subota, 24.02.2007.

Priprema, pozor, sad! Potrčite u novu stranicu svog života!

Eto me. Pišem novi post, izgleda. Nema mi druge, ionako nemam šta za radit. Sad sam se probudila i odmah išla žderat ko konj. Al dobro bar sam se naspavala, napokon, jer cijeli ovaj tjedan sam se dizala rano, a još sam tako loše spavala, ne znam zašto. Tako da mi je ovo tako dobro došlo...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ala čovječe, nemam nikakve inspiracije, ništa mi ne pada pametno na pamet. Samo mi se neke bezvezne stvari vrte u glavi. Jao, jučer mi je dan bio sav neki zeznut, svaka mala zezancija me uspjela malo spustiti. Nisam mogla vjerovati. Mrzim TE dane kad sam sva neka tamo-vamo. Sve uzimam previše k srcu.
Mogu si zamisliti kako je onda ljudima koji su čitav život takvi. Kako ti ljudi uopće opstaju? Kako im se srca čovječe ne slome? Jer nije lako to, nikako. Svaku riječ primit k sebi, a kad je neka zezancija koja vrijeđa, pa ubije te to. Zato treba znati uvidjeti kada je zafrkancija, a kada nije. Ali ljudi se često skrivaju iza te "zezancije". Kažu nešto podrugljivo, a onda se samo nasmiješe i kažu: "Zezam se." Daj molim te! Nije ni čudo kada kažu da je u svakoj šali pola istine. Dobro rečeno. Ali najviše me smeta i boli kada se neka "faca" nađe i počne zezati nekog slabijeg od sebe koji se ne zna braniti. Lako njega zezati. Ispada frajer i fora jer zna da mu ovaj neće vratiti istom mjerom. Nek nađe nekog sebi ravnog i onda njega nek ide sprdat! Da vidimo tko će onda biti faca! Jao, šta ta zezncija zna nekad čovjeka povrijediti. To nije normalno. Jer ljudi jednostavno ne znaju granice, zezaju i zezaju. Ne znam što čekaju. Da ta žrtva pukne i počne plakati? Da ga to dotuče do kraja? Šta stvarno neki ljudi nemaju srca, ne razumijem. Ponekad ne znam da li je lakše prihvatiti neku šalu na svoj račun od neke nepoznate osobe, jer ona nam kao ništa ne treba značiti, ili od neke bliske osobe, jer znaš da ona to ne misli zlonamjerno. Ne znaš što je teže.
Čini mi se da je potrebno znati prihvatiti šalu i ne uzimati je previše k srcu. Ali treba znati uvidjeti kada je prešla granice, ne smije se dati previše zezati i sprdati. Za sve postoje granice. A s druge strane isto postoje granice. Možeš zezati nekoga u nedogled s kim si jako blizak, za koga znaš da se neće naljutiti. Ali neke osobe koje ti znače, s kojima želiš biti blizak, ne valja previše. Pokušaš se našaliti s njim, ali izleti ti kriva riječ, i sve se krivo shvati. Ništa na kraju od velikog prijateljstva. Bolno je kada nekog izgubiš zbog jedne pišljive šale koja je krivo ispala. To boli.
Image Hosted by ImageShack.us
Eh da.
Opet će post biti predugačak. Ma ništa me ne brine kada sam sretna. Ovo ljudi traje! Da, da. Još uvijek. Nikakvi "D dani" i problemi me ne spuštaju i ne muče. I dalje uživam u malim stvarima. Sve ono šta sam pisala u prošli postevima je upalilo. Smiješak, pamet, lijepe riječi, ne zamaranje s glupostima. Druženje s voljenim osobama. Otvorenost. Treba imati dovoljno ljubavi za svakoga, slušati ljude oko sebe, pomoći im. Potrebno je tražiti izlaze jer oni uvijek postoje tu negdje.
Bome je upalilo, i zato uživam. Svi ti navodni problemi su prolazni, ne smiju me oni uništavati jer gdje sam ja još od pravih problema. Uh, sve nas to još čeka. Glavno da imam sad ono što mi je potrebno za sreću. Osobe koje volim, koje su uz mene. Ništa mi drugo ne treba.
¤¤¤
Život.
Pripema, pozor, sad! Kreće još jedan lijepi dio života. Ljudi napravite se sami svoju sreću! Nije teško.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Jea! Krećemo. Ponavljajte si jedno jer pomaže:
VOLIM I VOLIM.
/jer stvarno volim/
- 12:27 - Tvoje riječi ( 40 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 18.02.2007.

Tvoj jedan smiješak može usrećiti puno osoba, zato ne mršti se!

