Svašta u mojoj glavi.

27.02.2009., petak

Pliva

Ako još niste vidjeli, evo vam link.

Čini se da članak ima problema s objavom u novinama. Ili možda novine imaju problem?
Samo bih nešto dodao, da ne ispadne kako imamo prekratko pamćenje. Svi se prisjećaju Verone za koju premijer baš nije znao ispostaviti sve račune. Što je zaista bilo u Veroni, još uvijek ne znamo. Nije da nije važno, ali bi bilo loše da nam pamćenje seže samo do tamo. Spomene se i Ž. Čović. Tu se obično stane.
Ja bih da se ipak podsjetimo i svih akcija i neakcija Nadzornih odbora u godinama u kojima se oblikovala današnja katastrofa. Ne znam točan opis djelokruga, prava i dužnosti članova Nadzornog odbora. No, to je lako saznati. Nešto su valjda ipak nadzirali. Izgleda da im ovlasti i zasluge nisu bile male, sudeći po honorarima. Zato bi se bilo korisno sjetiti tko je sve bio i zašto i uz koju vrtoglavu naknadu član toga tijela.
Možda se i njih može pitati za zdravlje? Za njihov nadzor, ekspertizu i honorare. Ja bih volio da se to dogodi. A ima tu zanimljivih imena: Škegro, Žužul (direktno iz Washingtona dok je bio veleposlanik), Luković, Jeren. Slobodno nastavite niz. Znam, nije u redu kriviti sve po spisku. Ali neće biti ni da je Čović sve odigrao sam na svijetu. Negdje valjda postoje odluke, zapisnici i podignute ruke.
Uostalom, i ubojstvo iz nehata je ubojstvo. A i nehat se od nehata razlikuje. Može biti besplatan, a postoji i onaj koji donosi dvije i pol plaće mjesečno.

- 00:34 - Komentari (41) - Isprintaj - #

22.02.2009., nedjelja

Potraži me u predgrađu

Svi su dobrosusjedski odnosi slični, a sve susjedske psine različite.
Mi dobro znamo kako to biva kad velika politika tobože u naše ime, a na kraju priče zaista u naše ime, uređuje susjedstvo. Sad je političkoj kasti naših susjeda malo pomućena pamet. Kako mi ne želimo da se isto dogodi nama, premda smo u predgrađu Europe, pravo je vrijeme za mali slovenski leksikon.

Anton Ingolič
Jako sam volio knjigu Dječak s dva imena. Ne znam može li se još uvijek nabaviti kod nas. Volio bih da se reizda.

Bernarda Marovt
D. i ja smo kupovali Start na uglu Marulićevog trga i zelenog vala. Jednom je D. rekao da bi idelna reklama za Start bila da se prikažu kupci koji strastveno kupuju magazin dok se na raskršću čuje cviljenje kočnica i paranje automobilskog lima. Kupci netremice bulje u magazin. Prvo apsolviraju duplericu, nakon toga lijeno i nezainteresirano promotre skršeni automobilski lim.

Bojan Križaj
Davno, na početku svega, kad je Tone Vogrinc formirao jugoslavensku reprezentancu u alpskom skijanju, pojavio se Bojan Križaj iz Tržiča. Bojan je dvaput zaredom pobijedio na slalomu u Wengenu i bio je, barem u slalomu, ozbiljan takmac Ingemaru Stenmarku. Bojan bi bio još bolji da nije vozio u vrijeme kad se trebalo „čuvati plasmane“ pa je pola svojih trka vozio defenzivno jer tada je bio domet da se netko iz Jugoslavije plasira među prvih trideset. A biti ozbiljan takmac Stenmarku, pa makar samo i u slalomu je bilo nešto! Jer Stenmark je tada bio otprilike kao skijaški M. Jordan. Zbog Stenmarka je austrijski lobi izmislio i progurao u svjetski skijaški kup disciplinu Super G. Uzalud!

Borut Petrič
U nadrealistima su ga zvali Barut. Danas bi bio Borat. Borut i brat mu Darjan bili su pravi plivački šampinon u vrijeme i u zemlji u kojoj je plivanje bilo skoro pa u rangu bungee jumpinga.

Brane Oblak
Oblak je bio jedna od prvih pravih hajdučkih akvizicija. Vjerojatno najvažnija nakon Dragana Holcera. Brane je bio kao neki Nijemac ili barem Skandinavac i trčao je za trojicu i makar su mu se mnogi smijali i rugali, Brane je bio otprilike kao hajdučki Gattuso onih dana.

