Evanđelje u molitvama
nedjelja, 30.03.2008.
12/1 - Pismo iz pakla
Pavel, (danas aktuelna molitva):
Gospodine, zaštiti nas od zloga, koji ustraje u
nagovorima da prihvaćamo odgovore na sva
znanstvena pitanja, tako da se sve znanstvene
teorije danas serviraju čovjeku kao istine, a on
ih svojim konzumizmom prihvaća kao činjenice.
Gospode, ti si sva bića, sve vrste stvorio onakvim
kakve jesu, i oduvijek su takve bile, tvoje stvaranje
je čin tvoje volje i tebi pripada sva čast i slava.
U životnom tijeku, čak i zvijezde se rađaju i umiru
prema tvom planu. Svakom čovjeku kad se rodi,
usađuješ život sa planom da dođe k tebi, slobodan
da to sam odluči. Očekuješ od nas Gospodine, sa
ljubavlju da ti iskažemo zahvalnost za život i sve što
nam daješ. Očekuješ Isuse, da shvatimo svoje mjesto
u ovom životu kako bi postali sretni, postajući i ostajući
s tobom jedno. Došao si u ovaj svijet Kriste, da dođeš
u naš život, ali, mnogi nisu razumjeli slobodu, nisu
primili tvoju ljubav, ili je to za njih bilo prekasno...
Klara, (čita Annetino pismo):
Nemoj više moliti za mene! Ja sam izgubljena, prokleta.
Ako te o tome potanko izvješćujem, nemoj misliti da to
činim iz prijateljstva. Mi ovdje nikoga više ne volimo. Ja
ovo činim pod pritiskom neizrecive moći. Uistinu, ja bih
te najradije ovdje vidjela, gdje mi je suđeno biti cijelu
vječnost. Ne čudi se toj mojoj želji. Mi prokletnici svi tako
mislimo. Naša je volja otvrdnula u zlu. Mada ti na ovaj
način otvaram oči, ja to ne činim sa dobrom nakanom.
Sjećaš li se kad smo se upoznale prije četiri godine?.
Imala si tada 23 godine i već si radila šest mjeseci, kada
sam ja došla. Izvlačila si me iz nekih neprijatnosti. Iako si
i sama bila početnik, davala si mi korisne savjete. Ali što
znači "dobar"? Hvalila sam tvoju veliku "ljubav prema
bližnjemu". Moja ti je mladost poznata. Prema planu mojih
roditelja, ja se nisam smjela roditi. Za njih je to bila prava
nesreća. O, da se bar nikada nisam rodila. O, kad bi sada
mogla sve uništiti i tako umaći ovim mukama. Nikakav
užitak ne bi se mogao usporediti sa užitkom nepostojanja.
Ali ja moram biti, moram živjeti. Biti onakva kakvu sam
samu sebe stvorila: biće s promašenim ciljem života.
Moj otac i majka upoznali su se na nekoj igranci i nakon
šest mjeseci vjenčali.Oni su napustili selo i otišli u grad.
Tako su izgubili svaku vezu sa Crkvom i zavoljeli su svijet
koji je daleko od vjere. Tako im je bilo bolje, mislili su. Moja
majka išla je koji put nedjeljom u crkvu, ali me nikada nije
učila moliti. Sva je tonula u dnevnim brigama, mada nam
nije išlo loše. Riječi: molitva, misa, Crkva, blagoslovljena
voda, pišem s neizrecivim prezirom. Uopće - mrzim sve,
sve ljude, posebice one koji odlaze u crkvu. Se je to za
nas vrelo neopisivih muka. Sve spoznaje o sebi svako
sjećanje na nešto lijepo što smo u životu doživjeli - sve je
to za nas plamen koji sažiže. Sve nas sjeća milosti koju
smo otklonili i prezreli. To nas proždire. Mi ne jedemo,
mi ne spavamo, mi ne hodamo. Duševno prikovani,
slušamo plač i škripanje zubi. Bjesnimo u neprolaznoj
patnji. Čuješ li? Mi ovdje pijemo mržnju kao vodu. Mrzimo
svakoga, najviše Boga. To ti moram protumačiti...
