Marketing
10. Čovjek ljubavi - u Guadelupi...
Žarko podnevno sunce obasjavalo je "Baziliku naše
Gospe od Guadalupe", kada se grupa hodočasnika
tiskala na poluotvorenim ulaznim vratima. Pavel se
izdvojio i sam odsjeo na klupi u obližnjem parku.
Gledajući prekrasno zdanje posvećeno majci Božjoj,
preliveno bojama sunca, u tišini je zazvao Božje
prisustvo i sam se pomolio: "Bože moj, u čemu je
tajna molitve i tvoga prisustva u našem srcu, osobito
onda kada te tražimo i molimo. U svakom čovjeku tinja
tiha ali neugasiva težnja za njegovim iskonom. Moleći,
i s molitvom u svemu što radimo, tražimo svoje srce
kako bi Te susreli. To je čežnja stvorenja za svojim
stvoritejem i licem tvojim Gospode. I ovdje, na ovom
prekrasnom mjestu, htio bih da se vratim svome srcu,
svojoj tajni, svojoj Ljubavi, tebi Bože moj".
Na ulazu u baziliku, stajao je sažetak izvješća koje datira
iz vremena kada je živio španjolski osvajač Meksika (god.
1485 - 1547), na jeziku "nahualt", tj. natpis na kojem je
stajalo da se u ovoj crkvi čuva platno iz 1531. godine, na
kojem je čudesno utisnuta slika Gospe od Gudalupe, i to
u tuniku mladog indijanca po imenu Juan Diego. Stara
predaja govori da je slika nastala prilikom ukazanja majke
Božje mladoću Diegu pred očima više prisutnih i tamošnjeg
biskupa. Nastupom nove ere, koncem 20. stoljeća, počela
su intezivna znanstvena istraživanja na svim područjima
znanosti. Zahvaljujući tim istraživanja i novim znanstvenim
metodama, došlo se na pomisao da se pomenuta gospina
slika dade na pomnu analizu dvojici sjevero-američkih
znanstvenika, kojima se ovdje trebao pridružiti i dr. Pavel.
Povijesna priča pripovjeda da je Juan Diego uporno govorio
prvom meksičkom biskupu, franjevcu Juanu de Zamaragi,
kako mu se majka Božja više puta ukazala i želi da njoj u čast,
sagradi kapelu na obližnjem brežuljku Cerro de Tepeyac.
U namjeri da se riješi mladića, biskup je od njega zatražio
neki uvjerljiv dokaz, u protivnom neka ga više ne smeta.
Za nekoliko dana vratio se Diego noseći kao dokaz nekoliko
"kastiljanskih" ruža koje nisu mogle cvasti u to godišnje doba,
(prosinac), tvrdeći da mu ih je dala Gospa kako bi ih pokazao
biskupu. Mladić je biskupu donio ruže u tunici - tilmi, i kada je
rastvorio svoju tilmu, cvijeće se rasulo po podu, a tada se
svima prisutnim, bilo je desetak osoba, ukazala Gospa.
U tom trenutku, nebesko ukazanje, ostalo je utisnuto kao
slika na gruboj tkanini odjeće u kojoj je bilo umotano cvijeće.
U strahopoštovanju, zadivljen prizorom što ga je vidio, biskup
je na brežuljku dao sagraditi kapelu, te je u njoj dao izložiti
na štovanje sliku utisnutu na tunici Indijanca Juana Diega.
(Slijedeći 11. nastavak: Što kažu znanstvenici,
- u utorak 18.03.08.)!
Post je objavljen 13.03.2008. u 23:14 sati.