometini priča o WC-ima, čiji je kvadrat skuplji od kvadrata oko Central Parka i kvadrata u Monte Carlu i Dubaiju...
Možda sam nedovoljno upućena i nekompetentna, ali meni taj zahod izgleda kao obični radnički kontejner na gradilištima - izolacijske žice prikrpane su izvana, dok je funkcioniranje "push" veoma upitno. Čini mi se da bi mogao postati običaj da se usereš pred vratima, uz sve sitniše koje ubacuješ i gurkaš famozni "push". Silno me zanima - što je to kvadratu nabilo cijenu od 11 tisuća ...
U Remetincu uz kompleks zgrada, ordinira spalionica medicinskog otpada. Stanari svakodnevno uživaju u smradu koji se širi, a iz razderanih vreća okolo se povlače - krvave gaze, šprice, korištene gumene rukavice, materijal koji ostaje nakon obdukcija, laboratorijskih pretraga, operacijskih zahvata i slično. Direktor je odbio razgovarati s novinarkom i tajnica je tušnula pred nju papire koji dokazuju da je sa inspekcijske strane - sve u najboljem redu i po zakonu
Pohranjivanje matičnih stanica novorođenih Hrvata u obiteljsku banku ne garantira da će se uzeti materijal sačuvati i biti im dostupan u slučaju "ne daj Bože". Potpisom te izjave od strane roditelja, oslobađa se odgovornosti KBC Rebro. Pa se ljudi odlučuju za pohranu u nekim europskim zemljama, uključujući i deželu - koje im čuvanje garantiraju. Ali, ima kvaka od 15 somova kuna, koju moraju platiti, zbog toga jer banku imaju u vlastitoj državi. Pa tko želi na sigurno - nek' plati. No, ni tu nisi siguran, jer žena je platila, a materijal nisu uzeli pri porodu. Valjda su čekali da netko iz Belgije dođe da ga uzme ...
Sucima Vrhovnog suda uređuju se uredi za 51 tisuću ojrića ponaosob. Dotle će biti preseljeni u zgradu u vlasništvu INE i Erste banke, a iz proračuna će se isplatiti oko 5 miliona kuna za najam...
Jakov Sedlar snimio film o Poglavniku. Nije mi toliko sporno što se snima film o dotićnom, čak ni što se snima iz proračunskih sredstava. Paradoksalno mi je to što će premijera filma biti u - Tel Avivu, u Izraelu...
I na kraju - nacionalni ponos svakog Hrvata - najveća strateška investicija u doglednoj budućnosti - Pelješki most.
On se gradi ne samo da bi se povezalo nekoliko otoka s kopnom, nego i zbog toga, da se Dubrovnik i krajnji jug Dalmacije poveže s ostatkom Hrvatske, bez prelaska onih par kilometara preko BiH. Čačić kaže da je BiH spremna dati Hrvatskoj koridor na prolaz autoceste preko svog teritorija. Kalmeta kaže da je to veliko pitanje. No meni je i veliko pitanje - ako se krene u izgradnju mosta, neće li BiH isto praviti probleme oko istog. S obzirom na iskustva s našim zapadnim susjedom, treba puhati na hladno - s južnim...
Famozna kupovina poljoprivrednog zemljišta u blizini budućeg mosta, od strane nizozemskog fonda, iza kojeg stoji 28 off shore kompanija i nekoliko naših - instinktivno mi smrdi. Tim više, što se nekoliko zastupnika kazneno goni radi utaje poreza (!!). I što je najsmješnije - janez koji se direktno uključio u emisiju kao zastupnik jedne firme kaže - da po zakonima lokalne samouprave tog područja, opraštaju se porez i sve popratne dadžbine ulagaču - koji tamo ulaže novce. E pa svašta...
Dopisnica iz SAD-a također se uključila i objavila nam da su Američki investitori zainteresirani za ulaganja i pozdravljaju gradnju Pelješkog mosta. Objasnila nam je da su to ljudi hladne glave, kojima se ne može spočitnuti lokal patriotizam. Jer u financijama nema ljubavi, samo interesa.
Kad sam to čula, odmah se sjetih onih hladnoglavih, koji su upropastili najveću osiguravajuću kuću, pa onda iz proračunske sanacijske injekcije odmah sebi izbrojali bonuse od 800 miliona dolara. Bonuse??? Za što???
Sačuvaj me Bože od investiranja takvih hladnih glava
Predstavnik Vlade je rekao da su svi u Vladi prvi put čuli za tu kupovinu poljoprivrednog zemljišta iz novina, iz članka Gordana Malića. Oni ništa o tome ne znaju...
Postoji li u našoj državi odgovornost za - neznanje, dok primaš plaću da jednostavno moraš znati
I na kraju ovog posta, mislim da imam prijedlog za naše ekonomske stručnjake, kako ušparati koju milijardu u proračunu. Onako od oka, laički, a svakome jasno i razumljivo:
Uzeti porez od onih koji najviše zarađuju, u postotku proporcionalnom zaradi. Tako se radi svugdje u svijetu, kao što se svugdje u svijetu bez milosti ide u zatvor ako se ne plaća porez državi u kojoj ostvaruješ prihod...
Neka zaljubljenici u sport i sportske klubove, poput Maminja - plaćaju porez na prodaju igrača, da nogometaši plaćaju porez na zaradu (kad im već klub finacira grad Zagreb, počevši od stadiona pa nadalje)...
Da se plati porez od prodaje nekad velikih gigantskih firmi poput Plive, koja se u kratko vrijeme prodavala dva puta...
Neka se počne štedjeti na troškovima reprezentacije, putovanjima gdje treba i ne treba, na dužnosničkim karticama kod kojih se uopće ne zna o kojim se potrošenim ciframa radi, na uređenjima silnih interijera kad god se nekome prohtije. I svemu onome čemu nitko, pa čak ni Šima Krasić ne mogu ući u trag.
I naposljetku, kad možemo donijeti zakone po kojima opraštamo investitorima poreze i sve druge obaveze, zašto ne možemo donijeti zakon o oduzimanju - nezakonito, privatizacijskom pljačkom stečene imovine. I konačno krenuti s kaznenim progonom lopova koji su patrotski krali, dok su drugi krenuli u obranu domovine...
Znam da je utopistički, ali i moguće, a to je najvažnije.
Danas nam se požališe neki saborski zastupnici da rade za jednu plaćicu - sedam različitih dužnosti, da im je zdravlje drastično narušeno zbog stresnog posla...
Ima i za to lijeka. Jel' vas tjeraju batinom da morate? Imate uglavnom svi svoje profesije. Doduše, mnogi od vas, na tom planu se niste baš dokazali.
Pa - široko vam polje
Ima drugih kojima stres ne bi bio problem, radili bi još više, ali bar bi redovito dobivali plaću, redovito dolazili na zasjedanja, a ne samo petkom kad je glasanje. Argumentirano diskutirali u Saboru i postavljali prava pitanja. I insistirali na odgovorima. I tražili odgovornost...
A stres... Ako niste primjetili dragi moji - stoka sitnog zuba stalno živi u stresu, godinama, da ne kažem od stvaranja prve Hrvatske države. I živjet' će još dugo.
Zbog neizvjesne budućnosti - sebe, svoje djece, svoje unučadi. I ne samo zbog svjetske recesije, koja je izgovor za davno nakupljena sranja...
No kako je davno rekla moja baka, mudra kranjica - svaka rit dojde na svoj šekret. Pravda je spora, skupa, ali dostižna. Pa tko dočeka...
Budite mi dobro
&
komentiraj (21) * ispiši * #