četvrtak, 27.03.2008.
12. Č. ljubavi - pismo nakon smrti
U dnevniku dr. Pavela, pod nazivom zanimljive priče, stajao
je naziv - Pismo poslije smrti, kojem je povjerovao te ga
uvrstio u svoj znanstveni krug propitivanja i teološke analize.
Priča počima uvodom koji govori o mladoj njemačkoj djevojci
Klari koja je provodila godišnji odmor na jezeru Lago di Garda
u Italiji, kada je primila poruku od majke da je u prometnoj
nesreći stradala njena prijateljica iz ureda Annete, ta da je
dan prije bio sprovod. Annite nije bila pobožna, nije se brinula
što će biti poslije smrti, te se postavljalo pitanje da li je bila
spremna u trenutku kada ju je Bog tako nenadano pozvao.
U ovom članku Pavel naglašava da mu nije cilj dokazivanja
postojanja pakla, jer su dokazi dati u Evanđelju i nauku crkve,
nego se radi o neobjašnjivo pristiglom pismu koje kada se čita
djeluje kao meditacija o paklu u kojoj je prije svega obrazloženo
kako se dolazi u pakao isključivo vlastitom krivljom.
Dregi dan, Klara je bila na slavlju svete mise koju je namjenila
za pokoj kolegičine duše. Pričestila se na tu nakanu i žarko
molila za mir njene duše. Tog dana bila je progonjena čudnim
nemirom te naredne noći nije mogla zaspati. U noći je čula neki
šum i nije još dugo zaspala. Kada je zaspala, u snu je izišla iz
sobe i pred vratima ugledala poštu...skamenila se, pismo je bilo
od Annite. Odlazi u svježe jutro, sjeda na klupu u parku, otvara
pismo i čita. Nema potpisa ali prepoznaje Annitin rukopis. Klari
je pismo neobjašnjivo do u detalje ostalo u memoriji, te ga je
kasnije dala obznaniti, onako kako je njoj prikazano u snu.
Da bi se ogradio od ev. prigovora o tlapnji, Pavel se ograđuje
slijedećom izjavom: Ono što će te čitati nije tlapnja, nego opis
jedne jezive stvarnosti, teološki savršeno ispravne, psihološki
neobično uvjerljive, književno vrlo izražajne i sugestivne.
Pismo poslije života, ili nakon smrti, može se sagledati kao
pismo iz samoga pakla u prvoj fazi dolaska za one koji se za
vječni život nisu spremali, koji Stvoritelja nisu tražili i upoznali.
Pismo po sadržaju odgovara na mnoga pitanja a osobito je
prožeto dokazima i tvrdnjom da Bog nije i ne može biti krivac
za našu nesreću. To je srž postavljenog pitanja. Nadalje, u
pismu je izvanredno opisano psihološko stanje prokletih. U
cijelom izlaganju, sugestivno je dato i provlači se djelovanje
Božje milosti u nastojanju da čovjeka spasi tijekom zemaljskog
života. Sve je to dovoljan razlog da pročitamo sadržaj ovog
potresnog pisma, koji će biti objavljen u nekoliko slijedećih
nastavaka na ovom mjestu. Pored toga, Pavel je ostavio
nekoliko prigodnih molitvi koje odišu duhom ljubavi i istiune.
utorak, 18.03.2008.
11. Č.lj.- što kažu znanstvenici...
Nakon upoznavanja sa dvojicom znanstvenika Pavelu je
skrenula pozornost molitva na zidu, uokvirena i ispisana
na požutjelom papiru, molitva koja je navodno pronađena
u Kristovoj grobnici 1505. godine, te koja onima koji ju čitaju
donosi brojne milosti i zaštite. Naslovljena sa Sveti križu:
"Pogrebni veo nebeskog Spasitelja, o svemogući Bože koji si
trpio na drvenom križu zbog mojih grijeha, budi sa mnom.
