Ubrizgavam u vene taj otrov,prelijepi otrov taštine i nenadjebive samodopadnosti i narcisoidne kreposti.Uništavam i zadnju pomisao na čistoću i nevinost u krvi djevice razapete na križu.Čekam svoje spasenje,svoje tamno uskrsnuće..stepenicama pozlaćenim heroinom uzlazim na nebo,penjem se prema idili i savršenstvu u svojoj dobro obučenoj košulji glume.Kao kreatura na uzici bijedno i pokorno služim genetskoj superiornosti u mrtvome tijelu,povuci moju uzicu prema sebi.Šutni me u crnu rupu jer nisam vrijedan svjesnosti,nisam dostojan da živim,šutni me u p materinu.....
Post je objavljen 30.04.2007. u 00:03 sati.