Vuče me dan u prošla vremena
gdje nema rezervacije
da bookiram put.
Trebalo je više šutjeti
u vlaku bez kupea,
riječi i stanica
za oprost.
Na peronu nema nikoga,
dok gledam sa stakla
gdje si ti.
Trebalo je više misliti
prije nego oči
okrenu krug.
Vuče me dan u prošla vremena
gdje opterećujem svijet
glupim teretom
izlizane slike.
Na drugoj stanici
slika u ogledalu.
Vlak ne staje
- vidim te.
Post je objavljen 25.05.2006. u 10:17 sati.