zaspala sam u 2.20
igrali smo buće , užarene i plamene navikla sam na vručinu kao da ništa neče ostat. Sve se čini lo tako logično . Ljudi su bili isti kao na turniru.
Odjednom usred bacanja zazove me iz skupine gledatelja poznati glas!
Okrenem se i zamahnem , ispuštam buču iz ruke.
To je Tamara , Ne ne ne .
Gledala sam sve kao u usporenom filmu , ona se samo smijala ...
Kako se kugla kretala tako sam vrištala , Neka se makne!

U 5:30 uletava mi stara u sobu i pali svjetlo!
U tom trenutku kad je kliknula svjetlo ja sam udrila šakom u zid!