Koliki utjecaj zapravo imaju poduzeća? To je pitanje o kojem rijetko razmišljamo dovoljno duboko, iako svakodnevno živimo posljedice njihovih odluka. Upravo na važnost poduzeća i njihova ponašanja ukazuje dokumentarni film The Corporation (2003.), u režiji Marka Achbara i Jennifer Abbott. Film istražuje ulogu korporacija u suvremenom društvu te razotkriva njihovu moć, način funkcioniranja i utjecaj na ljude, okoliš i globalnu ekonomiju. Kroz niz iskrenih razgovora s ljudima iz svijeta ekonomije, prava i aktivizma, film skida masku korporacijama i otkriva što se zapravo krije iza njihovih urednih izvješća i pažljivo izgrađenog imidža.
Kad pomislimo na korporaciju, prva asocijacija obično je gospodarski rast. Tako nas uče od početka, kada raste proizvodnja, raste i zaposlenost, potrošnja i životni standard, iako su zamišljene kao pokretači gospodarstva s vremenom korporacije su postale sustavi koji često zanemaruju širu društvenu odgovornost. Ključna poruka filma je da poslovni uspjeh mora imati granicu, a ta granica je odgovornost prema zajednici i okolišu. Jer tko zapravo snosi posljedice kada korporacije donese odluke vođene isključivo profitom?
Film Vas ne može ostaviti ravnodušnima, izaziva emocije od nevjerice do ljutnje. Posebno pogađaju prizori djece koja rade u teškim uvjetima i situacije u kojima se profit stavlja iznad osnovnih ljudskih vrijednosti. U filmu se spominje i slučaj kompanije Monsanto, koja je promovirala toksične tvari unatoč dokazima o njihovoj štetnosti, te primjer Fox Newsa, koji pokazuje kako se medijski sadržaj može oblikovati prema interesima sponzora, a ne prema istini. Takvi prizori bude nelagodu, ali i osjećaj odgovornosti, potrebu da svatko od nas učini barem mali korak prema pravednijem sustavu. Kroz te primjere postaje jasno koliko se lako gubi granica između privatnog i javnog interesa. Tržište samo po sebi nema moral, zato bi tu granicu trebali određivati zakon, etika i društvena kontrola. Država treba spriječiti zloupotrebe moći, a mediji i obrazovanje poticati transparentnost i odgovorno ponašanje poduzeća. Zato svijet bez poduzeća nema smisla ni zamišljati, gospodarstvo se na njima temelji, ali je ključno da djeluju u skladu s javnim interesom. Sukobi između menadžmenta, vlasnika i zaposlenika ne bi trebali postojati jer su njihove uloge međusobno povezane. Svaki menadžer je i potrošač, zaposlenik je i kupac, a vlasnik ovisi o zadovoljstvu svojih radnika i klijenata. Uspjeh poduzeća ne ovisi o jednoj skupini, nego o međusobnoj suradnji i razumijevanju zajedničkog cilja.
Grossmanova izjava da korporacije „prodaju sebe, svoju dominaciju i svoja pravila“ pokazuje koliko su duboko ušle u svakodnevni život. Danas ne prodaju samo proizvode, već i ideje, vrijednosti i način života. Sloboda oglašavanja mora imati granice, nije isto informirati i manipulirati. Kada komunikacija postane sredstvo prikrivanja istine, prelazi u zloupotrebu moći. Upravljanje percepcijom može biti prihvatljivo samo ako stvara povjerenje i pojašnjava vrijednosti, a ne ako stvara lažnu sliku. Kupci danas sve više prepoznaju takve pokušaje i nagrađuju poduzeća koja otvoreno djeluju i uvažavaju društvene vrijednosti. Dugoročno, pobjeđuju oni koji temelje uspjeh na iskrenosti, povjerenju i stvarnim rezultatima.
Da bi se u Hrvatskoj potaknulo odgovornije poslovanje, potrebno je ojačati edukaciju menadžera o etici i održivosti, uvesti stroži nadzor i sankcije za neetično ponašanje, te istovremeno nagraditi poduzeća koja djeluju transparentno i društveno korisno jer se odgovornost mora pretvoriti iz slogana u stvarnost.
Post je objavljen 20.10.2025. u 12:13 sati.