NE OTVARAJ VRATA STRANCIMA!!

nedjelja, 30.09.2007.

Rujan, Rujana i nova savršena knjiga….

Neki dan stajala sam kod nekog kioska i čekala dečka da me pokupi…Kako sam bila sigurna da ću malo duže čekat okrenem se prema kiosku da vidim jesu li dobili nove prijatelje jer već opasno kasne sa izdanjem tog dvd-a i vidim neku knjigu.
Približim se kiosku da malo bolje pogledam kad ono ni više ni manje nego knjiga Rujane Jeger : OPSJEDNUTA….
Ajme moram imat tu knjigu….Ne zato što sam čula za nju već zato što znam da Rujanine kolumne su apsolutno uvijek čitljive i obožavam ih….
I tako naravno da sam kupila tu knjigu ali poslije cosma….svoje biblije koja je svakog 25-og u mojim rukama….
Najzanimljivije je to što ja nikad nisam voljela čitat knjige, uvijek mi je draže bilo pogledat film. Ali ovaj put napravila sam iznimku baš kao kad sam čitala alkemičara.
Knjiga je odlična i zanimljiva i govori o svemu što me zanima….U to naravno nisam ni sumljala jer me ni jedna Rujanina kolumna u cosmu nikad nije razočarala….
BRAVO RUJANA….ČEKAMO NASTAVAK….

| KomEnxY (3) | PriNtAj | !#! |

subota, 22.09.2007.

težina ah ta težina.....

JEdan blog moje drage prijateljice dao mi je ideju za ovaj post...Pa eto da se malo pozabavim time....
Vjerujem da ne postoji cura na ovom svijetu koja se bar jednom nije zamislila pred ogledalom ili rekla ima me viška....
Tako sam i ja ali ne baš nešto previše zabrinuto....
Negdje sam bila naišla na knjigu idealna težina i mjerila svoj indeks ali danas i neki mobiteli to imaju...ko prema tom mjerenjuežina mi je uvjek dobra iako tako ne izgleda...A znam da su nas i učili da bez mjerenja ako znaš sovju vidinu znaš i svoju težinu...Npr: 166 cm, težina bi trebala biti od 56-62....NO da se ne pravim pametna nego da nastavim s a onim što sam htjela....
Iako se može imat idealna težina neki djelovi tijela nam ostaju malo veći, tj. ne skidaju se dijetama....Tako je i trbuh....Ali za to postoji rješenje koje nije rizično kao glupe djete i koje ne može ugrozit zdravlje već ga samo poboljšat...A to je VJEŽBANJE....Ma znam da nekad smo zbilja ljeni za to....
No jednom kad kreneš laganim vježbicama i radiš ih uvijek u isto vrijeme to postaje rutina koja će nam usavršit tijelo....Ne treba se forsirat i od jednom radit ko zna koliko trbušnjaka ili trčat kilometrima daleko....
Ako i kreneš sa 10 trbušnjaka svaki dan svakim danom sve više se počineš navikavat i možeš radit sve više i više, ne mora se trčat svaki dan kažu da je hodanje čak i bolje od trčanja a i vrlo je zdravo....
Dakle ako stojiš na vagi a ona prikazuje normalne brojke, zatim staneš pred ogledalo koje ti pokazuje neki višak na nogama, trbuhu, rukama ili guzi jednostavno legni na pod, učvrsti noge i napravi deset trbušnjaka, drugi dan 11 i tako svaki dan jedan više, onda stani u raskoračni stav i polako se spuštaj u čučanj, tako vježbaš guzu i noge i s ime ih učvrsčuješ...Ne da ti se trčat, nema veze uzmi frendicu pod ruku i kreni obilazit izloge, jednostavno se prošečite....A ako nemaš priliku radit čučnjeve ili trbušnjake, u školi si, na poslu, u tramvaju ili negdje drugdje probaj zatezat mišiće na guzi i trbuhu i tako 20 puta i to pomaže....
Za one koji dugo nisu vježbali, nakon vježbanja obavezno se istegniti i protegnite kako bi bar malo izbjegli upalu....A kad se dobije upala mišića tablete rpotiv bolova su bedastoča jer one privremeno uklnjaju bol i bolit će još 3 dana najmanje a to je previše ttableta za pit, dakle kad se dobije upala mišića nastavite vježbati tako se ona liječi...Prvih dva skleka bit će bolna ali ostali neće jer se mišići zagrijavaju i prestaju bolit....
Eto nadam se da sam nekima barem malo pomogla....Zato drage moje dame kad sjedite negdje stežite mišiće na guzi i trbuhu jer i tako vježbate,,,,a sav taj napor postat će vam drag kad u ogledalu umjesto sala na trbuhu vidite pločice.....VEć za dva tjedna intenzivnog vježbanja rezultati postaju vidljivi....pusach....

http://www.mef.hr/katedre/fiziolog/if/alati/racunala/skripte/i_mase.htm
na ovoj stranici možeš provjerit tjelesnu masu....

1 Čučnjevi: stanite tako da razmak između vaših stopala odgovara širini bedara, a ruke ispružite uz tijelo. Zatim se polako spuštajte, kao da hoćete sjesti. Zaustavite se u trenutku kada vam butine budu stajale paralelno s podom i onda se vratite u prvobitan položaj.
Ponovite vježbu 12 puta.

Vežbe za skidanje viška sa trbuha
1 Trbušnjaci: Lezite na leđa, savijte noge u koljenima i priljubite stopala uz pod. Ruke stavite pod glavu i zagledajte se u neku točku na stropu. Napregnite trbušne mišiće da biste gornju polovicu tijela za deset centimetara podigli od poda, a onda je spustite. Ponovite vježbu 15 puta.

2 Trbušnjaci s okretanjem u koso: Zauzmite istu početnu poziciju, a onda podignite gornji dio tijela i savijajte se naprijed, okrećući se tako da vam desno rame u jednom trenutku dodirne ljevo koljeno. Vratite se u početni položaj i onda to ponovite gurajući ljevo rame prema desnom koljenu. Ponovite cijelu vježbu 15 puta.

| KomEnxY (12) | PriNtAj | !#! |

nedjelja, 16.09.2007.

...sunce koje nikada nece sjati za tvoje oci...

....Vec je bilo vrijeme otici po mladu i na vjencanje...Ma velike su to ceremopnije i zahtjevne ali i dogadjaju se jednom u zivotu...
Ajde sve je to proslo od dolaska po mladu pa do vjencanja... Napokon smo sjeli za svoj stol u sali i opustili se. Najbolje od svega je sto je cijelo drustvo bilo tu tako da je bilo nemoguce danam bude dosadno...
Dvije su cure sjedile sa nama za stolom koje ja nisam poznavala ali ni ostali... Bile su simpaticne ali nisu sa nama bas previse komunicirali sto nama nije ni smetalo toliko..
No ipak jednom je frendu jedna od njih zapela za oko i to jako.... Prico je s njom i iz daljine mi se cinilo da joj se svidio...
Nakon nekog vremena dodje on do mene i pocne mi se jadat..
Da su razgovarali vise od sat vremena da mu se smjeskala, da je bila bas onako zainteresirana za njega a sada ga vise ne dozivljava i ne gleda ga ni malo...
A gle moras bit strpljiv pa ce te primjetit...
I tako zbilja dobar dio veceri ona nije ma ni trepnula na njega..Ah slomila mu je srce:-)
Sve sam ja to privatila sve dok nije okrenula glavu prema meni i pitala me gdje joj je prijateljica..Malo sam ju cudno pogledala i rekla da ne znam i da je mozda otisla van... Tu me je ona nekako cudno pogledala i zamolila me da li mogu sa njom do wc-a...Strasno mi je to bilo cudno ali prisatala sam...
Cim je ustala od stola shvatila sam da nesto nije kako treba..Odmah se primila za moje rame i polako isla zamnom tocno u korak kako sam ja isla...
Kad smo usle u wc pruzila je ruke ispred sebe da bi nasla vrata i tek tada sam shvatila da je ona slijepa...
Ali potpuno sljepa da ne vidi apsolutno nista....
Isuse, nisam mogla k sebi doci kako sad to reci Franu...
Vracajuci se iz wc-a Fran me cudno gledao zasto se ona drzi za mene...
Sjela sam za stol i rekla Franu svidjas joj se ali ona ne vidi...he he kako to mislis sta sam tako ruzan..Ne kretenu cura je sljepa...Ostao je bez rijeci nije mogao ni a reci od šoka...Ustao je od stola, sjeo pokraj nje zagrlio ju i rekao a ja sam mislio da me ti ne zelis vidjeti... Nasmjesila se onako andjeoski i rekla želim vise od svega ali ne mogu no ne brini dotaknula sam ti lice znam da si prekrasan i osjetim da si dobar... Ajme skoro sam se rasplakala...A ja se zalim kad vidim na vagi 2 kg vise ili kad mi boja za kosu nije onakva kakvu sam htjela... A ona ,ona je sretnija i zadovoljnija od svih nas i sad me sram kako sa se i mogla opterecivat takvim glupostima...A ona i Fran he he da zajedno su, upravo sam dosla iz njihovih svatova i da oni cekaju bebu...
Unatoc svemu sretni su i vole se bas kako bi svi trebali,...Njoj se divim jer mislim da ne posoji gore od toga da si cijeli zivot u mraku biti trudna a znati da ces rodit djete koje ces moci dotaknut a ne i vidjet... A njega obozavam jer biti sa osobom kojoj ces cijeli zivot morat objasnjavat kako sto izgleda i vodit ju, je nesto velikodusno i bozanstveno... I obecajem da vise nikad necu zbog gluparije žalit.

