Kad zaboravim dodir
što prodire kroz nas,
zastor od dima
patetična kafića
predat ću vrisak
gnjevno iz srca
k'o pjevač bez sluha
što forsira falset.
Nema znanja za motiv
bolji od klišeja kao
Lacrimae crocodili il' slično.
Gušim lijenost
gnjaveći se
trunima i rizolima
koje ne prelazim.
Stepenice su
samo etapa.
Ulaziš u mene
riječima koje
nikad nisi rekla.
Zašuti na kratko,
dopusti da se uvjerim
kako ne postojiš
u dodiru strepnje
što prodire kroz nas.
Skinimo se napokon goli
pod upaljenom lampom
koja samo što ne pukne,
priznajmo otprhnuti smisao,
vratimo glas pjevaču bez sluha
i nemojmo opet forsirati falset.
Crno na tijelu
zavodi oči
i mami uzdah.
Usne slatko
sišu okuse
koji nisu isti
ali su toliko
NJENI.
Smiješak
pretvara želje
u viškove.
Nokti u leđima,
prsti omotani
u neku opnu
kojom drži
POSEBNOST.
Vrućina muči
istrošeno grlo,
grudi opsjedaju,
a pivo je suho
i ne pomaže
putu NJOJ.
Željan zajedničke samoće
mrzim nesigurnu misao
skrivenu iza riječi zbog
dosadnih, suvišnih ljudi
koji nisu ONA.
Vuče me dan u prošla vremena
gdje nema rezervacije
da bookiram put.
Trebalo je više šutjeti
u vlaku bez kupea,
riječi i stanica
za oprost.
Na peronu nema nikoga,
dok gledam sa stakla
gdje si ti.
Trebalo je više misliti
prije nego oči
okrenu krug.
Vuče me dan u prošla vremena
gdje opterećujem svijet
glupim teretom
izlizane slike.
Na drugoj stanici
slika u ogledalu.
Vlak ne staje
- vidim te.
Gubi zrak od
previše pogledavanja
nedohvatnih prolaznica što se
iskasapljenih tijela u komade,
atribute i seksualnu požudu
žrtvuju perverziji ispranog,
nekarakterna doba.
Kao netom otvorena limenka puca
i prelijeva se preko ruba dok pjena
idiotskog bjesnila curi licem,
bradom i njuškom.
Kako kome drago.
Zabodene usne kao zastava,
rezultat na semaforu;
osvježenje od sparine,
vrućine i znoja.
Okus je suho sladak
kolač bez kreme.
Uguran u limenku
električnog prijevoza
smrdi, puca i slini
kao istinski vjernik
na hodočašću.
Isprao sam deterdžentom
stare čarape na pruge
pa sad imam čarape
u obliku duge.
Neću uhvatiti zvijezde
da ih pospremim u džep
za jutarnji obrok,
niti pospremiti sobu
za bolje raspoloženje.
Poklonit ću oči
meditaciji i snu
umotane ukrasnim
papirom.
Umjesto kave
popio sam sreću
ispod osušene duge
starih, ispranih
čarapa na pruge.
SAD hodam slijepo
u probuđene dane.
Ne trebaju mi nikakve
čarobne pahuljice
da brže izrastem.
Ostao bih rado mali
sa svojim autićima,
skrivačem i igrama
u pijesku.
Pitao bih onako iz gušta
zašto je Eva uzela jabuku
i kako je mogla biti tako glupa?
Pitao bih zašto više nema
nindži i dinosaura?
Vodio bi pse na uzici
ili bi oni vodili mene.
Kako se uzme.
Igrao bih nogomet,
driblao krajnosti
i simpatizirao djevojčicu
s kojom ne bih želio
progovoriti.
Previše bi me bilo sram.
Na vrhu automobila
ili na vrhu svijeta.
Kako se uzme.
Zašto bih uopće morao
odrasti?
Nemoj stajati ispred ogledala
kao da tražiš odgovor.
Skini lak sa noktiju i zagrebi
ispod odraza.
Pravu sliku nećeš
vidjeti u staklu.
Oko je jedino zrcalo koje vrijedi.
Suza je jedino zrcalo koje boli.
Nemoj šminkati usne
da ljube neke strane,
nepoznate ljude.
Nemoj odjenuti nešto
samo zato da te vide.
Svi pogledi te ionako skidaju.
Zašto se onda barem ne bi
osjećala ugodno?
Ispao sam iz okova
kao Prometej.
Nisam imao Herakla pri ruci
samo ispadoh van kao jabuka
ili kruška sa stabla.
Sad sam opet na nogama,
opet hodam, pišem i čitam.
Lovim ravnotežu i znam
da ću možda pasti još koji put.
Nužnost je nužnost.
Orao mi je predugo jeo crijeva.
Konačno ponovno nađoh
izgubljenu vatru.
Dosta mi je više
da mi govoriš
kako krivo
hodam.
Zar ne znaš da se
krivi korak nekad mora
povesti na put?
Ne želiš da griješim,
ali greške su uvijek tu,
ne misle na tebe...
...Nažalost....
Znam misliti,
razmišljati,
pasti i dići se.
Sasvim dovoljno
za mene.
Prestani govoriti
riječi sa dva smisla.
One bole i da znaš
shvaćam ih ozbiljno.
Nisu nimalo duhovite.
Ako su i krivi
ipak su moji,
zar ne?
Scena je antologijska. Nije se odigrala samo u tom filmu.
Sam je u sobi i ona dogorijeva do prstiju, tamo gdje ju drži jer je još jedino u što može imati povjerenja.
No, i ona ga je prevarila kad je najmanje očekivao.
Dogorjela je do prstiju iako ju najvjerojatnije nije ni osjetio.
Stalno ga nešto peče, ovo od prevrtljive cigarete možda je i najugodnije.
Možda...
Brijao se u kupaonici nekim od žileta za jednokratnu upotrebu.
Porezao je prste i prokrvarili su.
Vlaga je zamaglila vrata.
Vidi se krvav trag.
Potpis.
Djeluje kao klišej iz starih horrora.
Nešto kao Corman.
No oni su ipak išli na jezu, osjećaj straha, psihu.
Ne na meso, kvantitetu krvi...
Zanimljiva opreka.
Kvantiteta krvi - kvaliteta straha.
Razmišljam.
Otišao je i nije se vratio.
Ima li smisla mahati ispred nosa ako ga to iritira?
Ima li smisla živcirati sebe?
Proživjeli smo osmjehe mladosti, adolescentske gluposti.
Ne poznajemo se.
Ne vidimo.
Svija se vrijeme i prostor.
Shine on you crazy diamond. . .
Nadam se da ćeš zasjati.
Čistoća sjena
pala je na prljavi grad,
na pijance i kurve,
na čistače i murjake
u civilu.
Čistoća sjena
pala je na zaljubljene,
na odbjegle tinejdžere
beskućnike, bolesnike
i luđake poremećene
svijesti.
Pala je na zgrade Vlade,
Sabora i ostalih niškoristi
institucija jedne farse.
Čistoća sjena skriva
svu prljavštinu koju
se više ne trudimo kriti.
Prirodni proces.
Ona sama pere prljavo rublje.
Čistoća sjena
pala je na naš grad
i svjetlo lampe što čeka
najnezgodniji trenutak
da mi eksplodira u lice.
Te riječi me podsjećaju na nju,
a neki ljudi zbilja ne znaju šutjeti.
Isprane traperice kao grad
i ime kao posljednje zaglavljeno
u prljavštini bez svijesti
i svjetla.
< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.
Ukoliko imaš više za reći (mail)
Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs
lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK