Trebao sam vjerovati pročitanim riječima.
Trebao sam znati da strah ubija volju
i da je puno lakše plakati nego se smijati.
Koliko god to bilo blisko...
Nažalost
priče o iskrenosti iskrsle su
iz braće Grimm i ostale tamo.
Svaka bajka ima svoja značenja.
Princezu, vješticu, princa
i preokret. Osim naše naravno.
Užitak i bol su krajnosti
a mi smo se uvijek skrivali
negdje između.
Tipično ljudski.
Kako da vjerujem u nas
kad ne vjerujem sebi!?
Kako vjerovati u ljude
kad su prekriveni
truležom i plijesni?
Trebao sam vjerovati
pročitanim riječima.
Kako reče Gibonni
ovo mi je škola
u kojoj naučiš
da smo svi sami
sebi dovoljni.
Tipično ljudski...
Post je objavljen 08.09.2006. u 15:40 sati.