27.01.2009., utorak

The joy of sex, doubled!

Već je četrdesetak godina prošlo od mitske, kultne knjige “The Joy of sex”, doktora Alexa Comforta, koji je nakon svog bestselera prozvan jednostavno – doktor seks.

Tako počinje današnji prikaz u Jutarnjem kojeg potpisuje Milana Vuković Runjić. Povod ovom ogledu bi teoretski moglo biti novo izdanje “Radosti seksa” koje je uredila i modernom dobu prilagodila Susan Quillian.

Većina je članka ipak posvećena originalu jer reizdanje je traljavo, nezanimljivo i dosadno. Vuković Runjić se potrudila obogatiti članak s pregršt pikanterija, crticama i tračevima iz života autora, opisom društvenog konteksta, čak i usputnim komentarima koji zadiru (možda - treba pitati prof. Štulhofera) u sociologiju seksa.

Evo par citata iz članka, tek toliko da dobijete dojam o tekstu:

“The Joy of Sex,” which has sold more than twelve million copies worldwide, was an “unanxious account of the full repertoire of human heterosexuality,” according to its author. It was the English answer to Japanese pillow books, illustrated texts designed to show couples where to put what…”

He offered readers a creation myth for “The Joy of Sex” on the first page, claiming that the book was based on a manuscript that an anonymous and particularly sexually advanced couple had presented to him in his capacity as a biologist. “I have done little to the original draft apart from expansion to cover more topics,” Comfort wrote. “The authors’ choice of emphases and their light-hearted style have been left alone.” In fact, both the choice of emphases and the lighthearted style were Comfort’s; he wrote every word of “The Joy of Sex,” though his credit on the book says “edited by.”

For more than a decade, Comfort had been sleeping with Ruth’s best friend, Jane Henderson. (Comfort met both women at Cambridge.) Comfort and Henderson took dozens of Polaroids of their erotic experiments, which they gave to the publisher Mitchell Beazley along with Comfort’s manuscript—originally titled “Doing Sex Properly.”

The woman depicted in these drawings is lovely, and, even nearly forty years later, quite chic. Her gentleman friend, however, looks like a werewolf with a hangover. He is heavily bearded; his hair is long, and, it always seemed, a little greasy.

The original drawings have been replaced [misli se, u novom izdanju], with a mixture of modest photographs and impressionistic sketches. The hairiness has been eliminated, and the attractiveness gap between the man and the woman has been bridged. But the people in these pictures do not look as if they were in any kind of sexual ecstasy. Rather, they have the smug smiles of a couple whose 401(k)s have just appreciated. They look as if they were in a Viagra commercial…

I tako. Ima još puno, ali nema smisla sad sve nabrajati.

Nego, zašto su citati na engleskom? Zato, jer je bolje citirati original. Praktično identičan tekst objavljen je već prije 3 tjedna u New Yorkeru od 5. siječnja o.g. Ista kompozicija članka, iste pikanterije, isti povijesni podaci (Kamasutra i Ming period), iste paralelne reference (Our bodies, ourselves), isti stavovi, sve isto.

U Jutarnjem nema reference ne Ariela Levyja i njegov članak u New Yorkeru.
Čak i ako uzmemo u obzir najnevjerojatniju mogućnost da Vuković Runjić pod tim pseudonimom objavljuje u New Yorkeru, čini se da su nam i ona i Jutarnji dosta toga dužni objasniti.

PS
Izgleda da Jutarnji svakog siječnja pada u postblagdansku depresiju. Lani je Butković objavio Intervju, a ove godine nastupila recesija s autorskim pravima. Već su izvještaji o slijetanju aviona u Hudson bili sročeni kao da je Jutarnji glavom i bradom bio na licu mjesta, intervjuirao i fotografirao. A sad još i ovo.
Ili je to samo možda novo vrijeme postavilo nova pravila.



- 18:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.01.2009., ponedjeljak

Upside down under

Prije obećanog nastavka evo kratkog preludija.

Radi se o slobodno prevedenom odlomku iz knjige Richarda Dawkinsa „The God delusion“. Što je opet duga i vrlo drugačija priča, ali u trendu s onim plakatima na autobusima koji se mogu vidjeti npr. u Barceloni.

Nego, vratimo se obrazovanju. Piše Dawkins o nečem drugom, ali za moj ukus priča nas vodi u samo središte naših razgovora o školi.

