Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

srijeda, 13.09.2006.

Rastanak.... s mogućnošću povratne karte.

Nisam razmišljao o razlozima,
nisam se zamarao pravilima
samo sam pisao na svoj način.
Netko je volio, netko nije,
a nadam se da se ovi drugi
nisu umorili vraćanjem.
Sebi sam najvažniji razlog.
Tako i tako mislim na sebe
u većini slučajeva. :)

Barem je to dobro opravdanje
za one koji me ne žele poznavati.

Istuširao sam prljavštinu
i maknuo se u stranu pred
onima koji su navodno pametniji.

Neka im takva pamet,
unaprijed zahvaljujem
na pomanjkanju iste.

I dalje ne razmišljam,
nešto se više zamaram
dok i dalje piskaram
o ljudima koji ne znaju
da zaslužuju riječi.

Možda odem,
a možda već sutra
nešto napišem.

Hvala onima koji su me upoznali,
onima što ne žele odustati.
Nemojte zamjeriti ako ne zaboravim
one česte zakrivljene misli...

Možda mi one budu
sasvim dobra motivacija
da nastavim.

Bilo mi je drago družiti se sa svima... Nepresušnom Lotosicom, Jedinstvenom Ivy, Emotivnom prijateljicom Dunjom, Dragom Mox, Nažalost nikad upoznatima Leah (s kojom bih se volio mailom čuti ponekad) i Wješticom, Senzibilnom i posebnom Heroinom, Coco što se pod kožu uvuče, Ljubavnom Herom i svima koji su uljepšavali jutarnje kave. Ne želim nikoga zaboraviti, a ovo su samo neki od ljudi koje moram spomenuti. Nenadmašnu Achtung ću ionako sresti, a za sve koje nisam upoznao, nadam se da ćemo imati priliku. Prije ili kasnije. Ili u nekom novom obliku... :D Hvala Vam svima! ;)

ponedjeljak, 11.09.2006.

Trenuci

Nisam razmišljao da trenuci
mogu biti okrutni i zlobni.
Nisam im učinio ništa nažao,
a oni se protežu u beskonačnost.

Čekanje zna ubiti misli.
Da nema glazbe
presušio bi razum
i ostali samo mi.

Kad te nema
to nije dobro rješenje.

Nije dobro kako god okreneš.
Bez tebe su tako dugi,
a s tobom tako kratki.

U oba slučaja ih ne volim
i ne znam što bih s njima.

petak, 08.09.2006.

Stvarnost?

Trebao sam vjerovati pročitanim riječima.
Trebao sam znati da strah ubija volju
i da je puno lakše plakati nego se smijati.
Koliko god to bilo blisko...

Nažalost
priče o iskrenosti iskrsle su
iz braće Grimm i ostale tamo.
Svaka bajka ima svoja značenja.
Princezu, vješticu, princa
i preokret. Osim naše naravno.

Užitak i bol su krajnosti
a mi smo se uvijek skrivali
negdje između.

Tipično ljudski.
Kako da vjerujem u nas
kad ne vjerujem sebi!?

Kako vjerovati u ljude
kad su prekriveni
truležom i plijesni?

Trebao sam vjerovati
pročitanim riječima.

Kako reče Gibonni
ovo mi je škola
u kojoj naučiš
da smo svi sami
sebi dovoljni.

Tipično ljudski...

četvrtak, 07.09.2006.

Kolaž Sinestezije

Slušam Casha kako pjeva o
sramoti ponosa bijelog čovjeka.
Ušao sam tiho u neko više stanje
gdje stanuju misli koje ne dijelim.
Tražio sam jednu od njih, baš onu
koju ne mogu priuštiti da izgubim.

Suze su kapale na zamišljeni svijet,
a izvana izgledah staložen i miran.
Grimasa gađenja
između plača i osmijeha.

Ritam se miješa s mirisima opijata
koje otvoreni prozor pušta u nosnice.
Netko leži u krilu žene dok puši
američku proizvodnju mašte.

Cash je i njemu zvučna kulisa.
Sjaj pada i veličina morala
zgažene crvene rase.

