Izvještavanje o održivosti

ponedjeljak , 01.12.2025.

Izvještavanje o održivosti

 

U posljednje vrijeme veoma je nezahavlno otvoriti vijesti, LinkedIn ili bilo kakvu poslovnu prezentaciju, a da nema riječi o održivosti u poslovanju. Europska unija je u međuvremenu izbacila cijeli niz novih pravila i prijedloga vezanih za održivost, pa se mnogi pitaju: kako to utječe na naše poduzeće i poslovanje. Upravo tu se stvari mijenjaju i postaju zanimljive, jer održivost više nije neka apstraktna ideja ili trend koji će proći. Ona je sada sastavni dio poslovanja na koje moramo utjecat i pripaziti.
Najveću promjenu je CSRD Direktiva, koja od velikih kompanija a, u skorije vrijeme manjih poduzeća traži da u svojim godišnjim izvještajima pokažu na koji način utječu na okoliš, ljude i društvo. I nije stvar samo u tome da moraju sudjelovati već moraju točno prikazati što i kako rade, na koga utječu i kakve posljedice imaju njihove odluke. U to ulazi i obveza dvostruke odgovornosti. Jednostavno rečeno, važni su i financijski rizici, ali i stvarni utjecaji na okoliš i društvo.
Tu je i EU taksonomija, koja je zapravo nešto poput propisa kao što je zelena politika a, što nije. U svijetu u kojem je greenwashing postao normalna pojava, ovo pravilo dolazi kao nužan filter. Ako firme govore da nešto sto radi je održivo isto to sada  mora i dokazati, i to prema vrlo jasnim kriterijima.

Treći važan dio je CSDDD – Direktiva o dužnoj pažnji. Ona traži da tvrtke ne brinu samo o sebi, nego i o svojim dobavljačima ,partnerima i kupcima vrijednosti. Ne može se više reći: to su oni napravili i za to govoriti kako nisu znali. Od sada se mora znati.
Sve to možda zvuči kao opterećenje, ali zapravo vodi prema jasnijem i poštenijem poslovanju. Više transparentnosti znači da kupci znaju što podržavaju, a tvrtke dugoročno postaju otpornije i konkurentnije. Održivost, htjeli mi to priznati ili ne, polako postaje standard.

Pet koraka dubinske provjere (ESRS) i integracija procesa dubinske provjere u upravljanje, strategiju i poslovni model na primjerima.
Neki od primjera su sljedeci:

-Tvrtka u sustav bonusa menadžmenta uvodi pokazatelje smanjenja emisija CO‚ ili sigurnosti radnika.
Uključivanje dionika i prikupljanje njihovih stavova.

-Kompanija razgovara s predstavnicima lokalne zajednice zbog pritužbi na buku ili onečišćenje. Identifikacija i procjena negativnih utjecaja.

-Analiza otkriva da dobavljač ne plaća prekovremene sate radnicima pa se to označava kao materijalni rizik. Planiranje i provođenje aktivnosti za smanjenje negativnih utjecaja.

-Firma uvodi obveznu certifikaciju dobavljača kako bi uklonila rizik dječjeg rada. Praćenje uspješnosti, metrika i ciljeva.

-Kompanija prati godišnju potrošnju energije i izvještava o ostvarenju cilja smanjenja od 10%.

Društvena odgovornost: Put prema održivom i etičkom poslovanju

subota , 15.11.2025.

U današnjem svijetu društvena odgovornost poduzeća i održivost poslovanja postali su ključni elementi uspješnog poslovanja. Poduzeća se suočavaju suočavaju s pritiskom da ne gledaju samo profit, već i svoj utjecaj na društvo i okoliš. Ove teme bile su u fokusu i na konferenciji o održivom razvoju održanoj ovog tjedna u hotelu Esplanade, na kojoj smo imali priliku sudjelovati i slušati stručnjake različitih područja.

Posebno su me se dojmila dva predavanja. Daniel Schönfelder, partner u blue marble legal koji je naglasio važnost uspostave odgovornosti u svim fazama ugovornih odnosa unutar lanaca opskrbe. On ističe kako zakonski okviri, poput njemačkog Zakona o odgovornosti u lancima opskrbe, potiču tvrtke na temeljitu provjeru i suradnju s dobavljačima, čime se smanjuju rizici od kršenja ljudskih prava i štete za okoliš.
S druge strane, Sonja Ágústsdóttir iz OECD-a istaknula je kako globalni standardi i smjernice potiču kompanije da usvoje transparentne i odgovorne poslovne prakse te da bi na taj način poduzeća omogućila izgradnju povjerenja kod potrošača. Osim toga, govorila je a koji način ESG integracija i regulatorna usklađenost mijenjaju poslovanje te da je njihova implementacija važna kako bi se stvorilo otporno i održivo gospodarstvo. Posebno ističe važnost suradnje između državnih institucija, civilnog društva i sektora u promoviranju poslovanja koje minimizira svoje štetne utjecaje.