Tu sam.
Napokon. Cijeli tjedan je prošao.Ne znam ni sama zašto sve rijeđe i rijeđe pišem, vjerojatno me inspiracija napušta sve češće. A šta ćeš, događa se... :)
Inače?
Sve po starome, stoji, nikud se ne miče. Škola, jao kad bi se ona onako srušila samo odjednom. Uf, nemoguće bome. Nažalost.
Al opet da nje nema, ne bi bilo ni svih ovih ljudi koje znam, koji mi znače. Ne bi bilo gluposti po hodniku i u razredu, svih tih profesora koji nas znaju tako ubiti u pojam, ali opet, sve to moramo proći. Ipak, da škole nema, teško bi neki uspjeli ispuniti svoj cijeli dan. Istina.
Ali sad neću o školi, ne da mi se, sad bi trebala učiti, ali eto vidite kako učim [sve u 16]. Ma i ta škola, kak dođe, tak i prođe, i na kraju samo ostane lijepo sjećanje...Tak je to.
Još mi internet nije isključen, hvala Bogu. Ali ima vremena, jer sam opet zaglibila po pravo. Samo čekam da mi dođu i kažu da nema više, znači da se opraštam od bloga i msn-a. Uf, najgora noćna mora! Ali eto, smanjit ću, druge mi nema.

U zadnje vrijeme primjetih neke ljude koji su u bedu bez razloga. Jednostavno ih uhvatila ta neka monotomija, i privili su se uz nju kao da im ona jedina i ostaje. Ne razumijem. Znam da često dođe taj period kad je sve tak jadno oko tebe, kad se ne veseliš previše ičemu, al opet stvorit taj neki zid oko sebe, staviti lažni smiješak na lice i očekivati da će sve biti po starome, nije dobro. Svatko mrzi kad mu je prijatelj tužan i jadan, tako i ja sama ne volim to. Teško mi je gledat nekoga do kog mi je stalo u nekoj "depri". Probat ću sve napraviti samo da bude ona stara osoba nasmijana, i vesela kakva je bila. Ne želim joj dopustiti da se odmakne, da spušta glavu stalno jer mi je stalo do nje, i znam da nije takva nikad bila. Baš suprotno, prevesela, predobra i uvijek raspoložena osoba. Ali bojim joj se ponekad reći dvije-tri lijepe riječi, jer mislim da će misliti da samo lažem da bi se ona bolje osjećala. Ali znam i ja i ona da nije tako. Ne mogu je gledat pognute glave, ne mogu. Moram ju oraspoložiti, dignuti. Jer potrebna mi je ona onakva kakva jest zapravo. Veliki smiješak, glasan smijeh, njene provale i gluposti. Ne kažem ja da ona nije više takva, ali u zadnje vrijeme mi je često zbedirana, ali najgore je to što je bez razloga takva ponekad. Ne želim to. Ali znam da će se ona dići uvijek, i da drugi dan će biti stara dobra legenda. Legenda koju obožavam, i ne mogu bez nje.
Sam si stvori svijetlo u životu.
Ljudi si stvarno to ne bi trebali dopuštati. Nikad. Uživaj, čovječe dok možeš, neće nijedna sreća trajati cijeli život. S tim se moramo pomiriti. Ali zato dok traje, treba iskoristiti. Ne znam zašto mi ljudi govore da nemaju sreće nimalo u životu, da je sve protiv njih. To nije istina jer svakome dođe jednom njegovih pet minuta, kad-tad. Nekome prije, nekome kasnije. Uvijek je tako bilo, i bit će. Samo što neki to ne shvaćaju, jednostavno ne žele. Nešto si utuve u glavu, i zabriju da nitko to ne može izbaciti van, ne dopuštaju nikome. E to nije onda dobro. Daj bližnjima da ti pomognu, oni bolje vide stvari sa strane kako stoje, i lakše će uvidjeti loše strane. Ako im je stalo do tebe, bit će tu, i riješavat ćete sve zajedno, i neće biti teško prolaziti kroz najgore probleme i prepreke.
Ništa nije teško kad imaš nekog uz sebe.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Idem sad. Nemam više ništa pametnoga za reći.
Nevjerojatno je kako čovjeka za sekundu nešto izbaci iz takta. Odmah ubije u pojam, i cijelo raspoloženje ode k vragu. Strašno.
Ali eto, ne dam se.
Bit će bolje za pet minuta već, nadam se.
Uživajte mi, pamet u glavu, i držite se.
[SMIJEŠAK]
- 14:35 - Tvoje riječi ( 51 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 11.02.2007.

