RE-IMPACT, ponovno promišljanje našeg utjecaja na održivost

četvrtak , 11.12.2025.

Kad razgovaram sa studentima o održivosti, često se pojavi isti osjećaj: „Naš utjecaj je toliko malen da se ne može usporediti s onim što rade velike kompanije ili slavne osobe.“ I stvarno, lako je pomisliti da naše razvrstavanje otpada ne znači puno pored tisuća kilometara privatnih letova ili poslovnih odluka velikih globalnih kompanija. Upravo zato je RETHINK, sedmi R, najkorisniji. On nas potiče da održivost ne shvaćamo samo kao popis radnji, nego kao način gledanja na različite razine utjecaja. Kada tu ideju primijenimo na teme koje pune medije, poput privatnih aviona slavnih ili emisija velikih korporacija, dobivamo realniju sliku odnosa između „malih“ i „velikih“.

U našem studentskom životu održivost se svodi na boce, vrećice, popravljanje stvari i male osobne izbore. No kad pogledamo slavne osobe, vidimo sasvim drugu dinamiku. Primjerice, prema javno dostupnim podacima koje je analizirala britanska agencija Yard, Taylor Swift je 2022. bila među najčešće isticanim imenima zbog privatnih letova, s procjenama emisija navodno i do 1.100 puta većima od prosječne osobe. Njezin tim je odgovorio da podaci nisu potpuno točni jer ona nije bila na svakom letu, što pokazuje koliko je ova tema složena i kako brojke brzo postanu pojednostavljene. No, istovremeno, upravo slavne osobe zbog svoje vidljivosti imaju i veliku moć pozitivnog utjecaja, njihove kampanje, koncerti ili partnerstva mogu mijenjati navike milijuna ljudi, što je nešto što mi pojedinci ne možemo postići sami.
Slična je situacija i s velikim korporacijama. Prema CDP-u, samo 100 najvećih kompanija odgovorno je za više od 70 % industrijskih emisija CO‚ od 1988. do danas. Istovremeno, upravo te kompanije ulažu milijarde u obnovljive izvore energije, smanjenje otpada i recikliranje. One predstavljaju najveći izvor emisija, ali i posjeduju najveći potencijal za promjenu. Jedna njihova odluka može imati utjecaj veći od milijuna pojedinačnih izbora, što ne znači da su mali izbori nebitni, nego da djeluju na drugoj razini.

U tom kontekstu 7R postaje zajednički jezik za sve, samo s različitim amplitudama. Mi kao pojedinci možemo odbijati, smanjivati i popravljati na osobnoj razini. Slavne osobe mogu svojim primjerom i vidljivošću potaknuti promjene, a korporacije mogu transformirati cijele sustave. Održivost zato nije natjecanje tko ima veći utjecaj, nego razumijevanje da se promjena gradi istovremeno odozdo i odozgo.
Zato mislim da najveći izazov nije to što nam se ponekad čini da „mali“ ništa ne mogu, nego što ponekad zaboravimo da svi djelujemo u istom ekosustavu. Veliki akteri imaju ogroman potencijal za dobre promjene, ali naši individualni izbori stvaraju kulturu i očekivanja u kojoj te promjene postaju moguće. Ovaj predmet nas uči upravo tome, da održivost nastaje kada se spoje mikro koraci i makro odluke. Zato mi se čini logičnim dodati još jedan vlastiti „RE“ – RE-IMPACT, kao podsjetnik da svatko od nas, bez obzira na razinu vidljivosti ili moći, ima utjecaj koji se može ponovno sagledati i usmjerit. Ako nešto doista vrijedi ponovno promisliti, onda je to ideja da „mali“ i „veliki“ djeluju odvojeno. U stvarnosti, najbolji rezultati nastaju tek kad oboje povuku u istom smjeru.

Izvještavanje o održivosti

ponedjeljak , 01.12.2025.

Izvještavanje o održivosti

 

U posljednje vrijeme veoma je nezahavlno otvoriti vijesti, LinkedIn ili bilo kakvu poslovnu prezentaciju, a da nema riječi o održivosti u poslovanju. Europska unija je u međuvremenu izbacila cijeli niz novih pravila i prijedloga vezanih za održivost, pa se mnogi pitaju: kako to utječe na naše poduzeće i poslovanje. Upravo tu se stvari mijenjaju i postaju zanimljive, jer održivost više nije neka apstraktna ideja ili trend koji će proći. Ona je sada sastavni dio poslovanja na koje moramo utjecat i pripaziti.
Najveću promjenu je CSRD Direktiva, koja od velikih kompanija a, u skorije vrijeme manjih poduzeća traži da u svojim godišnjim izvještajima pokažu na koji način utječu na okoliš, ljude i društvo. I nije stvar samo u tome da moraju sudjelovati već moraju točno prikazati što i kako rade, na koga utječu i kakve posljedice imaju njihove odluke. U to ulazi i obveza dvostruke odgovornosti. Jednostavno rečeno, važni su i financijski rizici, ali i stvarni utjecaji na okoliš i društvo.
Tu je i EU taksonomija, koja je zapravo nešto poput propisa kao što je zelena politika a, što nije. U svijetu u kojem je greenwashing postao normalna pojava, ovo pravilo dolazi kao nužan filter. Ako firme govore da nešto sto radi je održivo isto to sada  mora i dokazati, i to prema vrlo jasnim kriterijima.

Treći važan dio je CSDDD – Direktiva o dužnoj pažnji. Ona traži da tvrtke ne brinu samo o sebi, nego i o svojim dobavljačima ,partnerima i kupcima vrijednosti. Ne može se više reći: to su oni napravili i za to govoriti kako nisu znali. Od sada se mora znati.
Sve to možda zvuči kao opterećenje, ali zapravo vodi prema jasnijem i poštenijem poslovanju. Više transparentnosti znači da kupci znaju što podržavaju, a tvrtke dugoročno postaju otpornije i konkurentnije. Održivost, htjeli mi to priznati ili ne, polako postaje standard.

Pet koraka dubinske provjere (ESRS) i integracija procesa dubinske provjere u upravljanje, strategiju i poslovni model na primjerima.
Neki od primjera su sljedeci:

-Tvrtka u sustav bonusa menadžmenta uvodi pokazatelje smanjenja emisija CO‚ ili sigurnosti radnika.
Uključivanje dionika i prikupljanje njihovih stavova.

-Kompanija razgovara s predstavnicima lokalne zajednice zbog pritužbi na buku ili onečišćenje. Identifikacija i procjena negativnih utjecaja.

-Analiza otkriva da dobavljač ne plaća prekovremene sate radnicima pa se to označava kao materijalni rizik. Planiranje i provođenje aktivnosti za smanjenje negativnih utjecaja.

-Firma uvodi obveznu certifikaciju dobavljača kako bi uklonila rizik dječjeg rada. Praćenje uspješnosti, metrika i ciljeva.

-Kompanija prati godišnju potrošnju energije i izvještava o ostvarenju cilja smanjenja od 10%.