Na otoku sreće

25 lipanj 2013

da evo me na Korčuli , podočnjaci do koljena, nemogu se naspavat em od posla em od djece ... Prije sam voljela djecu , no otkad sam saznala da ne mogu imat svoju vlastitu dicu , sad mi sve ide na živce, plač , skričanje, smjeh , sve! Tako trenutno imam 13 poljaka u kući , više dice nego odraslih i dvi male blizanke mi svako jutro plaču i krive se pod prozorom , ne mogu spavat , najradije bi im stavila selotejp na usta , no to su bebe i sva sreca pa nisu moje , nebi vi meni plakale , spavale bi vi meni do podne! I onda siđem na poso i Šime mi uleti u kuhinju svako malo , to je jedno vrlo hiperaktivno biće i ako ga zabaviš s nečim on ce se s tim igrat . Mali buco , obozavam to dite ,dok ne počne skričat! Prozvala sam ga "KOKI" jer je stalno nesto vika koki koki kotiki... i tako je ostalo "KOKI" , njegov stariji brat me dan danas obožava , kad je bio mali i kad sam imala više zivaca , stalno smo se igrali lego kockicama, crtali, šetali, krali tjesto u kuhinji , pričali o vampirima, ucili eng. ... i dan danas mi je drag iako sad vec ima 9/10 godina... neznam ni ja ... ostarila sam i zelim se naspavat!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.