| KomEnxY (20) | PriNtAj | !#! |

| KomEnxY (1) | PriNtAj | !#! |

….NA POKLON RUŽA…TJ.PREVARA….

Svaki mjesec imam neku naviku kupovat cosmo i te se navike jako teško mogu riješit.
Ima zanimljivih stvarčica ali nerijetko mogu pročitat nešto o čem nisam imala pojma.
Tako sam jednom naišla na neki tekst o ponašanju u wc-u, prvo kad sam vidjela naslov mislila sam da je zbilja neka bedastoća ali kad sam počela čitat došlo mi je da povračam.
Uglavnom pisalo je da uvijek prije nego pustimo vodu poklopimo školjku jer fekalije koje se nalaze u njoj (i ne samo naše…fuuujjjj) priliom puštanja vode mogu ići i do pet metara u zrak i tada mi to udišemo.
No ajde baš sam skrenula sa teme ali šta ću morala sam to reći.
Tako sam jednom pročitala neki tekstić u vezi veza, darivanja u vezi i slično.
I tako čitam ja i naletim na jedan dio koji kaže ako partner s kojim smo u vezi bez ikakvih povoda (godišnjica, rođendana i slično) pokloni ružu kao grom iz vedra neba znači da je napravio neku pizdariju i sad se potiho pokušava iskupit sa ružom.
Nisam se previše opterečivala tim ma da mi je i zvučalo malo šašavo sve dok se nisam i sama našla u toj situaciji.
Dakle dečko s kojim sam bila otprilike mjesec dana mi je bez ikakvog povoda dao ružu.
Prvo sam bljedo pogledala, slatko se nasmješila i bila malo kao sretna dok mi ta rečenica nije prošla kroz glavu….
Automatski mi je splasnulo to veselje i počela sam bit jako sumnjičava prema njemu.
Razmišljala sam ovako: Zajedno smo mjesec dana, nije mi rođendan niti išta slično tome, nema šanse da se već zaljubio u mene a ja sam dobila ružu.
Razbijala sam si glavu s time svih tjedan dana dok smo bili na moru i uz to još sam našla neke inappropriate porukice od neke cure.
E tu mi je puko film i nisam više mogla ubijat sama sebe morala sam to podjelit sa curama(tipično ženski).
Na kraju sam ipak s njim razgovarala i popustila jer je reko da je to samo jer taj dan bilo da smo mjesec dana zajedno. Super napala sam jadnog dečka zbog nekog glupog teksta u novinama.
Bilo bi lijepo kad bi samo ostlo na tome. Kako smo bili na moru u jutro smo svi zajedno prije plaže otišli na kavu u neki birc i ja sam se odmah uhvatila jutarnjeg da malo vidim što se događa okolo mene.
I opet sam u zabavniku naletila na identičan tekst o ružama.
Bacila sam novine frendici i klimnula glavom da pročita na što se ona samo nakesila i odmahnula rukom.
Što sam na kraju zaključila?
Da je ipak lijepo s vremena na vrijeme dobit ružu bez obzira ima li povoda ili ne. Slatko je kad te netko iznenadi tim prekrasnim cvijetom kad se najmanje nadaš. Jadni oni kad nam ne poklone ništa mrzimo ih a kad poklone uporno tražimo razlog zašto i zbog čega, umjesto da jenostavno zahvalimo smješkom i damo im pusu.
Bila ta ruža znak prevare ili ne ipak je lijepo izgledala u vazi na stolu.
Iako ja više nisam s tim dečkom (ne zbog ruže) drago mi je da sam ju dobila i nadam se da ču ih dobit još puno ali ipak nekom prigodom ali samo zato da ne moram razbijat tu ludu glavu glupostima.
A ta je ruža unatoč tome što me koštala živaca još uvijek kod mene.