Vjeruj da bi razumio, razumi da bi bolje vjerovao.

Stigoh.
Inače?
Odlično! Samo što me trenutno jedna stvar muči. Izgleda da nema više neta kod mene. Da! Nema više ni msn-a, niti bloga. Razmišljam si da li da brišem blog, ili da ga ostavim. Ne znam da li više ima koristi da ga pišem. Boga pitaj kad bi pisala posteve, iako znam da bi uvijek našla neki način, ali eto..
Ne znam. Još uvijek se nadam da će net ostati, ali eto sve ovisi o meni, zato ljudi tjerajte me s msn-a i neta ako me ikad sretnete. ;)
Vidjet ćemo.

¤Nada umire posljednja¤

Eh da, izgleda da je proljeće malo udarilo u glavu, svi su sretniji i veseliji. Nema više tmurnih i ljutih lica, eto jedino što je taj neki virus napao da to više nije normalno. Pola grada je bolesno. To još nisam doživjela. A šta ćete kad ovaj svijet ode k vragu polako. Ljudi se sami upropaštavaju, a da to ni ne shvaćaju. Ruše si sve oko sebe, uništavaju. Misle da ja to fora, da su zato face, ali vidjet ćemo tko će biti faca kada budemo ostali na svijetu samo mi i gola zemlja. Onda ćemo uživati, jer ako ovako nastavimo, ne bi se čudila da dođe do velikih posljedica.
Ugl, neću sad pričati o tome jer ni ekologija ni zaštita Zemlje nisu mi jače strane. :)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ponekad bi htjela na neki način zahvaliti svima bližnjima što su uz mene. No ne mogu način dovoljno dobar način, jer sve što rade za mene ne može se izraziti ni riječima ni dijelima. Možda mi jedino ostaje da ja njima vraćam na isti taj način, da im pomažem, ako ništa drugo, da budem uz njih kad me god trebaju. Jer ja znam da ja svoje prijatelje mogu nazvati u pola noći pa makar im samo htjela reći da ih volim. Znam da se neće ljutiti, nego će mi tako uzvratiti. Lijepo je kad imate nekoga takvoga. Kad ste sigurni da nećete ostati sami nikada, da će uvijek netko biti uz vas. Znam da će mnogi sad pomisliti da to nije istina, da su često ostali bez ikoga, da su im okrenuli leđa. Ali ako je tako, treba se zapitati da li su to onda uopće bili pravi prijatelji ili su se pretvarali. Moguće je da je problem i u ljudima što su ostavljeni. Može biti da su i oni na neki način tome uzrok. Možda nisu shvaćali da na neki način vrijeđaju i spuštaju ljude oko sebe, jer su oni to sa svoje strane smatrali samo šalom bez ikakve loše namjere. No nažalost, prekasno su to shvatili. Ali nikad nije kasno da se neke stvari poprave. To ne. Uvijek čovjek može pružiti drugu šansu ako ima imalo srca. To nije teško. Znam da nije lako iznova vjerovati osobama koje su te razočarale i povrijedile, no vrijedi pokušati. Ponekad je dobro sve zaboraviti i krenuti ispočetka. Kao da se ništa nije dogodilo, unatoč tome što se to povlači negdje duboko u tebi, što neće tako lako izaći, ali s vremenom će proći, s vremenom će se ta gorčina i ljutnja smanjiti. Tada svi mogu biti ponovo sretni.
Ljudi od svega toga rade velike drame, nije teško oprostiti sitnice, kao što se nije teško ni ispričati. Ne vidim problem u tome kada treba reći te dvije obične riječi. ¤ Oprosti mi.¤ Zar je tako teško priznati i reći da nisi u pravu. Sad bi svi odmah spomenuli ponos. Ma sad bi rekla šta s ponosom! Dobro, treba ga imati, ali do nekih granica ga pokazivati i upotrebljavati. Zar je bolje se posvađati, dići nos u zrak i čekati da ti se ta osoba približi i da ti skida sve zvijezde s neba da bi ti opet s njom bio dobar, nego da dođeš i ispričaš se, i nastaviš dalje normalno živjeti. Nigdje ne piše da si ti zbog toga budala i kreten. Dapače, bolje ćeš možda proći u životu. Ljudi će te više cijeniti. Netko mi je jednom rekao da te osobe koje se ispričaju, to namjerno rade jer se tako uvlače i ulizuju drugima. Daj molim te! Pak mi je druga osoba rekla da takvi ljudi nemaju izgrađen karakter, da su slabi. Opet se ne slažem. Baš takvi ljudi su jaki jer znaju se ponijeti pravo prema životu, jer ga gledaju realno, te znaju kako si olakšati u tom vrtlogu. Zreliji su i pametniji, a ne slabiji i budale.

