Radili smo u bolnici na tri kata, točnije rečeno u mrtvačnici . Svi smo imali svoje ormariče koji su se nalazili na prvom katu . gdje bi se presvukli i odlazili u prizemlje. Samnom je radila ai Bojana ali i njezin bivši dečko. Bojana je bila trudna . On jee po izrazu lica bio napet cijelo vrijeme . Nikako mi nije bilo jasno zašto! A uostalom nije mi jasno zašto trudna žena radi s leševima ! Najednom se srušila i istog momenta sam izletila iz sale za obdukcije, samo da ne gledam taj početak smrti. Iako znam da je več odavno mrtva , ne želim to opet proživljavati postala sam imuna na te stvari i situacije! U snovima mi svaki put umire na različiti način . Izletjela sam i trčala kroz podrum , došla sam do čeličnog mosta koji drži cijelu konstrukciju zgrade i ugledala njega. Njezinog bivšeg momka , s dobro poznatom hanibalkom i motornom pilom u rukama. Pilao je most!
Šta radiš debilu?
Meri ovo će biti vatromet za moju nerođenu kćer!
Dvije godine pre je eksplodirala bomba na tom delu ali se nije ništa srušilo , baš zbog te čelične konstrukcije mosta.
Sve mi je bilo jasno da ce sve to ponoviti i da će mo svi pomriti. Trčala sam i trčala što brže prema izlazu .Kroz hodnie bolnice dobro su se vidjele zice i spojeni eksploziv po plafonima . Izletjela sma iz bolnice i uopće me nije bilo briga za nikoga samo mi je žao sto nisam stigla po torbu na prvom katu . Došla sam ispred zgrade na veliko igralište i uhvatila me jedna plava djevojčica za ruku i rekla evo moje seke! U susret su nam dolazile njena seka i moja ! A vidiš ovo je moja seka , objašnjavam ja njoj!
Zagrlim ja svoju sestru i ostavim ju da čuva blizanke . Spuštam se put zgrade i primječujem da na vrhu zgrade stoji snajperist.oko mene se stvore neki ljudi i svi u uhu imaju slušalicu.Što ovi misle da sam ja luda??? Da ih ne vidim???? Priđem jednom i upitam: Šta me čuvate? Što se dogodilo? Ako nešto i je na krivom mjestu ste!
Kako na krivom mjestu ?( oglasi se jedan od njih)
U bolnici je šow!
Ne zanima nas bolnica !
I naglo se potom zaleti prema meni , potom skrene ravno drugom vojniku na pušku i na puški samo ostane njegova maica, brzinom treptaja!
Znala sam da mi stoji iza leđa ! I udarim ja laktovima po zadi , ravno u njegov trbuh! Toliko jako da čovjek ostane bez zraka !
„Bravo Mala“ čuo se uzdah !
Sad mi ispričaj sve o bolnici ?
I zagrli me na putu do zgrade , i tako nabrzinu prepričam što se sve desilo i najednom se svi skupe oko mene . Stigli su nekakvi papiri i predali su ih meni u ruke !
„Čestitamo postala si mama!“
Bili su to papiri Bojaninog djeteta i od dana sam njezin zakoniti skrbnik do njezine 18 godine ! Kad napuni 18 postaje vlasnišrvo SIS-a!