Cockta
Yu ekvivalent Coca Coli, Pepsi Coli i svim colama. Piće promovirano na Planici jedne davne godine. Toliko je to bilo fensi da se čak na reklamnim plakatima prikazivalo sa slamkom koja viri iz bočice. Cockta je i dandanas dovoljno dobra da ne postoji Zero cockta i ine glupave izvedenice.

Družba sinjeg galeba
Tone Seliškar je napisao ovu divnu knjigu. (Neki dan sam pročitao da njihovi politički aktivisti čak i ovo svrstavaju u sadržaj tzv. "načela pravičnosti“.)

Elan
Vidi Bojan Križaj i Ingemar Stenmark. U jednom razdoblju u devedesetima Elan je dopao u vlasništvo hrvatskog kapitala. U jednom trenutku (moguće istom), praktično svi skijaši-skakači su se natjecali na Elanovim skijama.

Fructal
U osamdesetima su Fructalovi sokovi u usporedbi sa svim ostalim sokovima bili kao San Remo prema Melodijama Istre i Kvarnera. Za nas koji smo u djetinjstvu poznavali jedino malinovac, to je bila Amerika!

Iztok Puc
Nije mi jasno gdje je na proteklom prvenstvu svijeta bio Puc. Ipak je on bio važan hrvatski reprezentativac i zet (možda) najboljeg hrvatskog rukometša svih vremena.

Jurij Zdovc
Na Univerzijadi u Zagrebu Zdovc je igrao plejmejkera u petorci u kojoj su ostala četvorica bili Dražen, Kukoč, Rađa i Divac. Bolju petorku Europa nikad nije imala.

Kekec
Dobra volja je najvažnija!

Lado Leskovar
Evo nas na naslovu. Ne presakačite!

Majda Sepe
Još jedna muzička. Dobar je naslov.

Mateja Svet
Da nema Janice, Mateja bi bila najbolja priča. Gledali smo Mateju neki dan na Sljemenu, drago mi je bilo vidjeti da je dobro i da je pametna.

Mladina
Možda se može prepoznati kako si rastao i po tome koje si novine čitao. Ja sam čitao stripove, Plavi vjesnik, Start, Polet, Danas i Mladinu. Ne pretjerujem, Mladina je bila vrlo vrlo važna.

Pankrti
Brijem bradu, brkove, da ličim na Pankrte!

Pepeu in kri
Zapravo, Ditka Haberl. Jel se sjećate da ih je Toto Cutugno angažiao kao prateće vokale za Insieme 1992 na Eurosongu u Zagrebu?

Planica
Dođite i vidite! Laganih objašnjenja nema.

Predin, Zoran
Čini se da su Lačnog Franza više voljeli dečki, a Predina žene. Evo onda jedne zajedničke.

Radenska
Radenska tre quore. Jamnica, Sarajevski kiseljak, Knjaz Miloš i ostali su imali tešku zadaću da nađu svoje mjesto pod suncem. Lako je danas kad se flašira i voda bez mjehurića.

Rok Petrovič
Što je Križaj započeo, kako je samo Rok nastavio! Pet slaloma zaredom je pobijedio u onoj sezoni. Rok je tragično izgubio život u korčulanskom moru.

Vozi me vlak v daljave
Lijepo je da ovaj romantični naslov završi ogled o našim zbunjenim susjedima. U originalu Marjana Deržaj, a vama evo Videosex!

