ŠTEF GENIJALAC

Vjerujem da se većina vas sjeća svojih školskih dana, cura i dečkiju s kojima ste sjedili u istoj klupi ...
Osobno, nekih se stvari ne bih tako često prisjećala da nema juniorke. Kad razgovaramo, sjetim se sebe i istih situacija. Moram reći da sam ponekad znala biti i gora od nje. Nekad to prešutim, a ponekad joj i priznam ...

Kako znate, juniorka je u prvom srednje. Kad je krenula u novu školu, u novi razred, poznavala je samo dvoje ili troje koji su išli s njom u osnovnu.
No, vrlo brzo, čak začuđujuće brzo - djeca su se skompala, kao da se poznaju godinama U početku sam bila malo skeptična prema brzopoteznoj procjeni - da su si svi super. Ipak mama ima malo više iskustva po tom pitanju
No, pokazalo se da je uistinu tako. Uglavnom su to dobra djeca, ima ih od svuda, solidarni su, drže jedni s drugima, staju jedni iza drugih kad treba. Nesuglasice su im tako sitne da ih treba zanemariti.

Kad je kretala prvi dan u školu, ja se našalila i dala savjet da sjedne s dečkom Sjetila sam se sebe i svojih prvih mjesec dana u srednjoj. Sjedila sam u predzadnjoj klupi i bila više okrenuta prema zadnjoj klupi, gdje je jedna cura raširila sadržaj cijele kozmetičke torbice po stolu i - šminkala se Tako sam zaradila i prvih nekoliko "komada", s kojima sam se borila cijelo polugodište

Prvo, što je juniorka rekla po dolasku iz škole je - sjedim sa Štefom
Ništa tu ne bi bilo čudno, da ja Štefa nisam upoznala - dva mjeseca prije Zmaje
Bio je s mamom na predaji dokumanata za upis. Njega sam jedino zapamtila iz cijele brbljave grupe. I njegovu mamu...
Stajao je s fasciklom pred vratima i svako malo su ga izgurali iz reda. Sitan i žgoljav, nebesko plavih očiju.
Mama se ljutila što stalno pušta sve ispred sebe. Čekali su već od 8 ujutro, a Štef nikako da uđe
Onda smo nas dvije otišle ispred škole na čik-pauzu i mama mi je istresla dušu. Ima troje djece i svako od njih je različito. Najstariji sin je upisao prvu godinu fakulteta, nikad s njim problema - probitačan, ambiciozan, inteligentan. Mlađa kćer ide u niže razrede osnovne - bistra i komunikativna. A Štef... njega se svuda mora gurati, škola mu teška, povučen je u sebe, nepokretan do bola...
Kad su konačno predali papire, žena je bila na sto muka, jer je s bodovima bio blizu praga. Nije znala da li da čeka rezultate ili da pokuša negdje drugdje. Tješila sam je koliko sam mogla, bila mi je na prvi pogled simpatična. Jednostavna i iskrena.

I tako, sjela Zmaja u klupu, a k njoj sjeo - Štef, pristojno pitajući da li je slobodno
Vrijeme je pokazalo da je malo zbunjen i da ima nagle promjene raspoloženja. Na trenutke je šutljiv, a na trenutke se cereka bez vidljiva razloga. Kaže juniorka da joj zna ići na živce s tim svojim cerekanjem
Jedne večeri pozove mene Zmaja da pročitam što je Štef napisao na Facebooku. Čitajući, raznježila sam se i nasmijala. Štef je opisao Zmaju, svoju kolegicu iz klupe. Sastav je pun gramatičkih pogrešaka, ali istovremeno i simpatičan. Nahvalio je i priznao da joj ponekad dosađuje i da ga zna "klepiti" iza uha. Ali on joj ne zamjera, jer je i sam svjestan da je dosadan, no ne može si pomoći

Danas je Valentinovo. Djeca si međusobno podijelila srčeka i čokoladice, poduž i poprijeko
Zmaja je došla kući s vrećicom. Izvadila iz nje veliko plišano srčeko s nogicama i buketić...
Kako nije očekivala, na brzinu je sišla u dućan i kupila Štefu - čokoladu...





Budite mi dobro
&