Što kažu astronauti kad ih u svemirskom brodu spopadne nostalgija? Nešto poput „dolje, na Zemlji, sad je proljeće ...“ ?
Zaista, jesu li i astronauti sjefernohemisferno-centrični? Ili se negdje „gore“ konačno oslobodiš tog rutinskog, najčešće slučajnog i vrlo vjerojatno nehotičnog šovinizma ... U Australiji i Novom Zelandu mogu se kupiti zemljopisne karte na kojima je Južni pol na vrhu i za to postoji dublji razlog od puke atrakcije i zabave.
Kako divan podstrek podizanju svijesti naše djece bi bile te karte pričršćene na zidove naših učionica! Dan za danom podsjećale bi djecu na to da je „sjever“ dogovorno određen te da time nije stekao monopol na vrh. Te bi ih karte potaknule. U svojim domovima bi o njima pričali roditeljima ...
A dati djeci nešto čime mogu iznenaditi svoje roditelje – to je jedan od najvećih poklona kojima učitelj može podariti učenike.“

- 17:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.01.2009., petak

Podaristokracija

Koja je atomska masa željeza? Čija je maksima bila „Ceterum censeo Carthaginem esse delendam“? Koja je najpopularnija njemačko vokalno-instrumentalna skladba?
Koliki je volumen zemlje? Koliko angstrema stane u centimetar? Prije koliko godina je počelo i prije koliko godina završilo razdoblje krede? Kako glase stara kolonijalna imena za Tajland i Zimbabve? Kako se zove naš prvi kuharski selebriti? Tko je napisao „Na kraju dana“, a tko glumi glavnu ulogu u istoimenom filmu? Koji je glavni grad države Ohio?

Čini vam se teško? Evo onda lagano.

Kako se zovu najpoznatiji slovenski konstruktori skijaških skakaonica? Kako se zovu prvi sineasti? Kako se zovu najpoznatiji hrvatski zemljopisni istraživači Afrike? Kako se zovu prvi avijatičari? Tko je režirao Fargo? Koji bajkopisci su bili na dojčmarkama?

Opet teško? Idemo onda revizorska pitanja.

Koliko je dvije trećine više tri petine? Tko je Sarko? Kako se zove guverner HNB? U kojem stoljeću je otkrivena Amerika? Kad se rodio Krist? U kojoj državi je Bejrut? Jel se pravilno kaže hanibal ili kanibal? U kojem gradu se održavaju Dubrovačke ljetne igre?

To je otprilike duh i ton ispita kojem je revizorska kuća Antea podvrgla kandidate koji su se javili na natječaj za (prestižna) radna mjesta.


Javilo se, kako piše Jutarnji, njih dvjestotinjak. Uzorak – uzoran! Uglavnom diplomirani ekonomisti i masteri biznis administracije, vršak vrškova naše obrazovne piramide. Pod jedan, kad je stotinjak kandidata, pripadnika dotične elite čulo da će biti podvrgnuto testiranju, povuklo je svoje prijave. Testu su pristupile dvije ortodoksne skupine. Oni koji znaju i čuli su za HNB i oni za koje bolje da nismo čuli.

Pod dva, ovi koji nisu nizašta čuli, oni su prevladali. Rezultati kažu da wannabe revizori ne znaju ni na kojem planetu žive, brkaju arapske i rimske brojke te grčka i latinska slova, ne znaju ni verbalno ni efektivno objasniti razliku između postotaka i promila, ne razlikuju čak ni hrvatske i slovenske vale. Za ZERP misle da opaka bolest, a AIDS da je oblik crkvenog poreza.

Mala i zdravorazumska revizorska akcija raskrinkala je naš obrazovni sustav kako se nitko i nikada još nije usudio jasno i jednostavno učiniti. A nije da mi to ne znamo. Stvar je samo u tome da naše obrazovne vlasti stvarno stanje zataškavaju, a kad zagusti i falsificiraju. Novinari koji se time bave podjednako volšebno vide novo ruho svakog novog obrazovnog cara – to je lakše, a ima i prednosti (kako za careve tako i za novinare).