- 01:23 - Komentari (19) - Isprintaj - #

12.02.2009., četvrtak

Drugi stup

Srušiti?
"Deset godina primjene mirovinske reforme pokazalo je da je drugi mirovinski stup promašaj i Vlada je ovim potezom pokazala osjetljivost na zahtjeve građana", objasnio je jučer ministar Ivan Šuker. Kako ovo nazvati drugačije, nego paničnom reakcijom?
Najbolje što je Vlada na čelu s premijerom i ministrom financija u stanju izmisliti jest dobrovoljno i instantno prizivanje bankrota. Ideja da se imovina mirovinskih fondova pripiše državi (u ma kojoj njezinoj inkarnaciji), da se redizajn mirovinskog sustava poništi te da sve mirovine vrate u sustav međugeneracijske solidarnosti je jednostavno sumanuta.
Udruge umirovljenika ukazuju na loš položaj onih koji su u trenutku uvođenja 2. mirovinskog stupa imali između 40 i 50 godina te su, iako nisu morali, dobrovoljno ušli u drugi stup. Sad su ti umirovljenici, kao, zakinuti. Treba im pomoći jer će im mirovine biti male.
Umirovljenički čelnici i članovi Vlade RH imaju jednu vrlo izraženu zajedničku crtu: oni ne razumiju što novi mirovinski sustav jest i kako on zapravo funkcionira. Njihovo je tumačenje otprilike sljedeće: mi bismo ulagali na burzi i inkasirali prinos ako ga ima, a ako ulaganje u nekoj godini dovede do gubitka onda tražimo povrat izgubljenog novca.
Naravno, ako su to pravila, onda ne moraš biti Rain man da i u kasinu pobjeđuješ, ne samo na burzi. Ni Hrelja ni Šuker nisu imali primjedbi na 2. mirovinski stup, recimo, sredinom 2007.

Na osobnoj razini nije lako. Nitko nije ni rekao da će biti. Mirovinsko ulaganje je duga i neizvjesna operacija. Uostalom, pogledajte koliku su štetu pretrpjeli američki mirovinski fondovi. Jedino što se kao protumjera i zaštita može ponuditi je dugotrajnost perioda mirovinske štednje i akumulacije. Upravo zato pri uvođenju 2. stupa ljudi koji su tada bili stariji od 40 godina nisu bili dužni ući u novi sustav. Mogli su, ali nisu morali. Oni koji su ušli sad se kaju.

Treba li zato srušiti cijeli koncept? I još onako kolateralno iscipelariti financijsko tržište? A sve da spasi proračun jer nas hvata panika od mogućeg bankrota. Doduše, kaže jučer minister Šuker da o svemu treba razgovarati, te da još ništa nisu odlučili. Kad bi mene pitali, razgovor bi bio kratak: možda je ideja o napuštanju mirovinske reforme nekome i privlačna, ali to nije ideja. To je katastrofa.

Učvrstiti!
Da vidimo: proračun je već na konopcima, umirovljenici-dobrovoljci drugog stupa u rezignaciji, vlada u panici, mirovinski fondovi u još i većoj, financijsko tržište priključeno na aparate. Postoji li plan koji može pomoći svim navedenima? (U trenutku zanemarimo inače potpuno opravdano pitanje zašto bi se pomagalo vladi – nije sad taj trenutak.)
Evo plana. Paradoks je u tome da je inspiriran Sanaderom i Šukerom – trebalo je samo dodati spin.

Plan
(1) Sve osiguranike iz 2. mirovinskog stupa koji su u njega ušli dobrovoljno – to su oni koji u trenutku uvođenja imali između 40 i 50 godina – vratiti u 1. Stup, tj. HZMO. Označimo ovu skupinu osiguranika sa S. Zajedno s njima vratiti u HZMO , tj. proračun njihove dosad uplaćene i akumulirane doprinose u 2. stup. Ovim osiguranicima pripast će mirovina iz 1. stupa kakvu bi dobili da nisu optirali za 2. stup.
(2) Svim obveznim osiguranicima iz 2. stupa povećati stopu doprinosa za 2. stup sa sadašnjih 5% na 6%. To implicira smanjenje njihove stope doprinosa u 1. stup sa sadašnjih 15% na 14%. Ovu skupinu osiguranika označimo s M.

Pogledajmo sada učinke. Nemam pri ruci brojeve pa ih samo procjenjujem. Sve ovo zahtijeva provjeru, ali mislim da ne griješim u redu veličine.
Trenutno u 2. stupu ima otprilike 1.450.000 osiguranika. Recimo da je njih 150.000 u skupini S, ostalih 1.300.000 u skupini M.
Trenutni godišnji doprinos u 2.stup iznosi 5.200.000.000 kn. Od toga skupina S uplati 540.000.000 kn, a skupina M preostalih 4.660.000.000 kn.
Neka je ukupna dosadašnja akumulacija skupine S otprilike 3.300.000.000 kn. (Ponavljam, svi iznosi se temelje na gruboj procjeni; možda uspijem sutra doći do preciznijih podataka.)