Gospodine smiluj se, Sveti križu Isusa Krista smiluj mi se.
O sveti križu Isusa Krista, izbavi me od oštrog oružja. O, sveti
križu Isusa Krista izbavi me od smrtnih grijeha. O, sveti križu
Isusa Krista Vodi me putem spasenja. O sveti križu Isusa Krista
spasi me od svake pogibelju tijela i duše. O, sveti križu Isusa
Krista budi moja utjeha, i ojačaj me da mogu trpjeti muke poput
tebe. O sveti Križu, izbavi me od ognja paklenog i daj da budem
nasljednik svetog svršetka života. O sveti križu Isusa Krista umnoži
moju vjeru i zauvjek me potvrdi u svemoćnoj ljubavi, o Gospodine,
klanjam ti se pod tvojim svetim križem, i slavim tvoje Sveto
uskrsnuće. Tvojim tajanstvenim rođenjem, tvojom dragocjenom
krvlju, i tvojom smrću na križu za moje grijehe, štiti me. O Isuse
koji me vodiš putem spasenja, učini me Tvojim izabranikom"
Kod analize platna satkanog od vrste meksičke agave, biljke
koja se truljenjem rastvara nakon dvadesetak godina, prva je
činjenica koja je skrenula pozornost znanstvenika u Guadalupi.
Platno je stoljećima bilo izloženo promjenama klime, vlazi, toplini,
a da nije isčihano niti su boje izblijedile. Pretpostavilo se da slika
svojim bojama ima zaštitno svojstvo pa je jedan uzorak slike
poslan njemačkom nobelovcu Richardu Khunu. Njegov nalaz
glasio je iznenađujuće: boje guadalupske slike ne pripadaju
biljnom ni mineralnom ni životinjskom porijeklu. Pored dr. Pavela
bilo su znanstvenici dr. Callagan - iz NASE, te prof. Jody B. Smit
predavač na Pensacola Collegeu. Sliku su podvrgnuli analizi
infracrvenim zrakama te su utvrdili da na slici nema povlačenja
kistom, nema skica i popravaka. Tehnika koja je ovdje primjenjena
nepoznata je u povijesti slikarstva, neobična, i nerazumljiva.
Okulističkim pregledom jakim oftalmoskopom zjenice Gospina
lika, zadivljeno su opazili kako se u šarenici oka vidi sitan lik koji
je podsjećao na poprsje nekog čovjeka. To je potaklo znanstvenike
na novi postupak tzv. digitalizaciju očiju. Poznato je da se u
postupku fotografiranja u rožnici ljudskog oka odražava ono što
se u tom trenutku vidi. Ovdje je digitalizasijom odn. uvećavanjem
otiska rožnice, otkriven lik Indijanca koji razmata svoju tilmu pred
franjevcem na čijem se licu vidi suza. Pored njh stajali su neki
mladić sa rukom na bradi sa izrazom zaprepaštenja, jedan
Indijanac do pojasa gol u položaju molitve, tamnoputa žena
kovrčaste kose, još jedan muškarac, jedna žena i nekoliko djece.
Cijeli prizor Gospinaukazanja potvrđoje priču anonimnog pisca
koji je to opisao još 1646. godine. Tako je i ovaj znanstveni tim,
najsuvremenijim metodama i analizama platna sa slikom Gospe
od Guadalupe, potvrdio dotadašnje pretpostavke, te je u svom
dnevniku dr Pavel upisao samo zaključnu riječ: Neobjašnjivo!
Novi post najvjerojatnije u cetvrtak 27.03.08.,
kada dodjem s puta, a jedan od naslova je:
"Pismo iz pakla", pozdrav i citamo se...
četvrtak, 13.03.2008.
10. Čovjek ljubavi - u Guadelupi...
Žarko podnevno sunce obasjavalo je "Baziliku naše
Gospe od Guadalupe", kada se grupa hodočasnika
tiskala na poluotvorenim ulaznim vratima. Pavel se
izdvojio i sam odsjeo na klupi u obližnjem parku.