Indicija, čak i dokaza ima koliko hoćeš. Uzmimo Pisa projekt. Taj poprilično jasno pokazuje gdje smo. Nismo uočili da je itko od prosvjetnih vlasti rezultate uzeo k srcu. Natirlih, puno ljepše zvuči naša mantra da nam je školstvo super i da ako smo u nečemu dobri, to su, jelte, naše škole koje pružaju široko znanje, i proizvode Tesle i Tolstoje te strani investitori jednom kad dođu mogu računati na pametnu i obrazovanu radničku klasu. Za razliku od Amera koji, daleko im kuća, ne razlikuju Slovačku od Slovenije i ne znaju glavni grad ni Ličke ni Senjske županije. Glavno da mi znamo nabrojat tri najmnogoljudnije afričke države i imenovat glavni grad Bolivije.
Isto kao što smo do neki dan mislili da nam je i zdravstveni sustav superioran. Ne želimo ni čuti da neki zli ljudi u svojim izvješćima pišu kako je najgori u usporedivom svijetu.

A tko gleda i koga zanima zna da nam je obrazovni sustav pravomoćno osuđen na gubitak građanskih prava i kućni pritvor. Skupa s pripadajućim sustavom vrijednosti. Sustav. Na nogama još stoje mnogobrojni (ja zaista mislim mnogobrojni) nastavnici kojima čast ne dozvoljava da se predaju. Je li to nekoga u prosvjetnim vlastima briga? Naravno da nije. Da jest, profesorima bi se na inzistiranje tih istih vlasti prihod udvo-, a status umnogostručio. Prije energetske, okolišne, poljoprivredne, turističke i prije svih drugih strategija razvila bi se i nametnula prosvjetna strategija. Kad bi to moglo biti. Ne može biti jer nikoga od onih koji odlučuju zapravo nije briga. Ne smeta ih. Ne vide i ne zanima ih. Ne donosi glasove, ne garantira nove mandate.

Je li tu riječ o općem dobru? Ne, ne i ne.
Po modernom shvaćanju, opće dobro je podzemna garaža, autocesta i arena, opće dobro je u stvari najviše arena. U Osijeku je gradska vlast pala na areni i opet se šire krugovi borbe i nemoguće pogodbe i alijanse. Meni to pomalo liči na stanje kolektivne hipnoze. Prodali smo banke i eter, hotele, odmarališta, travu i rupe za golf, naftu i plin, poštenje i čast (prije dvadeset godina ideja o hrvatskom predsjedavanju UN-om bi kotirala dosta visoko – danas nas naše predsjedavanje i osoba koja nas tamo predstavlja ispunjava melankoličnom nelagodom). Ali zato imamo nekoliko ganc novih arena. Tako da vlč Sudac u svakom gradu ima gdje nastupati.

Nije sad da sam se ja razočarao u studij ekonomije jer sam do danas mislio kako je to vrhunska škola. Niti je to samo s nesretnom ekonomijom. Kolegica koja se danas dokopala nastavničke pozicije ne znam kako ni zašto i ne znam na kojem fakultetu, jednom je na ispitu, uhvaćena u bezočnom prepisivanju, programatski izjavila: „ok, vaše je da lovite, a naše je da prepisujemo". Samo budale misle da se cijeli život može prepisat. Samo budale i fantastična cijena znanja i učenja i mozga u iznosu od dvi marke za kg dovela nas je dotle.
Nije ni novo. Prijatelj mi se, završivši studij geografije, prije 20 i nešto godina našao u ulozi nastavnika u jednoj Zg školi. Predavao je zemljopis i povijest. Ovo je anegdota sa sata povijesti. Imao je kontrolnu zadaću u doba bez printera i fotokopirki pa je diktirao pitanja. Najviše ga je fasciniralo kako je oveća skupina đaka pristupila pitanju koje je glasilo: „Objasni značenje pojmova: pod a) aristokracija, pod b) demos.“
Nisu se oni zbunili ni pod a) ni pod b); oni su stisnuli zube i većinski napisali pitanje kako su ga njihove uši čule: objasni značenje pojmova podaristokracija i podbedemos. Najhrabriji su suvereno i maštovito i objasnili što znači podaristokracija. Di-vota, rekla bi Eločka, junjakinja iz Podiljfa i Podpetrova.

Kladim se da ovaj revizorski opit neće kosnut ni ekonomiste ni naše prosvjetne vlasti. U stvari, već sam dobio okladu. Vidim u današnjim novinama da dekan Tipurić izjavljuje kako u takve rezultate testa ne vjeruje jer da su studenti na smjeru financije i računovodstvo u prosjeku odlični.
Već se čuju mačkule. Dekan Tipurić u sridu! U tom grmi i leži zec. U definiciji odličnog.
Prava šteta da novinar koji je dobio ovu izjavu nije zamolio dekana Tipurića da onda usput, onako, svojim riječima, opiše i one manje uspješne studente.