Efekti
(a) Osiguranici iz skupine S u naredne 3-5 godina u mirovinu će ići samo sporadično (invalidska, prijevremena). Oni, dakle, neće u idućem razdoblju povećati rashode HZMO.
(b) Na godišnjoj razini HZMO gubi 400.000.000 kn doprinosa. Naime, dobiva se 540.000.000 doprinosa skupine S (to su “povratnici" u 1.stup), ali se gubi 1 postotni poen doprinosa skupine M (jer smo rekli da ćemo za njih podebljati 2. stup) što iznosi cca 930.000.000 kn. “Manjak” prihoda iznosi oko 400.000.000 kn godišnje.
(c) Akumulacija iz 2. stupa skupine S u iznosu 3.300.000.000 kn prebacuje se u HZMO, odnosno u proračun. Od toga se 800.000.000 rezervira za namirenje novonastalog deficita 1.stupa u ovoj i idućoj godini. Time se brani ovogodišnji proračun i unaprijed štiti sljedeći.
(d) Preostalih 2.500.000.000 kn predstavlja antirecesijski fond te pomoć preživljavanju ovogodišnjeg proračuna.
(e) Umirovljenici skupine S sada su bolje zaštićeni kako to i traže njihove udruge. U najmanju ruku, sada su izjednačeni sa svojim vršnjacima koji nisu optirali za 2. stup.
(f) Stopa doprinosa za 2. stup sada se povećava što je mjera koju su ionako svi željeli – samo dosad za to nije bilo mogućnosti (tj. novaca da se pokrije “dodatni manjak” u 1. stupu). U mirovinskim fondovima ostaje sad samo skupina M, dakle broj članova opada na cca 1.300.000. Međutim, zbog povećanja doprinosa za 2. stup, volumen doprinosa za drugi stup raste za cca 7,5% (sa sadašnjih 5.200.000.000 na otprilike 5.600.000.000 kn u ovoj godini).
(g) Možda, možda, to može pomoći i financijskom tržištu u cjelini. Uostalom, fondovi će sada kupovati one papire koje su transferirali državi, odnosno HZMO na ime akumulacije skupine S.

Uputa za upotrebu
Naravno, prvo treba provjeriti brojeve.
U momentu, pretpostavimo da su ovi iznijeti okvirno točni. Tada treba vidjeti razne scenarije u okviru ovog plana. Prvenstveno treba odvagnuti je li moguće i je li poželjno mirovinski doprinos za drugi stup povećati ne na 6, nego možda na 7%. To opet za sobom vuče prilično manji iznos "antirecesijskih novaca“ iz točke (d).
Iznos iz točke (c) treba također provjeriti, ali na toj stavci treba inzistirati. Barem za 2010. treba postići da ovaj plan ne doprinese rastu proračuna.
Iznos iz točke (d) je od početka bio mračni predmet želja. Usput, korisno je primijetiti da je to samo malo više od 2% proračuna. Ne smije se nikako dozvoliti da se to raskrčmi. Taj novac ne bi trebao služiti za spust-stazu na Sljemenu, pametne ploče, tunel Pelješac-Korčula, te slične benzin-naš-vaše-ideje. U što i kada treba utrošiti taj novac trebaju odlučiti kompetentni ljudi.
Najvažnije: ova karta se ne može dvaput odigrati. Podjednako važno: ovo bi bila otprilike zadnja linija obrane mirovinskog sustava. Pa ne može se, pobogu, koncepcija mirovinskog sustava mijenjati svakog proljeća.

- 08:18 - Komentari (11) - Isprintaj - #

07.02.2009., subota

Oćemo mi nešto opiturat il nećemo

Jesmo li baš stvarno društvo svađe i obranaštva?
Sve same svađe i prepucavanja oko nas. Ne polemike, ne argumenti, nego baš svađe. Nema šanse da itko u javnom djelovanju, osobito ako je na „položaju“ prizna grešku, neispravnu procjenu, nedostatak prethodne analize, propust, previd, bilo što.
Svejedno vam je koju scenu promotrite: književnu, obrazovnu, političku ili naprosto javnu.
Nema govora o tome da ijedna osoba ustane i kaže: da, to i to smo propustili, pogriješili, krivo prosudili, ili jednostavno krivo učinili.
Ne govorim o kriminalu jer o tome se nema što govoriti. Ne govorim ni o Smiljku Sokolu i definiciji imovine i sličnim bijednim akcijama.
Govorim o greškama i propustima koji su učinili štetu, a bez namjere da se prevari ili zloupotrijebi.
Jednostavno, nema tko da kaže: žao mi je, pogriješio sam; moramo popraviti.

Evo par možda nasumičnih primjera.

Političar i HDZ-ov zakonodavni mag V. Šeks skupa sa saborskom većinom je izmađijao izbor S. Banić u Ustavni sud RH. Pokazalo se da je bilo grešaka Pokazalo se da je saborska većina hinila da je gluha i neupućena u činjenice koje je opozicija iznosila. Sad se dokazalo da su bili u krivu. Reakcije su u rasponu od nepostojećih do nemuštih. Ispriku nismo čuli.

Spomenuta S. Banić je na prigovore opozicionara govorila da su to besmislice. Sad se vidi da i nisu baš sasvim. Isprike opet nema.

Šef HGK Nadan Vidošević je još u prosincu govorio da krize nema. Te organizirao solidan blagdanski domjenak unatoč svemu. Sad kaže da se iz krize nećemo izvući u narednih 10 godina. Objašnjenja, a kamoli isprike nema.

Štetnih ugovora koje su sklopila ministarstva, agencije i razna tijela Vlade RH ima ko u priči (Bechtel, Slavonska/Hypo banka u Osijeku etc). O ratu, Haagu, i privatizaciji bolje da i ne započinjemo. Možda u svim takvim štetnim djelovanjima i nije uvijek na djelu bio kriminal.
Uostalom, koliko se poznajemo, greške su i vjerojatnije od zle namjere. Znate i sami da ima dana kad se čudimo da voda uopće teče iz slavina, smeće se odvozi, struja nađe put do naših utičnica – toliko traljavo radimo da ove pojave ponekad graniče s čudom. A skoro nikad se nitko nije ispričao.

G. Višnjić se opet oglasio s nekim pismom u kojem sad kaže nešto što nije želio. Kaže da je pismo bilo namijenjeno novinarki G. Vukres, a ne javnosti. Pismo je ipak vidjelo svjetlo dana. Ako je pismo bilo privatno, spomenuta novinarka je gadno zeznula. Ako je pismo igralo ulogu intervjua, G. Višnjić je opet gadno zabrljao. Isprike nema niti s jedne strane.

Uprava Plive zajedno s Nadzornim odborom je vrlo gadno zeznula. Vrlo gadno; raskrčmilo se nevjerojatno brzo i novac, i ime, i položaj, evo sad će i radna mjesta. Nikome ne pada na pamet da kaže da je u ičemu pogriješio. A ako se ne varam, bila je vrlo lukrativna pozicija sjediti u Nadzornom odboru Plive. Uprava i Nadzorni odbor su zasad bezgrešni.

Ministarstvo ZOS je lani gadno pogriješilo s državnom maturom. I sad se mnogo brlja. Povrh toga, brlja se i s novim kurikulumima, osobito s etikom, religijom i sl. Vidimo samo prepucavanja, nigdje ničije greške.

Sa Zagrebačkom Arenom ne štima i ne štima. Nitko živ da kaže krivi smo za to i to.

Novi zdravstveni zakon prepun je rupa i nedoumica. Nerazumljivosti za građane, nerazumnosti za liječnike, nelogičnosti i nedorađenih detalja. Nema glasa da je netko nešto previdio te se ispričava javnosti.

Primjera i većih i važnijih sjetit će i sami. Na tvrdim da su ovi navedeni baš pravi. No, ono što je zanimljivo jest to da živog krivca jednostavno nema. Nema. U našoj kulturi jednostavno ne postoji ideja o priznavanju pogreške.
Dosta je jasno da onaj tko griješi iz koristoljublja i kome položaj, beneficije i sve što postoji o tome ovise, priznati neće. Gdje su ostali? Postoji li neki ministar ili državni tajnik ili sabornik ili nadzornik koji bi rekao: tu smo zabrljali, sad ćemo uprijeti sve snage da ispravimo.
Već znam: to bi se onda nazvalo demagogijom. Ali stvarno; ima li ikoga na javnoj funkciji, posebno u politici, tko će priznati grešku i istovremeno znati da će je moći popraviti s istog položaja. Ili već živimo u tako zatrovanom društvu u kojem priznaj pogrešku i leti glava. Ili barem položaj.
Na taj način mi vrlo direktno upravo betoniramo neodgovornost, nemar i neznanje. Sistemska udaljenost od korupcije je manja od epsilon. Ma i od delta!

Sve što smo kao civilizacija naučili, naučili smo metodom pokušaja i pogrešaka. Vi i ja pogriješimo na svojim poslovima bar jednom na mjesec. Uglavnom smo na svojim radnim mjestima i dalje. Ponekad grešku otkrije netko drugi, ponekad i mi sami. Nit se zbog toga samoubijamo kao Japanci, nit se pravimo blesavi. Nekako tražimo razumni izlaz. Samo u javnom životu izgleda da su svi nepogrešivi.
Kad bismo nekim čudom čuli kojeg ministra ili političara da mirno i pribrano kaže: da, to je bila pogreška, bio/bila sam u krivu, analize su bile površne, nadanja naivna, pažnja nedovoljna, možda bismo pomislili da se radi o poštenom čovjeku, dali bismo mu valjda neki moralni kredit. Pogledali što i kako dalje ta osoba čini. Cijenili još više ako uočimo trud i napor. Ali, jok! Nema.
Ili su svi koji javno djeluju tako tašti i svadljive ćudi, ili dobro znaju da i kad načine grešku koja je samo greška, da ispod i pored toga ima ohoho dodatnog štofa. Ili je kombinacija obojeg.
Što god da je i dok god je tako, naprijed nećemo.

PS
Posuđujem naslov od predivnog jingla sa stojedinice. Zašto ga više nema?

- 22:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.02.2009., nedjelja

Rukometaši, bravo, svaka vam čast!

Bravo!
Svaka, svaka čast. Ovo je sjajan uspjeh i još sjajniji način na koji je ostvaren. Jesu li Francuzi bili bolji? Jesu. Red je da im čestitamo. Jesu li i naši bili famozni? Isto jesu. Ima malih i velikih sportova i rukomet možda i nije najveći. Ima i malih i velikih šampiona, a ovi naši su veliki.

Don't Vori.
Igor Vori je bez sumnje bio uvjerljivo najbolji igrač na ovom prvenstvu. Ne samo u našoj reprezentaciji nego uopće. Pritom Vorijevo radno mjesto ne spada među najjednostavnija: i u napadu i u obrani Vorijeva je zadaća blago rečeno zahtjevna. Ako ste bar jednom ulovili Igorov izraz lica negdje sredinom drugog poluvremena onda znate o čemu pričam. Igor je, međutim, muškarac snažnije tjelesne građe pa sve to preživljava bez zamjena, odmora i dublera. Voriju jedinom od svih sportaša ne zamjeram ako opsuje suca, pogotovo ako to učini razgovijetno pa dobije dvominutno isključenje. Jer to je jedini način da sjedne i predahne. Osim što se 60 minuta tuče s najjačim suparnicima i pred svojim i pred tuđim golom, Vori ima i tu osobinu da zabije gol kad god mu dodaju loptu. Ili zaradi isključenje protivničkog igrača. Ili sedmerac. I bar jednom na utakmici prvi istrči kontru. Najbolje u priči je to što je sve ovo živa istina, bez imalo pretjerivanja. Igore Vori, kapa dolje!

Duvnjak
Konačno smo dočekali da Domagoj Duvnjak zaigra. Neće baš zvučati popularno, ali čini mi se da je Balić sad vrhunska zamjena za Duvnjaka. Ivanu želimo brzi oporavak i povratak u sportski mod. Teatralnost je znak fizičke nespreme te mu je zato sve oprošteno. A i inače bi mu bilo oprošteno jer prethodne su mu zasluge ogromne.

Lino
Lino Červar je neopisivo smiješan lik. U stvari on uopće ne djeluje kao trener i selektor, pogotovo ne u tako fizičkom sportu kakav je rukomet. Nego djeluje kao Woody Allen. I stalno ima te ruke u zraku u sasvim živčanom položaju. Cijeli time-out potroši a da jedino što kaže igračima glasi „Slušaj malo!“ Svako toliko posegne za retorikom Mate Miše Kovača te zbori o pravdi, braniteljima i istini. Povrh svega, aktivist je HDZ-a. Unatoč svemu navedenom, izgleda da Lino ipak svoj posao zna. Misteriozno jest, ima i zbunjujućih podataka u selektiranju igrača (pitajte Šprema) i vođenju ekipe (pitajte Dominikovića ili bilo koga), ali Lino sve to nekako posloži i pobjeđuje. Nema druge nego nam valja priznati: bravo, Lino!

Ban
Jedna od najboljih vijesti na ovom prvenstvu je svakako Ban. Da me netko pitao za prognozu izbora pjesme i pjevača kojeg će rukometaši prigrliti stavio bih sve novce na Thompsona. A kad tamo - Ban. Vrlo mi je drago da bih izgubio okladu, a još sto puta mi je draže zbog Bana. Ukratko: dečki, kupili ste me na mah!

Pakleni kauboji
Oboje je glupavo. Najgluplje je da nadimak Pakleni kojeg je izmislio sasvim neinventivni Kruška sad nije dobar ne zbog trivijalnosti nego zbog vjerske neispravnosti. Mašala!

Janeš
Mislim da bi svi gledatelji mogli potraživati odštetu zbog duševnih boli i narušavanja audio-sustava koje je prouzročio Darko Janeš. Mene je to poprilično mučilo i preko TV-a, kako je tek bilo u dvorani, bolje mi je da ne znam. Zašto netko misli da je baš zgodno kako Janeš urla na razglas, to je pitanje za Muldera i Scully.

TV
Stvarno ne treba žaliti HRT, ali nekako je bez veze da nacionalna televizija nema pristupa prvenstvu svijeta u našem dvorištu. Nije sad bitno tko je kriv i bi li Božo Sušec bio bolji ili lošiji komentator. Nego mi je neprirodno da nema državne TV ni u tragovima. Možda sam u krivu.

Arene
E sad bi valjalo kad bi arene bile konvertibilne. Pa kad bi se mogle zamijenit svaka za dvije tri omanje školske dvorane plus dva bazena. Znali smo i prije da ova megalomanija nema mnogo smisla ni računa. Na žalost, računi će tek dospjeti, arene će oronjavati, a mi plaćati. OK, tu i tamo će ih popuniti vrlo popularni pjevači, te pokoji karizmatik ili najpopularniji katolički selebriti, ali mi ćemo plaćati. Vrlo nepovoljno!

Reket
Koliki reket je pokupio HRS od gradova domaćina, još ne znamo. Ovo je ne crna mrlja nego crna rupa. Volio bih da neki financijski interpol pretrese džepove naših rukometnih magova. Jedno je platiti radnike i nagraditi zaslužne, drugo je iznuđivati i otimati. Gradovi domaćini su morali uplatiti HRS-u oveće svote. Varaždin se nešto opirao, ali i on je šaptom pao. Koliki je novac u pitanju i za što?
Ne znamo sve detalje, no radi se o 2-3 milijuna kuna reketa iz svakog od 5 gradova i još o 7,5 milijuna kuna iz Zagreba. Čemu bi taj novac imao služiti? Evo kako piše o tzv. ugovorima koju su gradovi-domaćini sklapali s iznuđačima: smještaj i prehrana ekipa, sudaca i tehničkog osoblja te VIP gostiju, piće i napitci, catering, transferi ekipa, sudaca, tehničkog osoblja i VIP gostiju, nabava 100 službenih odijela, osiguranje osoblja i objekata, police osiguranja, svečanosti otvaranja, promocija SP-a, priredbe uz SP, putni troškovi i dnevnice sudaca i službenih osoba, prijemi, banketi, pokloni, nagrade ...
Prvo, nisam siguran je li baš sve od navedenog dužan platiti organizator. Volio bih da netko upućen kaže kako zaista stoje stvari s tim. Međutim, sve da je i tako, očito je da su ovi troškovi prenapuhani, neki su i izmišljeni, a sve zajedno su besramni.
Čak da je sve navedeno i potrebno platiti, znaju i gradovi i građani da se može proći poprilično jeftinije. No, HRS-u nije odgovaralo da gradovi sve te troškove plate sami; HRS je želio novac pa da on plaća i ne plaća, kako već bude.
Rukometni magovi su digli skoro 3 milijuna eura na ime rukometnog poreza POVRH svih troškova koje smo mi građani-domaćini ionako platili. Ako je Vlada RH stala iza prvenstva to ne znači da treba stati i iza zlouporaba.
Sutra je ponedjeljak, radni je dan, i nadam se da financijski policajci znaju što im je činiti.

- 19:40 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>