eviltwin

Vanjka je zato odlučio prekinuti s takvim tokom misli, zapravo s bilo kakvim tokom misli - treba ostaviti tok misli s onim knjigama pročitanim negdje u školi, kada im je i bilo vrijeme. Zaustaviti misli - onemogućiti im da imaju tok - tok misli vodi uvijek do razočaranja i ravnodušnosti. Treba misliti misao A i zaustaviti je, onda misliti misao B i zaustaviti je. Dosta je bilo te izmišljene, nepostojeće veze između misli A i misli B. Samostalnost dovodi do vrijednosti ili barem odgovornosti za vlastitu bezvrijednost - tako je i kod kolektiva i kod pojedinca, pa zašto ne i kod misli. Umjesto da pustiš glavu da jaše bez kraja na tužnom povjetarcu asocijacija ili nedajbože racionalnog zaključivanja, zaustavi se! pogledaj tu jednu malu misao od naprijed i od iza, odozgo i odozdo, slijeva i zdesna - kaže Vanjka sebi. Uzmi misao X, sagledaj je sa svih strana uokolo, uobliči je u pogačicu, kuhaj na laganoj vatri 15 minuta, procijedi i stavi na papir. Umjetnost je zaustavljanje misli. (Zato je tok svijesti samo pomodna faza u umjetnosti.)

Vanjki je gornja rečenica, odnekud, odzvanjala u glavi - da li od De Kifta, da li od njega samog, pod utjecajem, izgovorena negdje na kozjim stazama Urala. "Tamo je Azija", pokazivao je prstom vodič, a Vanjki se činilo kao da su šume na onoj strani nekako kosooke. Trenutak prije, bio je najuvjereniji u životu u relativnost istine, kao u "moj tiranin je tvoj osloboditelj", "moj terorist je tvoj mučenik", "moja demokracija je tvoj imperijalizam", pa sve do "moje tijelo je tvoja strukturirana nakupina stanica". Kad su mu prvi put rekli da laže, nije razumio što mu govore. Poslije je naučio da je istina podudaranje riječi sa stvarnošću, a tamo na uralskom prijevoju, znao je da su riječi udvostručavanje stvarnosti, a da stvarnost - ne postoji i da svatko ima svoju istinu i činilo mu se da je tako dobro. No, kad je onaj rekao "tamo je Azija", Vanjka je automatski pomislio "vjerujete li još uvijek u bilo kakvu istinu?" i nije se mogao sjetiti otkud, otkud. U tom trenutku, Vanjka je pomislio da onaj tko misli da svatko ima svoju istinu, da taj ne vjeruje baš ni u što, da taj nema baš nikakvu istinu. Znao je odmah da mora krenuti natrag, potražiti nešto - bio je siguran da će to pronaći natrag, a ne u Aziji, kao što je bio sigurniji da "tamo je Azija" ako nikada tamo ne ode.



Naškrabao je na papiru:
- djetinjstvo: istina je dobra, laž je zločesta
- dječaštvo: istina je podudaranje riječi sa stvarnošću, laž je pogreška
- mladost: istina je podudaranje riječi s mislima, laž je prijetvornost
- zrelost: svatko ima svoju istinu, laž je netolerancija
- starost: baš me briga, mogu umrijeti

Kasnije je pronašao ono od De Kifta, da, slično je: "Ljudi, zanima li vas imalo istina? Hoćete li uopće poslušati to što vam govorim ili ćete samo otići dalje kao i svi ostali? Da? Samo naprijed, otiđite, ali zapamtite da istina ne vreba iza svakog gradskog ugla."