| KomEnxY (2) | PriNtAj | !#! |

| KomEnxY (0) | PriNtAj | !#! |

subota, 15.09.2007.

….NEKA DOBRA STARA VREMENA….

Neki dan sam malo šunjala po svojim starim stvarima i tako naletila na kazeticu od maturalne ajme kako sam plava bila.
Gledajući tu kazetu nakon dugo vremena vratile su se stare uspomene i tad sam postala svjesna kako mi je samo lijepo bilo ali baš doslovce ono NI BRIGE NI PAMETI.
Jedina dužnost nam je bila da učimo, pokušamo bit na svim satima i nastojimo što bolje proći razred.
Da sam učila ma jesam ali kad je već zagustilo, da sam bila na svim satima aha jesam do drugog srednje a onda je jednostavno krenulo ono NEDA MI SE DANAS NA HRVATSKI, a kako sam prolazila razrede? Zadovoljavajuće dovoljno da prođem i da me doma ne dave.
Što se tiće fakulteta ono što sam htjela upisat nisam upisala ali sada imam za mene najbolji posao na svijetu, najdraže ljude s kojima radim a što se tiče faksa to još stignem, mlada sam i imam vremena.
Nego ovo pišem samo zato da bi se malo podsjetila na dane koji su daleko iza mene i vrijeme kad sam uživala ali kompletno uživala točnije da se sjetim na neka dobra stara vremena.
Znam da mi je u srednjoj muku zadavala fizika koju ne da nisam mogla shvatit već jednostavno nije bila zanimljiva kao i dosta predmeta u gimnaziji.
Sjećam se jednom prilikom kad me je profa otvorila u imeniku i izvela pred ploču, dala mi papirić sa pitanjima i rekla evo imaš dese minuta da se pripremiš i napišeš na ploču sve što znaš o tome.
Samo sam ju blijedo gledala znajući da nemam blage veze ali ajde nešto ću našvrljat pa kud puklo. I tako pukla je dvojka, ja presretna jer nemam još jednu jediničicu iz fizike a ona sretna jer me ne mora više gledat pred pločom.

Zanimljivo je bilo to kad sam „bježala“ iz škole nikad nisam bježala zbog testa ili ispitivanja nego jednostavno zbog dosade.
Na testu sam uvijek bila, na ispitivanju isto tako makar nisam imala blage veze o tom dijelu gradiva ali eto bila sam i to je možda bio jedan od razloga što me neke profe nisu rušile kao neke.
Znam da sa fizike nikad nisam pobjegla jer je profa bila otrov za to i znala nas je na pamet ko gdje, kako i s kime sjedi.
Za jedinicu nikad nisam molila a kamoli suzu pustila i vjerujem kad bi sad imala priliku sve to ponovit bila bi ista.
To su vjerujem bile najbolje godine života ekipa je bila u školi i izvan nje, zabave nikad nije nedostajalo a ni gledanja komada, tračanja, smijanja i glupiranja.
Da mi netko sada pruži priliku vratit se u školu išla bi ponovo ali pod uvjetom da sve bude isto kako je i bilo bez ikakvih promjena.
Bile su to tako strašne ljubavi koje su se potrudile da nam svako jutro leptirići idu po trbuhu, bili su to izlasci kakvi više nikad neće bit i problemi za koje bi danas dala sve da ih imam i da su to jedini problemi koji postoje.
To su neke uspomene koje ostaju u našim glavama i koje nitko ne može zamijenit. To je nešto što se pamti i nikad ne zaboravlja to su ona dobra stara vremena koja se uvijek sa osmjehom sjetim i prijatelji koje ću uvijek sa osmjehom pozdravit i pričat s njima jel bili su moja mala obitelj koja je ostala u mome srcu i nikad neće otići iz njega.

| KomEnxY (5) | PriNtAj | !#! |

petak, 14.09.2007.