Na konferenciji u Esplanadi jasno smo uvidjeli koliko je neophodno da sve dionike, od korporacija i regulatora, do potrošača i društva, poveže zajednički cilj – odgovorno i transparentno poslovanje. Predavači su nas podsjetili da su ESG principi temelj za takvu suradnju i nit vodilja koja može promijeniti način na koji gledamo na profit i poslovnu uspješnost. Ovo nije samo zadatak za velike tvrtke, već i za svakog pojedinca – kao potrošača, investitora ili zaposlenika. Postavlja se pitanje: Kako svatko od nas može doprinijeti stvaranju održivog i pravednog svijeta u kojem će buduće generacije moći živjeti i rasti? Na koji način naše odluke, male ili velike, oblikuju budućnost društva i planeta?

Uloga poduzeća u suvremenom društvu: između profita i odgovornosti

nedjelja , 02.11.2025.

U današnjem svijetu kojeg obilježava brz tehnološki napredak i globalizacija zajedno sa rastućom sviješću o ekološkim i društvenim izazovima, uloga poduzeća brže napreduje od proizvodnje i ostvarivanja dobiti. Kompanije su danas važni društveni dionik koji bi trebale pridonijeti razvoju zajednica, zaštiti okoliša te promicanju pozitivnih vrijednosti. Postavlja se pitanja trebaju li poduzeća raditi isključivo zbog profita ili i za opće društveno dobro. Smatram da je pravi odgovor kotira između profita i društvenog dobra. Profit je nužan za opstanak i razvoj svake organizacije, ali isti ne bi smio biti jedini cilj. Kao što je istaknuto profit je za poduzeće poput kisika za čovjeka – neophodan za život, ali nije svrha sam po sebi. Uspješno i održivo poduzeće mora stvarati vrijednost za sve sudionike kompanije, a ne samo za direktore kompanije. Poduzeće se treba ponašati kao društveni sustav s odgovornošću prema zaposlenicima, potrošačima te zajednici i okolišu. U posljednjim desetljećima svjedočimo velikim promjenama u načinu razmišljanja o ulozi poduzeća. Tradicionalni model koji je naglašavao maksimiziranje dobiti za vlasnike sve više daje mjesto pristupu koji u središte stavlja sliku u vidu društvene koristi. Takav model kaže da poduzeća ne bi moglo napredovati ako u isto vrijeme zaposlenici tome ne pridodaju. Dobar primjer je Tesla, koja prikazuje da se inovacije i profit mogu ostvarivati uz istodobno pozitivan utjecaj na okoliš. Kao i Tesla imamo primjer Adidasa koji je u svoje poslovanje uključio reciklirane materijale i održivu proizvodnju, čime je društvena odgovornost postala i oblik konkurentske prednosti. Na tom se pristupu temelji i koncept društveno odgovornog poslovanja (DOP), koji podrazumijeva integraciju društvenih i ekoloških pogleda u poslovne procese. U početku se DOP često doživljavao kao oblik dobročinstva, no danas je postao sastavni dio poslovne strategije. Tvrtke koje žele dugoročno biti konkurentne moraju razumjeti društveni kontekst u kojem djeluju. Smatram da je upravo ta promjena u pogledu ključna, više nije dovoljno samo ne štetiti drugima nego se od poduzeća očekuje da aktivno napreduju i pridonose pozitivnim promjenama. Najbolji oblik društvene odgovornosti po mojem mišljenju, onaj je koji proizlazi iz same strukture poslovne strukture, a ne iz potrebe za javno odobrenje ili za nekim marketinškim učinkom. Kada društvena korist proizlazi iz svakodnevnog poslovanja primjerice kroz zapošljavanje ranjivih skupina kao na primjer lošije obrazovanih ili bolesnog stanovništva ulaganje u lokalnu zajednicu ili razvoj ekoloških proizvoda stvara se dugoročna i održiva vrijednost. Itekako postoji i druga strana poduzeća su često i uzrok brojnih društvenih i ekoloških problema, poput iskorištavanja radne snage ili onečišćenja okoliša. Zato je cilj pronaći ravnotežu između ekonomskih i društvenih ciljeva. Odgovornost poduzeća nije smije biti samo moralna, već i strateška. Tvrtke koje se ne uspiju prilagoditi novim očekivanjima potrošača i društva, mogu riskirati gubitak povjerenja potrošača i tržišne pozicije. Posebice je zanimljivo promatrati utjecaj mlađih generacija potrošača na tržište. Sve više potrošača prilikom kupnje razmišlja o utjecaju proizvoda na okoliš, okolnostima proizvodnje i društvenom doprinosu brenda. Smatram da će rasta svijesti potrošača biti okosnica u pokretanju održivijeg poslovanja u budućnosti. Poduzeća koja prepoznaju taj trend i na vrijeme mu se prilagode, imat će značajnu prednost.
Smatram da poduzeća ne nose samo odgovornost, već i priliku da budu pokretači pozitivnih promjena. Njihov utjecaj na gospodarstvo i društvo usko je povezan. Uloga poduzeća u suvremenom društvu nije samo zbog stvaranje profita već i zbog izgradnja boljeg i jednakijeg svijeta. Ona koja u konačnici uspiju spojiti ekonomski uspjeh s društvenom koristi ona će dugoročno ostati na tržištu. Iako se nekad čini da je teško pronaći balans između poslovnih ciljeva i društvene odgovornosti tj. koristi. Smatram da je ta ravnoteža ključna za budući uspjeh i za održivosti poslovanja uz profit.