***

U idućem nastavku čitajte: kada će podaristokracija zavladati svijetom? Je li to loše ili gore? Zašto je podbedemos sretan? Kako zaslužiti podaristokracijsku titulu? Kako se zove ministarstvo na čijem čelu je forenzičar?



- 11:23 - Komentari (12) - Isprintaj - #

22.01.2009., četvrtak

Kako bi narasle plate

Danas u 4 popodne, zvoni mi kućni telefon; znao sam, jamačno, Amerika. Svi koji su bliže, po inerciji biraju mobilne operatere. Žali mi se moj njujorški dopisnik da mu nisam jučer čestitao. Ironija je u sljedećem: da jesam, onda bih čuo barem 10 dokaza da ovo ne znači baš ništa i da je propast već nastupila samo što mi to još ne znamo; otprilike, ovo je skoro kao utjeha kose. Ali znam, drago mu je, i samo provjerava kako je ovdje.
I nama je drago. Razumno je svesti ovo na razumnu mjeru. Ali postoji i nerazumna mjera. Nekad se zakotrlja jedan kamenčić i pomakne se brdo. Kako bi bilo ...



- 00:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.01.2009., srijeda

Novosti iz naftaplinskog biznisa

Kočničari i inspektori
Više mi je puna kapa i Gazproma i Naftogaza. I Putina u paketu s njegovim predsjednikom i njihovih najboljih neprijatelja Viktora i Julije. Više je bilo dosta, vi jedni luftbremzeri! I da znate, vrlo mi je žao što luftbremzer zvuči skoro simpatično, nekako dobroćudno (što ne bih mogao tvrditi za vas. Doduše, moja baka je ionako koristila tu riječ kao zbirnu imenicu za političare). Ali valjda to ide nekako u paketu s europskim promatračima koji će, evo, samo što nisu, sve promotriti i u sve proniknuti. Opaka sorta, ti promatrači plina. Profesija: luftinspektor.
Eto, čisto da znamo s kim imamo posla. A luftbremzerima Vladimiru i Juliji kao već drhte ruke i ledi im se krv u žilama u strahu od susreta s kakvim pripadnikom luftinspektorijata.
U međuvremenu, dok su oni paralizirani od straha, a narodi od zime, treba ih hladnokrvno tužiti. Ne znam jel se mogu tužiti države, ali njihovi Gaz-giganti sasvim sigurno da.

Mol. Šoping Mol.
Već sam rekao da u mom kvartu ima čuda svih vrsta. (Najviše ima betona, čak možda nešto više nego u cijeloj omanjoj županiji.) Onda ima kafića, kladionica, frizeraja, ima čak i tri salona za popravak odjeće. Odnedavno ima i šoping mol. U stvari, to je nekad bila Inina benzinska stanica. Nekad. Sad se zapravo zove Mol – samo što su vlasnici pribjegli lukavstvu pa ne piše Mol, piše Ina. Nedjeljom Mol pokaže svoje pravo lice i postane šoping mol. Pošto smo mi u ukućani strastveni šopingholičari, uputili smo se ove nedjelje oko pet popodne kupiti (a) mineralnu, (b) neko bezvezno vino za kuhanje da preživimo ljutu zimu. Pred našim šoping molom stanemo u omanji red. Ubrzo smo ušli u toplu i bogato opremljenu trgovinu. Zanimalo me što ljudi traže. Otprilike, sve osim nafte i plina. Keksiće, red bullove, čokoladice, pljuge, brandy domaći, bombončiće. Jedna jedina gospođa je izašla malo razočarana jer nisu imali oštrog brašna. Dečki su obećali da će pitat šefove da prošire asortiman. Gospođa je preporučila da se nabavi brašno iz Križevaca od Mlinara.
Šteta što je danas tek srijeda. Jedva čekam nedjelju. Zavolio sam naš mol iz susjedstva.
Moćna je ova država. Pa nije lako čak i moj kvart učinit zabavnim.