….MIRIS NEKOG DOBROG PARFEMA….

Zahvaljujući nekoj višoj sili iliti našem nevjerojatnom tijelu možemo osjetiti sve te kemije koje nam ti silni dizajneri lansiraju svakog dana sa dobro namazanim cijenama i sa namjerom da bi jedni drugima lijepo mirisali.
No kad malo bolje razmislim možda to i nije samo neka skupa kemija ili izmišljotina nekog svima poznatog dizajnera.
Kad se to sagleda iz neke druge perspektive i kad se sve kockice poslažu na svoje savršeno mjesto može se zaključit da od tih stvarčica i ima koristi. Kako? E pa ovako:
Vjerujem da svaka cura prije odlaska u grad, na posao, neki sastanak ili bilo kakvu vrstu izlaska među ljude krene prema svojoj polici na kojoj stoji ta prekrasna bočica u kojoj se nalazi spoj nekih prekrasnih dijelova prirode ili ne prirode i jednostavno par puta špricne na svoj vrat, zapešće ili neko drugo meni nepoznato mjesto.
Bez toga barem ja među ljude ne idem. Jer u svakom slučaju je mnogo ljepše osjetit neki dobar parfem nego neugodan miris nekog ko ni malo ne mari za sebe.
I tada ona odlazi među ljude i upravo tamo naiđe na onog „Luku“ sa posla koji joj je prezgodan i predobar.
Prolazi jednom pokraj njega a za njom ostaje prefin trag skupog parfema koji je baš namijenjen da ga se osjeti i da se poželi onaj tko ga nosi.
Luka razgovara sa kolegama i u jednom trenutku do njegovog slatkog nosića i onda brzinom svjetlosti neki centar u mozgu prenosi mu poruku da netko jaaaako fino miriši.
Okreće se ne bi li shvatio odakle to dolazi iliti sa koga dolazi to savršenstvo.
I ugleda nju kako se elegantno i sa blagim osmjehom na licu probija kroz gomilu ljudi i uz sve to još uvijek uspijeva ne zaliti nikoga.
Evo staje okreće se ne bi li njega ponovo vidjela i u tom trenutku se njihovi pogledi susreću i te njezine predivne usne se razvlače u osmjeh i traže povratnu informaciju sa Lukinog lica i dobivaju ju.
Možda zato što je prekrasna, možda jer je elegantna a možda zato jer ga je njezin miris očarao.
Tako i u svakoj drugoj i manje bajkovitoj situaciji uvijek se može osjetit neki savršen parfem ili nam baš ta kemikalijica pomogne shvatiti da je upravo taj kolega sa posla ono što tražimo toliko dugo.
Parfem nam u svakom trenutku može vratit sjećanje na nekog koga smo zaboravili ili nas podsjetiti na neke trenutke u životu koje smo se potrudili zapamtiti ili zaboraviti.
Običan osvježivač prostorija nas može podsjetit na ono vrijeme kada ste živjeli s nekim ili boravili kod nekog i imali mnogo različitih trenutaka.
Može omogućiti to kad zagrlite svog dragog ili dragu i osjetite neki njami njami parfemčić da se jednostavno prepustite njemu, njemu i samo njemu i nikom drugome nego njemu.
Iako nisam doktorica znam da se negdje u našoj maloj pametnoj glavici u nekom dijelu mozga nalazi centar zaslužan za pamćenje i sjećanje.
On reagira na neke podražaje naprimjer: na parfem.
Kada kroz nos i ostale dijelove prođe neki miris ili ne miris taj dio mozga se aktivira ako u njemu već postoji netko ili nešto što je mirisalo upravo tako podsjeti nas na tu osobu ili taj prostor ili nešto slično.
Naše tijelo je čarobno i nevjerojatno sposobno a naročito mozak koji čuva neke stvarčice za koje ni ne znamo da smo ih zapamtili dok nas netko ili nešto na to ne podsjeti.
Znam po sebi a i po mojim frendicama kad uđem u parfumeriju i vidim cijenu parfema koji mi se sviđa da imam osjećaj kao da će me šlagirat od muke….
Preeeeskupo je ali fakat preskupo.
No zahvaljujući pametnim ljudima koji su se sjetili kopirat te skupe parfeme i točit ih u male svima povoljne bočice možemo naći bilo koji parfem po pristupačnoj cijeni.
Naravno original je original ali ko meni garantira da je to što ja platim 500 kunica drugačije od onog što platim 25 kunica.
Tako sam zahvalna svaki dan onim ljudima koji su izmislili te parfeme i onima koji nam ih prodaju po normalnim cijenama jer mi možda baš taj moj parfem negdje pomogne, možda me baš zbog njega spazi netko sladak.
Najzanimljivije je to kad na primjer idem dragom kupit neki parfemčić automatski idem u parfumeriju i biram nešto najbolje bez obzira na cijenu a kad sebi trebam kupit parfem hmmm ipak odlučim malo skrenut do kauflanda gdje su oni malci na točenje i koji me mogu zadovoljit bar dok ne dođu bolji prihodi.
Mislim ima puno parfema koji su odlični ali postoje samo dva koja će me uvijek obarat sa nogu. Moj HYPNOTIC POISON od DIORA i JUST CAVALI PINK od Cavalia.
To su za mene dva savršenstva koja ne bi mijenjala ni za kakve druge parfemčiće a i za koje sam barem dva puta godišnje spremna dat i 500 kuna.
A kad zagrlim svog dragog i osjetim savršenstvo S. Olivera mmmm samo ga želim, želim, želim i želim....

| KomEnxY (1) | PriNtAj | !#! |

utorak, 04.09.2007.

BILE....JEDNOM....JEDNE....USNE....

04.09.2007.-UTORAK
Baš kako moja Tea kaže nekad u životu može ti se frajer svidjeti od prve a nekad se jednostavno natjeraš da ti se svidi jer se uporno uvjeravaš da je on taj kojeg trebaš za sebe, uz sebe i kraj sebe....
I tako razmišljala sam ja puno o tome i nikad mi nije bilo jasno kako se netko može natjerat da mu se netko svidi????
Je je razmišljala sam ja tako sve dok mi se to jednom nije i dogodilo....
Ispala sam prava ženska zmijurina i još uvijek tako ispadam a ne mogu si pomoć...
Jednostavno upoznala sam nekog tko je dobar, drag, zgodan, pametan i sve je bilo puno nekih dobrih pridjeva.
Uvjeravala sam samu sebe da je on za mene, da ce me paziti i maziti i dok budem 63 ali...
Heh evo opet tog prokletog ALI....
Silom nekih prilika ili ne prilika našla sam se u situaciji upoznat iliti vidjet najsladje usne svijeta....
I to ne bilo kakve usne... One crvene, pune usne one koje izgledaju najsladje na svijetu one za koje znas da su presavrsene da bi bile tople, one koje ti djeluju toplo, mekano, slatko, fino i totalno njam i one za koje se moliš Bogu sve ove godine...
Vidis ih jednom savsim sasvim slučajno i nadaš se da će i one tebe vidjet, i nadaš se da će i one tebe....mmmm....
I onda kad nepokon dobiš priliku da ih upoznaš one ti kažu bok ali ne baš najtoplije. I u tom trenu shvatiš da ih vjerovatno nikad više nečeš vidjet i da ti je to možda prva i zadnja prilika da ih okusišššš....
Gledam njega, gledam nijh i duboko u sebi se nadam kako će reći da je upravo etho baš mene čekao cijeli život...Aha i onda te probudi rečenica....
Ili njegov telefon s kojeg ga vjerovatno zove draga....
I u tom trenu ostajem onako šokirana što zbog toga što sam upoznala najslađe usne svijeta a one su već nečije.Najbolje od svega je što sa tim čovjekom trebam provodim puno vremena a njih sam tek sada primjetila, ma kako je to moguće....
A onda mi kroz glavu prozuji to da ja imam dečka i što sad????
IMam dečka koji je sve naj ali jednostavno ja to tako više ne osjećam, i ne mogu više bit s njim a sad treba bit pametan i hrabar što je najvažnije i reći nekom tko te voli i kome je stalo do tebe da je gotovo, treba imat toliko srce i prekinut s njim.
A ne mogu, ne znam kako to napravit pametno....
Kad bi barem to bilo tako lako....
A tako bi htjela okusit te usne....
Ne ovako ne može ta se veza završit mora jer i ovako već duže vrijeme ide u krivom smjeru....
Eh...