Marketing
Jača sam od tuđih gluposti.
Pišem inspiracije bez.
Šta reći? Sve je dobro donekle, nasprem prošlog tjedna, sve bi bilo odlično, jer taj tjedan je bio uf..Najbolje da se cijeli zaboravi.
Inače, školu neću ni spominjati, umirem polako. Ne da mi se ništa učiti, svaki dan idem prazne glave tamo, ali eto preživim svaki dan. Uspijevam.
" Jača sam od tuđih gluposti."
Tako mi rekoše, i ta me rečenica stvarno oraspoložila, ne znam što ima u njoj. Koliko je lošega bilo prošli tjedan, toliko sam shvatila i neke dobre stvari. Shvatila sam da ima ljudi kojima je stalo do mene, i starim prijateljima, ali i nekima ljudima od kojih nisam to očekivala. Drago mi je što je došlo do toga, bar znam na čemu sam.
Ipak čovjek nije sam i usamljen.
Uvijek je netko uz njega. Često kaže da ga nitko ne voli, da su svi okrenuli leđa, da mu nema nikoga upomoć, a nije tako. Netko je tu, makar sjedio u sjeni, ali pazi na njega, i čuva ga. Kad uvidi pravi trenutak da mu pomogne, tu će biti. Tu će biti kad mu bude najpotrebniji. Kad mu ne bude nikoga.
Samo u nevoljama možeš shvatiti tko ti je pravi prijatelj. Dok je sve u redu svi su dobri s tobom, svi te vole, ljube, grle, vuku za sobom, ali kad dođe veći problem u koji se treba umiješati, u kojem treba sebe malo žrtvovati, odmah postaju stranci. Stoje u nekom kutu sa novim "prijateljima", sa smiješkom na licu, i gledaju te kao da te nikada nisu poznavali. Kao da nikada niste razgovarali, zajedno se smijali, plakali... Jao, što se ljudi znaju pretvarati. Ponekad mi je teško u to povjerovati. To lažno prijateljstvo. Ta lažna ljubav.
I ljubav zna spustiti čovjeka. Iznova se razočaravaju u tom "predivnom osjećaju". Zaljube se u nekoga stranca, tj. u nešto što se čovjek predstavlja, i kada mu otvore srce i dušu, shvate što je on zapravo. Shvate da je samo jedna velika pogreška na ovom svijetu. Samo to tada vide. Ne žele pomoć i ljubav bližnjih. Zatvore se i pate. Sami.
Što je smisao toga?
Sam patiti? Pa zato i imaš bližnje da s njima podijeliš tugu, a ne da ih još više udaljiš od sebe, no teško je na taj način razmišljati kada si jadan, povrijeđen, razočaran. Teško je. Tada ne vidiš izlaza, sve je monotono, crno.
Ali vrijeme prolazi. Vrijeme sve rane liječi. Sve.
Jedini lijek. I zato, treba se prepustiti i znati da će sve jednom doći na svoje. Bit će onako kako treba biti, iako je dug i težak put do toga, no doći će svijetla točka u životu kada će sreća potrajati. I tada ćemo uživati.
Treba donijeti prave odluke, koje su dobre za druge, ali i za sebe same. Ja sam odlučila. Neću više. Završit ću to već jednom jer okrećem novu stranicu. Treba s vremena na vrijeme malo osvježiti i promijeniti stvari oko sebe. Treba život napraviti zanimljivim i radosnim, a ne od njega napraviti monotoniju. Treba znati živjeti. Nije teško ljudi, nije! Pokušajte. Uočite svijetle stvari oko sebe, ne
gledajte kroz zamagljena, crna stakla. Ljudi su vesela bića, uvijek ima netko tko će vas oraspoložiti. Radite stvari koje vas vesele, ne odustajte lako, i pomognite da se bolje osjećate.
To pali. Stvarno. Vrijedi pokušati, nemate što izgubiti. Na dobitku ste.
Život je to. Da.
Post je objavljen 02.02.2007. u 11:07 sati.