|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by SaRiTiCa
Get a Free Site Counters
KAKO SE DANAS OSJEĆAM????
BESPOMOĆNO
BEZBRIŽNO
BEZNADNO
BIJESNO
BOLESNO
BOŽANSTVENO
COOL
CRKNUTO
DEPRESIVNO
DIVLJE
DO JAJA
DOSADNO
FANTASTIČNO
GENIJALNO
HIGH:-)
ISCRPLJENO
IZDANO
IZGUBLJENO
IZŽIVCIRANO
JADNO
LUDO
MAMURNO
MAZNO
MOĆNO
NEDODIRLJIVO
NERVOZNO
NESRETNO
NESTRPLJIVO
NEUHVATLJIVO
NEUTJEŠNO
NEZADOVOLJNO
NEZASITNO
NOSTALGIČNO
ODBAČENO
ODMORNO
OPTIMISTIČNO
OPUŠTENO
POSEBNO
POSPANO
POVRIJEĐENO
PRAZNO
PREGAŽENO
PREVARENO
RASPJEVANO
RASTRESENO
RAZMAŽENO
RAZOČARANO
ROMANTIČNO
SAVRŠENO
SEXY
SJETNO
SPALJENO
SRETNO
SUPER!
UMORNO
UOBIČAJENO
USAMLJENO
VESELO
VOLJENO
VRAGOLASTO
ZADOVOLJENO:)
ZALJUBLJENO
ZANOSNO
ZAPOSTAVLJENO
ZAVODLJIVO
ZBUNJENO
STARIM JA, A U LJUBAV VJERE NEMAM
Dusu sam potrosio,
zbog toga ne zalim
Sve sam svoje prosao
bezbroj precica do sna
bezbroj slijepih ulica
Srce se umorilo
i ne znam sta cu s njim
U sta sam se pretvorio
Sretan ili nesretan,
ja samo jedno znam:
Nju da sam zenio
ne bih tako uvenuo
Starim ja, a u ljubav vjere nemam
Svoju djecu sam sanjao
njenim ih imenom nazvao
Starim ja, a u ljubav vjere nemam
starim ja, a u ljubav vjere nemam
Dusu sam potrosio...
Nju da sam zenio...
Dusu sam potrosio,
zbog toga ne zalim
Sve sam svoje prosao
bezbroj precica do sna
bezbroj slijepih ulica
Srce se umorilo
i ne znam sta cu s njim
U sta sam se pretvorio
Sretan ili nesretan,
ja samo jedno znam:
Nju da sam zenio
ne bih tako uvenuo
Starim ja, a u ljubav vjere nemam
Svoju djecu sam sanjao
njenim ih imenom nazvao
Starim ja, a u ljubav vjere nemam
starim ja, a u ljubav vjere nemam
Dusu sam potrosio...
Nju da sam zenio... 
Neki dan sam malo šunjala po svojim starim stvarima i tako naletila na kazeticu od maturalne ajme kako sam plava bila.
Gledajući tu kazetu nakon dugo vremena vratile su se stare uspomene i tad sam postala svjesna kako mi je samo lijepo bilo ali baš doslovce ono NI BRIGE NI PAMETI.
Jedina dužnost nam je bila da učimo, pokušamo bit na svim satima i nastojimo što bolje proći razred.
Da sam učila ma jesam ali kad je već zagustilo, da sam bila na svim satima aha jesam do drugog srednje a onda je jednostavno krenulo ono NEDA MI SE DANAS NA HRVATSKI, a kako sam prolazila razrede? Zadovoljavajuće dovoljno da prođem i da me doma ne dave.
Što se tiće fakulteta ono što sam htjela upisat nisam upisala ali sada imam za mene najbolji posao na svijetu, najdraže ljude s kojima radim a što se tiče faksa to još stignem, mlada sam i imam vremena.
Nego ovo pišem samo zato da bi se malo podsjetila na dane koji su daleko iza mene i vrijeme kad sam uživala ali kompletno uživala točnije da se sjetim na neka dobra stara vremena.
Znam da mi je u srednjoj muku zadavala fizika koju ne da nisam mogla shvatit već jednostavno nije bila zanimljiva kao i dosta predmeta u gimnaziji.
Sjećam se jednom prilikom kad me je profa otvorila u imeniku i izvela pred ploču, dala mi papirić sa pitanjima i rekla evo imaš dese minuta da se pripremiš i napišeš na ploču sve što znaš o tome.
Samo sam ju blijedo gledala znajući da nemam blage veze ali ajde nešto ću našvrljat pa kud puklo. I tako pukla je dvojka, ja presretna jer nemam još jednu jediničicu iz fizike a ona sretna jer me ne mora više gledat pred pločom.
Zanimljivo je bilo to kad sam „bježala“ iz škole nikad nisam bježala zbog testa ili ispitivanja nego jednostavno zbog dosade.
Na testu sam uvijek bila, na ispitivanju isto tako makar nisam imala blage veze o tom dijelu gradiva ali eto bila sam i to je možda bio jedan od razloga što me neke profe nisu rušile kao neke.
Znam da sa fizike nikad nisam pobjegla jer je profa bila otrov za to i znala nas je na pamet ko gdje, kako i s kime sjedi.
Za jedinicu nikad nisam molila a kamoli suzu pustila i vjerujem kad bi sad imala priliku sve to ponovit bila bi ista.
To su vjerujem bile najbolje godine života ekipa je bila u školi i izvan nje, zabave nikad nije nedostajalo a ni gledanja komada, tračanja, smijanja i glupiranja.
Da mi netko sada pruži priliku vratit se u školu išla bi ponovo ali pod uvjetom da sve bude isto kako je i bilo bez ikakvih promjena.
Bile su to tako strašne ljubavi koje su se potrudile da nam svako jutro leptirići idu po trbuhu, bili su to izlasci kakvi više nikad neće bit i problemi za koje bi danas dala sve da ih imam i da su to jedini problemi koji postoje.
To su neke uspomene koje ostaju u našim glavama i koje nitko ne može zamijenit. To je nešto što se pamti i nikad ne zaboravlja to su ona dobra stara vremena koja se uvijek sa osmjehom sjetim i prijatelji koje ću uvijek sa osmjehom pozdravit i pričat s njima jel bili su moja mala obitelj koja je ostala u mome srcu i nikad neće otići iz njega.