Gledajući prekrasno zdanje posvećeno majci Božjoj,
preliveno bojama sunca, u tišini je zazvao Božje
prisustvo i sam se pomolio: "Bože moj, u čemu je
tajna molitve i tvoga prisustva u našem srcu, osobito
onda kada te tražimo i molimo. U svakom čovjeku tinja
tiha ali neugasiva težnja za njegovim iskonom. Moleći,
i s molitvom u svemu što radimo, tražimo svoje srce
kako bi Te susreli. To je čežnja stvorenja za svojim
stvoritejem i licem tvojim Gospode. I ovdje, na ovom
prekrasnom mjestu, htio bih da se vratim svome srcu,
svojoj tajni, svojoj Ljubavi, tebi Bože moj".
Na ulazu u baziliku, stajao je sažetak izvješća koje datira
iz vremena kada je živio španjolski osvajač Meksika (god.
1485 - 1547), na jeziku "nahualt", tj. natpis na kojem je
stajalo da se u ovoj crkvi čuva platno iz 1531. godine, na
kojem je čudesno utisnuta slika Gospe od Gudalupe, i to
u tuniku mladog indijanca po imenu Juan Diego. Stara
predaja govori da je slika nastala prilikom ukazanja majke
Božje mladoću Diegu pred očima više prisutnih i tamošnjeg
biskupa. Nastupom nove ere, koncem 20. stoljeća, počela
su intezivna znanstvena istraživanja na svim područjima
znanosti. Zahvaljujući tim istraživanja i novim znanstvenim
metodama, došlo se na pomisao da se pomenuta gospina
slika dade na pomnu analizu dvojici sjevero-američkih
znanstvenika, kojima se ovdje trebao pridružiti i dr. Pavel.
Povijesna priča pripovjeda da je Juan Diego uporno govorio
prvom meksičkom biskupu, franjevcu Juanu de Zamaragi,
kako mu se majka Božja više puta ukazala i želi da njoj u čast,
sagradi kapelu na obližnjem brežuljku Cerro de Tepeyac.
U namjeri da se riješi mladića, biskup je od njega zatražio
neki uvjerljiv dokaz, u protivnom neka ga više ne smeta.
Za nekoliko dana vratio se Diego noseći kao dokaz nekoliko
"kastiljanskih" ruža koje nisu mogle cvasti u to godišnje doba,
(prosinac), tvrdeći da mu ih je dala Gospa kako bi ih pokazao
biskupu. Mladić je biskupu donio ruže u tunici - tilmi, i kada je
rastvorio svoju tilmu, cvijeće se rasulo po podu, a tada se
svima prisutnim, bilo je desetak osoba, ukazala Gospa.
U tom trenutku, nebesko ukazanje, ostalo je utisnuto kao
slika na gruboj tkanini odjeće u kojoj je bilo umotano cvijeće.
U strahopoštovanju, zadivljen prizorom što ga je vidio, biskup
je na brežuljku dao sagraditi kapelu, te je u njoj dao izložiti
na štovanje sliku utisnutu na tunici Indijanca Juana Diega.
(Slijedeći 11. nastavak: Što kažu znanstvenici,
- u utorak 18.03.08.)!
srijeda, 05.03.2008.
9. Čovjek ljubavi - na putu...
Bilo je to 17. lipnja 1974., kada je Pavel putovao
autobusom sa grupom karizmatka i hodočasnika
iz Indiane prema svetištu Guadalupi u Mexico S.
Sretan što se nalazi u tako ugodnom društvu,
Pavel je, kao po navici, put započeo tihom molitvom:
"O Bože, Oče, ja vjerujem u tvoju vječnu univerzalnu
ljubav. Ti si ljubav sama. Tvoj sin Isus Krist, jeste
tvoja riječ ljubavi, a tvoj Sveti Duh je sveza ljubavi
među vama. Ja vjerujem da si Ti sve stvorio iz
ljubavi i da ljubavlju mudro svime upravljaš.