- 15:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.01.2009., petak

Retro rječnik

Osječki željeznički kolodvor, prije dosta godina. Subota, negdje oko podneva, brzi (ili možda ubrzani?) vlak za Zagreb postavljen na četvrtom kolosijeku. Užurbano tražimo mjesto s našim kartama drugog razreda, uzalud. Gledamo izvana kompoziciju u nadi da će se ukazati neko slobodno mjesto. Nekako nas srce vuče prema vagonu prvog razreda – tamo su kupei prazni a s prozora nitko ne odmahuje rođacima i prijateljima. Skanjujemo se ući jer reda mora biti, a naše karte su ipak drugorazredne. Odjednom, ukaže nam se preljubazan kondukter:
- Izvolite, gospodo, kaže. - Deklasirali smo taj vagon, pa slobodno uđite!
Od tada sam taj glagol miljun puta čuo, no uvijek u sportskom žargonu i nikad tako idealno plasiran. Evo zato bilješke o izgubljenim, odlazećim i deklasiranim riječima.

Bekovski udarac. Toga više u žargonu nema. Čak nije ni ideologija kriva. Kriva je idiotska navada da se jednostavne stvari nazivaju prepametnim imenima. Pa sad lijevi bek nema digniteta ako se ne zove lijevi bočni. A lijepo se prije znalo što je bekovska! I lijepo se znao profil igrača koju su ponosno nosili dvojku ili trojku na leđima i u kriznim situacijama ispucavali loptu u kukuruz. „Nebu pod oblake“, kako bi poetično govorili naši radio reporteri.

Bratstvo. Nekoć, Lolek bivše države. Bolek je propao skupa s istoimenim tvornicama, kinima, sportskim društvima. Zanimljivo, bratstvo se reinkarniralo i živi dalje, ovaj put vrlo otmjenim životom. Zar nije ono naš gradonačelnik brat od Kamenitih vrata?

Dockan. Ako ste odrasli u kulturnoj izolaciji te niste čitali stripove iz Gornjeg Milanovca, nikad nećete ni znati što to znači. Jednostavno, zadocnili ste.

Drug. Ova riječ je kontaminirana te će se oporavljati još decenijama. Vrijeme poluraspada još nije utvrđeno. Možeš imati prijatelje, kompanjone, jarane, možeš pripadati škvadri, ekipi, kolegiju – drugova svejedno nemaš.

Drugi red. Kad sam prvi put u životu dobio u školi jedinicu, uopće se nisam sekirao. Rekao mi je stari latinac da neka sjednem , da evo mi drugi red. Meni to uopće nije zvučalo loše. Mislim da su svi profesori koji su tu frazu imali u repertoaru danas već u penziji ili na nebu. Molim da mi netko objasni što znači i otkud dolazi drugi red.

Fiskultura. Ta i takve riječi su dolazile iz Rusije, poput plina. Kao politbiro i Kominterna. Riječi rado vraćamo, a drugu Putinu bih ovom prilikom poručio da se gadno osilio i da bi mu bilo bolje da on vrati plin, a i kad ga vrati, ja mu neću aplaudirat.

Konferansa. To je izumrlo u nedostatku pravih konferansjea. Na limesu, ostat će samo mutavi selebritiji.

Nama. Može se primijetiti da je danas sve manje dućana koji se zovu Narodni magazin ili Robni magazin. Namu u Ilici ipak čuvam u svom srcu jer tamo sam se prvi puta u životu provozao pokretnim sptepenicama.

Nasamariti. Šteta. Teško da ima bolje prispodobe za one nezaboravne trenutke kad te netko temeljito izvoza i još na tome profitira. Mlađe i neutralnije „namagarčiti“ uzbudljivo je otprilike koliko i kupovni čvarci u usporedbi s domaćima.

Oguglati. Tko bi mislio da će starinska riječ dobiti tako sveprisutnu blizanku. Ipak, još postoji. Izguglajte pa ćete vidjet.

Pat. Jasno je uzmiče riječ kad uzmiče i situacija. Možda je danas već tako da se većina od nas nikad u životu nije našla u pat poziciji za šahovskom pločom. Ako bi Puls imao vremena, baš bi mi bilo zanimljivo da se to ispita.

Pionir. Sam bog zna što se sve u prošloj državi zvalo pionir, čak i mi smo se zvali pionirima. Čini mi se da je jedino što još postoji tvornica „Pionir“ iz Subotice koju sam zapamtio po „Odžačar“ bombonima.

Samokritika. Ovo je dno dna od sudbine. Iščeznula i forma i sadržaj.

Slet. Postoji još u Sj. Koreji. Ne preporučuje se studijsko putovanje.