¤Idem, ovo mi je izgleda zadnji post koji pišem doma, a jbg. Sama sam si kriva, samo ne znam kako ću izdržati bez neta i bloga. Ljudi, uživajte mi, pamet u glavu, nasmiješite se i ne uzimajte stvari previše k srcu. Brinite se za sebe i vama drage osobe, i krenite dalje. ¤

Smiješak.

- 22:06 - Tvoje riječi ( 46 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 06.02.2007.

Volim i volim! Druge mi nema.

Image Hosted by ImageShack.us

Stvari se polako vraćaju na svoje mjesto. Takvo nešto se ne događa često.

Inače, postala sam prelijena, ništa mi se ne da. Ni učiti, niti išta drugo. Jedino kad treba nekamo ići odmah sam puna energije, odmah mogu trčati i skakati. E kad bi imala toliko volje za učenje. To bi bilo više nego dobro. Jer trenutno u školi ništa ne pazim, ništa ne radim. Dođem, bacim torbu, odem na net, izađem van, nazad na net, a od knjige ni k cijeli dan. Nije dobro, nije.
Morat ću ja tu nešto promijeniti.

Sretna sam.
Ali sad baš ono, sretna. Od srca. Nije to samo onaj smiješak koji se stavlja pred drugima da ispada da je sve u redu kod mene. Nije to taj smijeh. Smijem se jer imam razloga, nakon dugo vremena.
Moralo je doći do toga, nisam se ja dala smesti kada je sve otišlo k vragu. Znala sam da će sve doći na svoje, samo sam trebala stisnuti zube i suočiti se problemima. Napravila sam to, i moj trud se isplatio, naravno. Znam da neće sve biti tako dobro zauvijek, al eto bar ću se nadati da će potrajati neko vrijeme. To mi nije teško.
Ne dam se.
Bome ne. Oko mene ljudi koje volim. Koji me uveseljavaju i tješe. I trebala bi stvarno biti luda kada bi si dopustila da me unište neki "problemi", a oni kraj mene stoje i gledaju. Žele pomoći,a ja ne dam. Zatvorim se. E pa, nisam budala, to ne dopuštam. Volim kad su svi sretni kraj mene, kad mi se nasmiješe kad prođu pokraj mene. Volim ljude u školi kad su radosni. Kad ih sretnem na hodniku, a oni se deru za mnom, i skoče na mene. Smiju se ko mutavi, a ni sami ne znaju čemu. Obožavam to. Lijep je osjećaj kad znaš da su dobro, kad znaš da su sretni. I zato, kada je drukčije, pokušavaš sve napraviti samo da tako bude. Samo da ih razveseliš, da ih ne gledaš tužne. Jer ja osobno ne mogu biti normalna i sretna, kada je netko meni blizak namrgođen i žalostan. Ne mogu se smijati kada znam da nešto nije u redu s njim, da ima problema. Radije ću spustiti glavu, sjesti kraj njega i šutiti, umijesto da se smijem sa strane i pravim se da ga ne vidim.
Nije u redu od mene.
Ja sam prave prijatelje kojima je stalo do mene prepoznala tek kad sam bila u nevolji, kada nisam bila najbolje, i zato sad znam kome se mogu obratiti kad trebam pomoć. Koga mogu nazvati u pola noći, a da ne razmišljam hoću li mu smetati. Sad znam tko je uz mene.
Iako je sve to uvijek upitno jer nikad ne znaš kako se ljudi mijenjaju. Kad bi bilo moguće da se svi mijenjaju na bolje, no to je nemoguće. Znam. Pomirila sam se tim.
Ali znam da je uvijek tu netko tko će biti uz mene. U to sam se uvjerila. I treba se držati tih ljudi, ne petljati se sa krivima da kasnije ostaneš razočaran i prevaren. Ne kažem sad da ne treba biti otvoren za nova poznanstva, da se treba zatvorit samo s određenim osobama, dapače, treba se upoznavati s drugima, treba upoznavati različite karaktere, različita shvaćanja i razmišljanja. Uspoređivati, odrediti ono bolje i izgraditi to u sebi. Treba napraviti od sebe jaku i izgrađenu osobu.

E da,gledam baš po gradu, po školi sva ta srca, točkice, sve se crveni zbog Valentinovog. Komentara nemam.
Samo znam da uživam, da sam sretna. Znam da ne želim zeznuti sve oko nesvjesno. Ne želim da krivo ispadne, da brzo završi.