Vjerujem da Ti ljubiš sva stvorenja i da tvoja ljubav
svemu daje smisao i snagu postojanja".
Putujući sa iznimno zanimljivim ljudima, Pavel
je imao priliko čuti i upoznati način djelovanja
karizmatika koji su upravo odlazili sa svog najvećeg
skupa "servisa ozdravljenja" na kojem je u South
Bendu (Indiana) od 14. do 16. lipnja, sudjelovalo oko
30.000 karizmatika i vjernika iz SAD-a i cjeloga svijeta.
Saznao je da oni svoje karizme doživljavaju u funkciji svog
susreta s Bogom i ljudima. Važno im je da je Gospodin živ,
danas kao i jučer, te da se spasenje ne odnosi samo na
dušu nego i na tijelo odn. čitavog čovjeka. Ozdravljenja
se mogu dogoditi bez osobitog obreda, a najčešće budu
u obredima, tijekom molitve zajednice i uz polaganje ruku.
"Servis" je 14. lipnja započeo dugom zahvalnom molitvom
i svjedočenjem triju osoba koje su prethodno ozdravile.
Molitva od zahvaljivanja prelazi u prošnju koja je imala oblik
priznavanja i zahvaljivanja unaprijed. Barbara Shlemon je
to činila preko razglasa: "Zahvaljujemo ti Isuse, što sada
ozdravljaš tolike patnje za koje smo te dugo molili da ih
dodirneš, osobito ono što je u našoj nutrini kronično
bolesno i što smo toliko godina liječili uzimajući lijekove i
podvrgavalući se svakakvim terapijama. Ali, ovu si večer
Ti izabrao da na nama pokažeš svoju slavu. Osjećamo tvoju
slatku toplinu koja nam obuzima srce i zahvaljujemo ti, Isuse,
što si ovdje i što se na ovom stadionu događaju mnoga
ozdravljenja. Tvojim dodirom Kriste, mnogi upravo ozdravljaju
od raka i drugih bolesti koje su proglašene neizlječivima.
Vi koji osjećate toplinu njegove blizine, hvalite Ga i zahvaljujte
mu zato što vas je ozdravio. Jest, hvalite i zahvaljujte"...
Poslije molitvi i prigodnih pjesama koje su oživljavale tu večer,
otac Mac Nutt pozvao je da ustanu sve prisutne na stadionu
koji su doživjeli duhovna i/ili fizička ozdravljenja - na što se
podiglo oko pola stadiona, što je kažu uobičajen omjer na
takvim "servisima". Mnoga ozdravljenja su drugi dan pregledali
liječnici i to posvjedočili. Bilo je ozdravljenih od leukemije,
gluhoće, sljepoće, atritisa i dr. Sa ovog skupa, dokumentirano
je pedesetak fizičkih i stotine duhovnih ozdravljenja.
Par dana prije ovog skupa, u Quebecu (Kanada), održan je
pripremni skup, grupe karizmatika, otvorenog tipa, gdje su
došli i neki liječnici. Upravo kada je jedan od liječnika pokušao
osporiti činjenice ozdravljenja te zagrijano protuslovio, pored
njega se podigla iz kolica jedna žena koja 6 godina nije hodala.
Gledao ju je u čudu, a ona je nastavila hodati, obilazila druge
radionice i radosna izdržala na nogama do kraja programa.
Zašto se ovakva terapeutska aktivnost pojavila u najrazvijenijoj
zemlji svijeta, i to u katoličkim krugovima koji k tomu i nisu skloni,
Pavel kao znanstvenik nije nalazio odgovora, a niti ga nama nudi.
Poznato je samo, da se fenomen ozdravljenja javlja kao činjenica
koja nastaje s unutarnjim obraćenjem - Krštenja Duhom. To je
prihvaćeno tako da specijalist sa tog duhovnog područja, ne
analizira pojavu nego ju jednostavno prihvaća i slijedi.
(Slijedeći post: dolazak dr. Pavela u Guadalupu)