Stajanje. Vi uopće ne možete vjerovati da su se nekad prodavale ulaznice za nogometnu utakmicu na kojima bi pisalo „Stajanje istok“. Nije samo da sad sigurnost nalaže da svi gledatelji moraju imati sjedalicu. Nego, vi uopće ne možete vjerovati da bi netko bio voljan platiti da gleda utakmicu, recimo Dinama, stojećke.

Šeki. Ovo se klasificira kao deklasiranje. Nekad, kad bi se reklo Šeki znalo se da je riječ o nogometašu, rođenom dribleru, bekriji i barabi koji je kopačke glancao novčanicama od sto dinara (ne završivši u buksi, nego na naslovnicama). Danas, čujem da se pojedince imenuje nadimkom Šeki ... ni blijede sjene.

Tvrdica. Nekako mi se čini da više nitko ne upotrebljava ovu domišljatu riječ. Možda se vrati. Jednom kad uskrsne, tko zna u kojoj reinkarnaciji će se to zbiti. Sasvim je moguće da u dijelu filmske industrije pokažu interes.

Udarnik. Nije Mirko Filipović, nego je Alija Sirotanović

Veresija. Ni ovo gotovo nitko više ne rabi. Javno, to niti ne postoji. U praksi, riječ je zamijenjena modernim inačicama poput proračun, subvencija, poticaj.

Zicflajš. Nestaje uslijed socio-evolucijskih tokova. Jer se ne vidi čemu služi. Štoviše, u nekim krugovima izjednačava se s celulitom. Već postoje mnoge metode koje ideju zicflajša zatiru u začetku.

Zrakomlat. Malo je riječi koje su živjele tako kratkim i bezvrijednim životom. U ovom slučaju, zasluženo. Poštenog čovjeka ionako boli nježnik i za zrakomlat i za vrtolet.


Eto, za početak, tu se zaustavljam. Vi ste pozvani da pridodate i nastavite. Do idućeg nastavka, želim vam tople radijatore.




- 22:27 - Komentari (14) - Isprintaj - #

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Komentari On/Off

bok svima! najprije, hvala miri gavranu za naslov koji sam posudio. hvala i tehnickom osoblju bez kojega ovaj blog ne bi bio moguć. za sve ostalo krivite mene.



sarli.euklid@gmail.com

aparatczyk, athenaair, bleki, bolimozak, 4pištolja, 2mama, jimbo, libertybell, nesvrstani, ribafish, svijetuboci, zdenkov kulturni kombi, zrinsko pismo, zvone

+obrati pažnju na reader's digest u lijevom stupcu atheninog bloga.


pollitika


CNN

boja: plava
grad: Zagreb
rijeka: Sava
more: Jadransko
deviza: svetsko, a naše
nogometni klub: LA Galaxy
uzori: Karl May, Christine Nöstlinger, Mato Lovrak
frustracija: torta od sira
atletičar: Luciano Sušanj
posao: Moj
legenda: Ćiro Blažević
nogometni klub: Dinamo, Zagreb
uzor: natporučnik Lukaš
boss: The Boss
simpatija: Ana Štefok
film: Sjever-sjeverozapad
plan: nemam
gdje nisam bio a želio bih otići: Japan
uzor: kojot iz ptice trkačice
tenis: McEnroe i Federer
hrana: pohani šnicli, ćevapi i sve
TV: Milka Babović
radio: muzičke špice od emisija "Po vašem izboru", "Sport-muzika-sport" (a.k.a."Sport i glazba"), "Dogodilo se na današnji dan", "Siesta latina". Jednom ću ih postat. Ako mi pomognete da ih nađem, blagodarim.
novine: Plavi vjesnik, Šator koji se trese, Polet, St. Louis Post Dispatch
stajling: Trifon Ivanov
političar: nema
moto: keksi
moto: It's OK!