Osmijeh se skriva iza boli
i ogledala u kojem se još
mogu ogledati bez srama,
žene pred kojom mogu otkriti
sve nesigurnosti i strahove.
Za promjenu.

Neko više stanje.
Bez mirisa riječi
i njihove praznine.

Zagrljeni u buđenju
pronađene misli.

nedjelja, 03.09.2006.

"A case of do or die..."

Svijet se topi kao napolitanka
u ustima dječaka,
glavom prolazi stari film
u kojem je rat isprao ljubav
što me rasplače
svaki put.

Od svih postojećih i mitskih vremena
odabrali smo kao i oni baš ovo
da budemo ljudi, muškarac
i žena.

Otopljeni u svojim strahovima
lakše glumimo strance nego
što se prepuštamo jedno drugom
zatvorenih očiju.
Čudna otopina. . .

Trebamo si barem kao znanci
sa skrivenom suzom u pogledu.
Kad se drugog bojimo onda
i to mora biti dovoljno.

Ožiljci i šavovi na našim tijelima
pričaju više nego što bismo htjeli.

Od svih mjesta na ovoj lopti
našli smo se ovdje.

Nema se smisla kriti,
jer sakriti se možemo
samo jedno od drugog.

Svijet se topi kao napolitanka
i pozdravlja nas kao u onom
starom filmu gdje je rat
isprao ljubav.

Na trenutak
otopljenu strahom.

subota, 02.09.2006.

mojim vilenjacima (a oni znaju koji su)

Još su tu
mali slatki vilenjaci
što kraj vatre borave
i zapisuju dah vremena
koje slaže stihove.

Još su tu
mada vatre prolaze
i sve manje ostaje
one prave topline.
A i priče nisu baš
tako sočne, iskrene.

Danas nitko ne priča,
nitko ne voli.
Svi pate, lome se
kao val na obali.

Ne znaju
da i val vraća se
natrag u more.

Ne znaju
da čovjek mora
da se podigne.

Još su tu
mali slatki vilenjaci
što kraj vatre borave
i smiju se i piju
dok pišem stihove.

Još su tu
nekad glasnu zaviknu
i onda napišem
neku pjesmu poštenu.

Valjda neće otići
u šume preostale.
Jer ako i oni odlaze
nitko mi ne ostaje.

petak, 01.09.2006.

malom gladnom anđelu.... prvotno bez naslova

Melodija svira poželjnu pjesmu
za depresiju.
Hrpa tužnih tonova smjenjuje
riječi umjesto razmaka.

Mala djevojčica
zasvirala je harfu
ali tko još danas
doživljava anđele.

Nije moderno
danas voljeti,
nije moderno
osmijeh čuvati.

Melodija svira
pjesmu o ljubavi
ali tko još danas
u nju vjeruje?

Ma to su gluposti
čudni ljudi govore,
ali takvi ne vole
ni čokoladu ni sladoled.
Ma to su priče za
male djevojčice
što stalno sanjaju
vjenčanje iz bajke...

Melodija svira
a ona uživa
u raspadnutoj torti
sretnih tonova. . .

Ma tko još kaže
da ljubav ne postoji
neka posluša
malog anđela.

Harfa svira neke čudne tonove
za normalne ljude koji ne vole.

pozdrav

Dobro došli u kuću zaljubljena čovjeka.
Dobro došli u kuću luđaka
što srce i misli pokloni
nekoj čudnoj ali lijepoj pojavi.

Otvorite vrata onako sasvim nevino
i izujte cipele prije ulaska jer
blesave pjesme tu sviraju
i sve mora biti tiho da ih
čuje iluzionist.

Njegova kuća nije od slatkoga,
njegova kuća je od emocija
i on ne pušta svakog unutra.

Stala je jedna sasvim mala djevojka
sa svim svojim strahovima i nijansama,
a ljudi što ko gosti prolaze ne ostavljaju
ništa nego dojmove.

Dobro došli u kuću zaljubljena čovjeka.
Dobro došli u kuću luđaka
što sve svoje pjesme pokloni
nekoj čudnoj ali lijepoj pojavi.

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs

some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK