Ušla si u moju dušu boginjo sodomije i boli,dopuštam ti da se stopiš sa mojom palom dušom u tim ruševinama smrti.Otvori mi srce u nekoj drugoj dimenziji i nahrani gladne demone ostatcima ovoga neživog tijela.Ponesi me u naručju preko te trnovite staze prema suncu,prema iskonskoj snazi nezaboravne topline,one zatamnjene nade u tvojoj ruci.I taj pečat koji nosiš u sebi,govori mi neku riječ,misao koja se stvara kao vizija u umu ništice,iza obzorja krajnosti i dostupnosti.Ostavi jedan poljubac na mojim gladnim usnama tvoje krvi,napoj me kao što majka svoje dijete brižno prislanja uz svoje grudi,daj mi svoje krvi.Otvori onu staru ranu koja se skriva u meni,iza sjene ogledala,otvori ništa i ponesi me u svoj svijet,vrati me u kaos.
Ubrizgavam u vene taj otrov,prelijepi otrov taštine i nenadjebive samodopadnosti i narcisoidne kreposti.Uništavam i zadnju pomisao na čistoću i nevinost u krvi djevice razapete na križu.Čekam svoje spasenje,svoje tamno uskrsnuće..stepenicama pozlaćenim heroinom uzlazim na nebo,penjem se prema idili i savršenstvu u svojoj dobro obučenoj košulji glume.Kao kreatura na uzici bijedno i pokorno služim genetskoj superiornosti u mrtvome tijelu,povuci moju uzicu prema sebi.Šutni me u crnu rupu jer nisam vrijedan svjesnosti,nisam dostojan da živim,šutni me u p materinu.....
Letim u kaotičnom svijetu probudjenih misli o samoubojstvu ludog znanstvenika željnog suicidalnih ideala vječnosti.Prolazim kroz moru rastavljenih atoma upijajući čestice krute tvari,utjelovljene krvi kristove u velikoj zavjeri obmane univerzuma laži.Opijen otrovom suza sestre lilith i njezinog prvog čovjeka adama,u ljubavi otkopčavam zadnje dugme košulje grijeha i puštam demona u svoju dušu,neka trune,skupa samnom.I ponovno dišem ovaj otrovni zrak i nebeski svod iznad mene dok stavljam osušenu ruku u džep nesreće da obrišem suzu u nepostojećoj priči života,namijenjenoj samo za mene,morbidna istina,krvava i iskrivljena zbog zamagljene percepcije usuda.Opušten i zaboravljen u tami,čekam taj prokleti kraj,nestanak osjećaja,prestanak svih podražaja u gluhoj noći..a sat otkucava ponoć i treptaj zaboravljenog vuka u snježnoj,maglovitoj noći...nestajem.Isključen iz utikača vječnosti,popušta i zadnja nada nad ovom sudbom kletom u ponosu i dualnoj ličinki starosti.Tako mlad a tako daleko progonjen u vlastitoj glavi,bježim u tu malu skrovitu kućicu od lišća u osunčanoj krizi proljetne radosti...i nestajem...
Black Winter Day
This is how the lucky feel
How the blessed think
Like daybreak in spring
The sun on a spring morning
Like the flat brink of a cloud
Like a dark night in autumn
But how do I feel
In my gloomy depths?
A black winter day
No, darker than that
Gloomier than an autumn night
U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
JUTRA
Rijeci: Kristian M.
Muzika: Kristian M./Danijel Damjanovic
Ostajem sam
I skrivam glavu da ne cujem tvoj glas
I gradim hramove u mislima
Za bogove koje ne poznajem
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Ostajem sam i sklapam oci
Da tebe ne vidim
I cekam nekoga da mi pokaže,
Da mi svjedoci i da vjeruje
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
Ja želim letjeti
I zoru gledati sa oblaka
Ja želim plesati
S vjetrom u mojim rukama
Jer su moja krila slomljena
Jer su moja jutra umorna
A vrijeme budenja tek dolazi
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
'Tis the Dead Ye Shall Dread
Tis the dead ye shall dread
Unholy darkness taketh thy head
Countless skeleton hordes do his bidding
None among the living shall be spared
Bodies of the fallen writhing with decay
Enemies of Zoldon retreat in dismay
Ye servants of Zoldon harbour the remorse
Purging shall take their course
Behold the dead approach, ye shall be warned no further
Dread fills the hearts of the righteous
The forms beckon the unholiness
The hand of death shall be laid upon the living
Grim ressurections commence
The hand of death shall be laid upon the living
In the book of the deceased it is written
Zoldon, lord of metal and the underworld
A SIMPLE MISTAKE
think for yourself you know what you need in this life
see for yourself and feel your soul come alive tonight
here in the moment we share, trembling between the worlds we stare
out at starlight enshrined, veiled like diamonds in..
...time can be the answer, take a chance, lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
i have found my way to fly free from the constraints of time
i have soared through the sky seen life far below in mind
breathed in truth, love, serene, sailed on OCEANS OF BELIEF
searched and found life inside, we're not just a moment in time...
....can be the answer, take a chance lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