Free Hit Counters
Free Hit Counters

Društvo
Ovaj grad ima previše novca
Bože, èuvaj Hrvatsku!
What We Talk About When We Talk About ...
Vozaèka
Nature i društvo
Gdje zapinje sa zakonima?
Jutarnji 1 i 2
Stoj! Tko ide?
8. mart
To su najbolji navijaèi na svijetu
1. maj
Hitna služba
Okabe, Thompson, Primorac, Di Canio, Židak
Živo blato
Ime i prezime
Million euro baby
Platiti, molim!
RH protiv Mehe A.
Neæe on meni u naslov, ni sluèajno!
Schladming? Pih.
Ovo ne smije proæi nekažnjeno!
Elitno pitanje
Gordana Lukaè Koritnik
Slobodni tjednik Nacional
Marisol u Dubravi
Nazovi B. radi ... procjene
Policija na ispitu
Policija na ispitu
Tko to tamo šuti
Otvoreno pismo vozaèu vozila marke Audi, registracijskih oznaka ZG 9009 IJ
Kino Hrvatska
CSI Zagreb
Utakmica u nogama
Hitler u našem sokaku

Škola
Kamo na maturalac - Katmandu, Cancun ili Ognjena Zemlja
Novi kineski duæan
Apparent rari nantes in gurgite vasto
Štrajk
De nautis
Bolonja
Pogled u susjedovo dvorište: doktorice i medicinska braæa
Tko želi biti znanstveni novak
Školarine
Novi udžbenici za novo doba
Prosvjed na matematici: studentima premalo ispita
Škola
Državna matura putuje na fakultet
Instruktori negativne matematike
MZOŠ
Bolonja, revisited
Kaznena prijava protiv neimenovanih poèinitelja


Politika
Pitanje za poreznike
Portfelj bez ministra
Glavaš spašen, sudbina ostalih još uvijek neizvjesna
Mirovine, Vol I. Tko je kriv?
Nije sukob interesa
Mirovine, Vol II. Problem novih umirovljenika
Kad biste znali koliko vas volim, plakali biste od sreæe
Struènjaci stižu
Mirovine, Vol. III. Mirovinska strategija SDP-a
Kako sam kupio novi auto
Hebrangizacija krenula
Ordonans na izborima
Natrag u garažu
D'Hondt
Holdingu ima tko da piše
ZERP
ZERP je opijum za narod
Referendum
Good morning America, how are you!
John McCain


Sport
Ledene staze
Dinamo - Hajduk 27:27
1. poluvrijeme
Slalomski junaci dana
Pet rukometnih želja
Prvenstvo svijeta u konspiraciji
Francuzi zaustavili favorite
Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu: nema predaje
Zaslužni majstori sporta
Mala zemlja za veliku maturu
Sportske novosti
Bravo, Blanka
Ajax
Bend it like Beckham
Reykjavik, 18.1.08. Zbogom, Bobby!
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol. I
Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol II
Olimpijski
Kretanje u neprijateljskoj pozadini
Kradljivci sporta
Stefan Holm
Sportski pregled


Glazba
Hi fi
The Wild, the Innocent and the E Street Dream
A sada ...
Dylan
Bruce Springsteen na San Siru

Razno
Znanstveni pristup èekanju u redovima
Sutra æu baciti radio kroz prozor
2007.
2007. ctd.
IBM
E, moj Olivere, to je niz!
Me, myself, Irene i velike crne škare
Garmisch
Limete
Da Vincijev codex
Moguæe je!
Domaæa zadaæa
Puding od narandže
Brkovi: update
Zloèin u vrtiæu
Vrlo pouèan vikend
Grand Plavac Modri
Zaustavna traka
Poslovièno zbunjen
Èestitka ZET-u
Uvod u nostalgiènu kombinatoriku
Muški genitiv
Dogodilo se na današnji dan
Sva sreæa da je tjedan pri kraju
Stankoviæu, sjedni, 1!
Što se èeka?
Svijet oko nas
ZAN2240
Ponekad treba izgubiti novèanik
Sapore di sale
Što te nema
Koje boje su makedonski vatrogasci?
Uvod u osnove medijske viktimologije
Otvor' ženo Studenu, man' se oèenaša
Ležeæi policajci i kriza identiteta
Nestala adresa
Bagaža
2007., tjedan 42
Kakofonija
HRTV uništa
Da sam ja netko
Male tajne malih od kužine
2008
Èestitka
Simca
Skrivena kamera
Poluvremenske reklame
Samo za odrasle
Ovo je kraj
Drvosjeèa da sam ja
Šarli u nevoljama
Višedimenzionalni Einstein
Doèek
Istinite prièe
Isprika
For the Record
0:0
Prvomajska èestitka
Život u zoni
Nisi sam
Bunch of things that happened
Nije lako, ali je lijepo i korisno ...
Akcija
Cabaret
North by Northeast
Pyongyang Calling
Domaæica može u mirovinu
Život je toèno ovdje