Osvrt na film " The Corporation (2003.) "

ponedjeljak , 20.10.2025.

Koliki utjecaj zapravo imaju poduzeća? To je pitanje o kojem rijetko razmišljamo dovoljno duboko, iako svakodnevno živimo posljedice njihovih odluka. Upravo na važnost poduzeća i njihova ponašanja ukazuje dokumentarni film The Corporation (2003.), u režiji Marka Achbara i Jennifer Abbott. Film istražuje ulogu korporacija u suvremenom društvu te razotkriva njihovu moć, način funkcioniranja i utjecaj na ljude, okoliš i globalnu ekonomiju. Kroz niz iskrenih razgovora s ljudima iz svijeta ekonomije, prava i aktivizma, film skida masku korporacijama i otkriva što se zapravo krije iza njihovih urednih izvješća i pažljivo izgrađenog imidža.
Kad pomislimo na korporaciju, prva asocijacija obično je gospodarski rast. Tako nas uče od početka, kada raste proizvodnja, raste i zaposlenost, potrošnja i životni standard, iako su zamišljene kao pokretači gospodarstva s vremenom korporacije su postale sustavi koji često zanemaruju širu društvenu odgovornost. Ključna poruka filma je da poslovni uspjeh mora imati granicu, a ta granica je odgovornost prema zajednici i okolišu. Jer tko zapravo snosi posljedice kada korporacije donese odluke vođene isključivo profitom?
Film Vas ne može ostaviti ravnodušnima, izaziva emocije od nevjerice do ljutnje. Posebno pogađaju prizori djece koja rade u teškim uvjetima i situacije u kojima se profit stavlja iznad osnovnih ljudskih vrijednosti. U filmu se spominje i slučaj kompanije Monsanto, koja je promovirala toksične tvari unatoč dokazima o njihovoj štetnosti, te primjer Fox Newsa, koji pokazuje kako se medijski sadržaj može oblikovati prema interesima sponzora, a ne prema istini. Takvi prizori bude nelagodu, ali i osjećaj odgovornosti, potrebu da svatko od nas učini barem mali korak prema pravednijem sustavu. Kroz te primjere postaje jasno koliko se lako gubi granica između privatnog i javnog interesa. Tržište samo po sebi nema moral, zato bi tu granicu trebali određivati zakon, etika i društvena kontrola. Država treba spriječiti zloupotrebe moći, a mediji i obrazovanje poticati transparentnost i odgovorno ponašanje poduzeća. Zato svijet bez poduzeća nema smisla ni zamišljati, gospodarstvo se na njima temelji, ali je ključno da djeluju u skladu s javnim interesom. Sukobi između menadžmenta, vlasnika i zaposlenika ne bi trebali postojati jer su njihove uloge međusobno povezane. Svaki menadžer je i potrošač, zaposlenik je i kupac, a vlasnik ovisi o zadovoljstvu svojih radnika i klijenata. Uspjeh poduzeća ne ovisi o jednoj skupini, nego o međusobnoj suradnji i razumijevanju zajedničkog cilja.
Grossmanova izjava da korporacije „prodaju sebe, svoju dominaciju i svoja pravila“ pokazuje koliko su duboko ušle u svakodnevni život. Danas ne prodaju samo proizvode, već i ideje, vrijednosti i način života. Sloboda oglašavanja mora imati granice, nije isto informirati i manipulirati. Kada komunikacija postane sredstvo prikrivanja istine, prelazi u zloupotrebu moći. Upravljanje percepcijom može biti prihvatljivo samo ako stvara povjerenje i pojašnjava vrijednosti, a ne ako stvara lažnu sliku. Kupci danas sve više prepoznaju takve pokušaje i nagrađuju poduzeća koja otvoreno djeluju i uvažavaju društvene vrijednosti. Dugoročno, pobjeđuju oni koji temelje uspjeh na iskrenosti, povjerenju i stvarnim rezultatima.
Da bi se u Hrvatskoj potaknulo odgovornije poslovanje, potrebno je ojačati edukaciju menadžera o etici i održivosti, uvesti stroži nadzor i sankcije za neetično ponašanje, te istovremeno nagraditi poduzeća koja djeluju transparentno i društveno korisno jer se odgovornost mora pretvoriti iz slogana u stvarnost.