nedjelja, 11.02.2007.

Vjeruj da bi razumio, razumi da bi bolje vjerovao.

Stigoh.
Inače?
Odlično! Samo što me trenutno jedna stvar muči. Izgleda da nema više neta kod mene. Da! Nema više ni msn-a, niti bloga. Razmišljam si da li da brišem blog, ili da ga ostavim. Ne znam da li više ima koristi da ga pišem. Boga pitaj kad bi pisala posteve, iako znam da bi uvijek našla neki način, ali eto..
Ne znam. Još uvijek se nadam da će net ostati, ali eto sve ovisi o meni, zato ljudi tjerajte me s msn-a i neta ako me ikad sretnete. ;)
Vidjet ćemo.

¤Nada umire posljednja¤

Eh da, izgleda da je proljeće malo udarilo u glavu, svi su sretniji i veseliji. Nema više tmurnih i ljutih lica, eto jedino što je taj neki virus napao da to više nije normalno. Pola grada je bolesno. To još nisam doživjela. A šta ćete kad ovaj svijet ode k vragu polako. Ljudi se sami upropaštavaju, a da to ni ne shvaćaju. Ruše si sve oko sebe, uništavaju. Misle da ja to fora, da su zato face, ali vidjet ćemo tko će biti faca kada budemo ostali na svijetu samo mi i gola zemlja. Onda ćemo uživati, jer ako ovako nastavimo, ne bi se čudila da dođe do velikih posljedica.
Ugl, neću sad pričati o tome jer ni ekologija ni zaštita Zemlje nisu mi jače strane. :)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ponekad bi htjela na neki način zahvaliti svima bližnjima što su uz mene. No ne mogu način dovoljno dobar način, jer sve što rade za mene ne može se izraziti ni riječima ni dijelima. Možda mi jedino ostaje da ja njima vraćam na isti taj način, da im pomažem, ako ništa drugo, da budem uz njih kad me god trebaju. Jer ja znam da ja svoje prijatelje mogu nazvati u pola noći pa makar im samo htjela reći da ih volim. Znam da se neće ljutiti, nego će mi tako uzvratiti. Lijepo je kad imate nekoga takvoga. Kad ste sigurni da nećete ostati sami nikada, da će uvijek netko biti uz vas. Znam da će mnogi sad pomisliti da to nije istina, da su često ostali bez ikoga, da su im okrenuli leđa. Ali ako je tako, treba se zapitati da li su to onda uopće bili pravi prijatelji ili su se pretvarali. Moguće je da je problem i u ljudima što su ostavljeni. Može biti da su i oni na neki način tome uzrok. Možda nisu shvaćali da na neki način vrijeđaju i spuštaju ljude oko sebe, jer su oni to sa svoje strane smatrali samo šalom bez ikakve loše namjere. No nažalost, prekasno su to shvatili. Ali nikad nije kasno da se neke stvari poprave. To ne. Uvijek čovjek može pružiti drugu šansu ako ima imalo srca. To nije teško. Znam da nije lako iznova vjerovati osobama koje su te razočarale i povrijedile, no vrijedi pokušati. Ponekad je dobro sve zaboraviti i krenuti ispočetka. Kao da se ništa nije dogodilo, unatoč tome što se to povlači negdje duboko u tebi, što neće tako lako izaći, ali s vremenom će proći, s vremenom će se ta gorčina i ljutnja smanjiti. Tada svi mogu biti ponovo sretni.
Ljudi od svega toga rade velike drame, nije teško oprostiti sitnice, kao što se nije teško ni ispričati. Ne vidim problem u tome kada treba reći te dvije obične riječi. ¤ Oprosti mi.¤ Zar je tako teško priznati i reći da nisi u pravu. Sad bi svi odmah spomenuli ponos. Ma sad bi rekla šta s ponosom! Dobro, treba ga imati, ali do nekih granica ga pokazivati i upotrebljavati. Zar je bolje se posvađati, dići nos u zrak i čekati da ti se ta osoba približi i da ti skida sve zvijezde s neba da bi ti opet s njom bio dobar, nego da dođeš i ispričaš se, i nastaviš dalje normalno živjeti. Nigdje ne piše da si ti zbog toga budala i kreten. Dapače, bolje ćeš možda proći u životu. Ljudi će te više cijeniti. Netko mi je jednom rekao da te osobe koje se ispričaju, to namjerno rade jer se tako uvlače i ulizuju drugima. Daj molim te! Pak mi je druga osoba rekla da takvi ljudi nemaju izgrađen karakter, da su slabi. Opet se ne slažem. Baš takvi ljudi su jaki jer znaju se ponijeti pravo prema životu, jer ga gledaju realno, te znaju kako si olakšati u tom vrtlogu. Zreliji su i pametniji, a ne slabiji i budale.

¤Idem, ovo mi je izgleda zadnji post koji pišem doma, a jbg. Sama sam si kriva, samo ne znam kako ću izdržati bez neta i bloga. Ljudi, uživajte mi, pamet u glavu, nasmiješite se i ne uzimajte stvari previše k srcu. Brinite se za sebe i vama drage osobe, i krenite dalje. ¤

Smiješak.

- 22:06 - Tvoje riječi ( 46 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>