eviltwin

Vanjka je bio usamljen. Pomislio je, ne bez razloga, da je biti usamljen i osjećati se usamljenim jedno te isto.
- Kao, uostalom, i sve ostalo - rekao je kratkonogi narančasti južnjački duh koji je s njim razgovarao, a da Vanjka to nije ni znao. Najviše što su mogli učiniti kratkonogi duhovi bilo je izazivanje povjetarca i zvižduka za koji čovjek nije mogao biti siguran je li to mačka ili sova. Ako bi se čovjek bavio bilo čim drugim, često ne bi primijetio čak ni taj zvuk, pa je većina kratkonogih odustala od pokušaja komunikacije s, kako su ih podrugljivo i pomalo vulgarno zvali, "opipljivima".

SONET

tko si da si dođi prekrati mi muke
sam sam u tišini nedostupnih sati
da su u blizini barem tvoje ruke
i zagrljaj barem sunce da mi vrati

u tišini noći bio sam još jednom
budan, bolan, sam, ni muzika tiha
dodirom nježnim niti riječju sjetnom
izvukla iz mene nije lijepog stiha

nezgrapno i sivo, zamućeno, jadno
ne hvataš me noćas, padam ranjen na dno,
visjele su riječi, bez ikakva reda

da si barem tu, ma tko bila – lažem
da si barem tu, samo da ti kažem
donesi mi, daj mi, malu žlicu meda