O.o

Idem radije sada. Ne ide mi baš pisanje. =)
Pamet iscurila. Ono malo što je bilo. Jbg.
Odlučih da se primam knjige. Moram čovječe.
Nisam dugo pozdravljala u postu...Hm, potrajalo bi. A eto, pozdravljam sve koji ovo čitaju (ne znam gdje vam je pamet ljudi??!! =)

Glavu gore i smiješak na lice. Ljubav u srce i pamet u glavu. Ništa lakše od toga.



- 17:33 - Tvoje riječi ( 48 komentara) - Tvoj papir - #

petak, 02.02.2007.

Jača sam od tuđih gluposti.

Pišem inspiracije bez.

Šta reći? Sve je dobro donekle, nasprem prošlog tjedna, sve bi bilo odlično, jer taj tjedan je bio uf..Najbolje da se cijeli zaboravi.
Inače, školu neću ni spominjati, umirem polako. Ne da mi se ništa učiti, svaki dan idem prazne glave tamo, ali eto preživim svaki dan. Uspijevam.

" Jača sam od tuđih gluposti."
Tako mi rekoše, i ta me rečenica stvarno oraspoložila, ne znam što ima u njoj. Koliko je lošega bilo prošli tjedan, toliko sam shvatila i neke dobre stvari. Shvatila sam da ima ljudi kojima je stalo do mene, i starim prijateljima, ali i nekima ljudima od kojih nisam to očekivala. Drago mi je što je došlo do toga, bar znam na čemu sam.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ipak čovjek nije sam i usamljen.
Uvijek je netko uz njega. Često kaže da ga nitko ne voli, da su svi okrenuli leđa, da mu nema nikoga upomoć, a nije tako. Netko je tu, makar sjedio u sjeni, ali pazi na njega, i čuva ga. Kad uvidi pravi trenutak da mu pomogne, tu će biti. Tu će biti kad mu bude najpotrebniji. Kad mu ne bude nikoga.
Samo u nevoljama možeš shvatiti tko ti je pravi prijatelj. Dok je sve u redu svi su dobri s tobom, svi te vole, ljube, grle, vuku za sobom, ali kad dođe veći problem u koji se treba umiješati, u kojem treba sebe malo žrtvovati, odmah postaju stranci. Stoje u nekom kutu sa novim "prijateljima", sa smiješkom na licu, i gledaju te kao da te nikada nisu poznavali. Kao da nikada niste razgovarali, zajedno se smijali, plakali... Jao, što se ljudi znaju pretvarati. Ponekad mi je teško u to povjerovati. To lažno prijateljstvo. Ta lažna ljubav.
I ljubav zna spustiti čovjeka. Iznova se razočaravaju u tom "predivnom osjećaju". Zaljube se u nekoga stranca, tj. u nešto što se čovjek predstavlja, i kada mu otvore srce i dušu, shvate što je on zapravo. Shvate da je samo jedna velika pogreška na ovom svijetu. Samo to tada vide. Ne žele pomoć i ljubav bližnjih. Zatvore se i pate. Sami.
Što je smisao toga?
Sam patiti? Pa zato i imaš bližnje da s njima podijeliš tugu, a ne da ih još više udaljiš od sebe, no teško je na taj način razmišljati kada si jadan, povrijeđen, razočaran. Teško je. Tada ne vidiš izlaza, sve je monotono, crno.
Ali vrijeme prolazi. Vrijeme sve rane liječi. Sve.
Jedini lijek. I zato, treba se prepustiti i znati da će sve jednom doći na svoje. Bit će onako kako treba biti, iako je dug i težak put do toga, no doći će svijetla točka u životu kada će sreća potrajati. I tada ćemo uživati.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Treba donijeti prave odluke, koje su dobre za druge, ali i za sebe same. Ja sam odlučila. Neću više. Završit ću to već jednom jer okrećem novu stranicu. Treba s vremena na vrijeme malo osvježiti i promijeniti stvari oko sebe. Treba život napraviti zanimljivim i radosnim, a ne od njega napraviti monotoniju. Treba znati živjeti. Nije teško ljudi, nije! Pokušajte. Uočite svijetle stvari oko sebe, ne
gledajte kroz zamagljena, crna stakla. Ljudi su vesela bića, uvijek ima netko tko će vas oraspoložiti. Radite stvari koje vas vesele, ne odustajte lako, i pomognite da se bolje osjećate.
To pali. Stvarno. Vrijedi pokušati, nemate što izgubiti. Na dobitku ste.
Život je to. Da.

Image Hosted by ImageShack.us
- 11:07 - Tvoje riječi ( 41 komentara) - Tvoj papir - #