Koja je atomska masa željeza? Čija je maksima bila „Ceterum censeo Carthaginem esse delendam“? Koja je najpopularnija njemačko vokalno-instrumentalna skladba?
Koliki je volumen zemlje? Koliko angstrema stane u centimetar? Prije koliko godina je počelo i prije koliko godina završilo razdoblje krede? Kako glase stara kolonijalna imena za Tajland i Zimbabve? Kako se zove naš prvi kuharski selebriti? Tko je napisao „Na kraju dana“, a tko glumi glavnu ulogu u istoimenom filmu? Koji je glavni grad države Ohio?
Čini vam se teško? Evo onda lagano.
Kako se zovu najpoznatiji slovenski konstruktori skijaških skakaonica? Kako se zovu prvi sineasti? Kako se zovu najpoznatiji hrvatski zemljopisni istraživači Afrike? Kako se zovu prvi avijatičari? Tko je režirao Fargo? Koji bajkopisci su bili na dojčmarkama?
Opet teško? Idemo onda revizorska pitanja.
Koliko je dvije trećine više tri petine? Tko je Sarko? Kako se zove guverner HNB? U kojem stoljeću je otkrivena Amerika? Kad se rodio Krist? U kojoj državi je Bejrut? Jel se pravilno kaže hanibal ili kanibal? U kojem gradu se održavaju Dubrovačke ljetne igre?
To je otprilike duh i ton ispita kojem je revizorska kuća Antea podvrgla kandidate koji su se javili na natječaj za (prestižna) radna mjesta.
Javilo se, kako piše Jutarnji, njih dvjestotinjak. Uzorak – uzoran! Uglavnom diplomirani ekonomisti i masteri biznis administracije, vršak vrškova naše obrazovne piramide. Pod jedan, kad je stotinjak kandidata, pripadnika dotične elite čulo da će biti podvrgnuto testiranju, povuklo je svoje prijave. Testu su pristupile dvije ortodoksne skupine. Oni koji znaju i čuli su za HNB i oni za koje bolje da nismo čuli.
Pod dva, ovi koji nisu nizašta čuli, oni su prevladali. Rezultati kažu da wannabe revizori ne znaju ni na kojem planetu žive, brkaju arapske i rimske brojke te grčka i latinska slova, ne znaju ni verbalno ni efektivno objasniti razliku između postotaka i promila, ne razlikuju čak ni hrvatske i slovenske vale. Za ZERP misle da opaka bolest, a AIDS da je oblik crkvenog poreza.
Mala i zdravorazumska revizorska akcija raskrinkala je naš obrazovni sustav kako se nitko i nikada još nije usudio jasno i jednostavno učiniti. A nije da mi to ne znamo. Stvar je samo u tome da naše obrazovne vlasti stvarno stanje zataškavaju, a kad zagusti i falsificiraju. Novinari koji se time bave podjednako volšebno vide novo ruho svakog novog obrazovnog cara – to je lakše, a ima i prednosti (kako za careve tako i za novinare).
Indicija, čak i dokaza ima koliko hoćeš. Uzmimo Pisa projekt. Taj poprilično jasno pokazuje gdje smo. Nismo uočili da je itko od prosvjetnih vlasti rezultate uzeo k srcu. Natirlih, puno ljepše zvuči naša mantra da nam je školstvo super i da ako smo u nečemu dobri, to su, jelte, naše škole koje pružaju široko znanje, i proizvode Tesle i Tolstoje te strani investitori jednom kad dođu mogu računati na pametnu i obrazovanu radničku klasu. Za razliku od Amera koji, daleko im kuća, ne razlikuju Slovačku od Slovenije i ne znaju glavni grad ni Ličke ni Senjske županije. Glavno da mi znamo nabrojat tri najmnogoljudnije afričke države i imenovat glavni grad Bolivije.
Isto kao što smo do neki dan mislili da nam je i zdravstveni sustav superioran. Ne želimo ni čuti da neki zli ljudi u svojim izvješćima pišu kako je najgori u usporedivom svijetu.
A tko gleda i koga zanima zna da nam je obrazovni sustav pravomoćno osuđen na gubitak građanskih prava i kućni pritvor. Skupa s pripadajućim sustavom vrijednosti. Sustav. Na nogama još stoje mnogobrojni (ja zaista mislim mnogobrojni) nastavnici kojima čast ne dozvoljava da se predaju. Je li to nekoga u prosvjetnim vlastima briga? Naravno da nije. Da jest, profesorima bi se na inzistiranje tih istih vlasti prihod udvo-, a status umnogostručio. Prije energetske, okolišne, poljoprivredne, turističke i prije svih drugih strategija razvila bi se i nametnula prosvjetna strategija. Kad bi to moglo biti. Ne može biti jer nikoga od onih koji odlučuju zapravo nije briga. Ne smeta ih. Ne vide i ne zanima ih. Ne donosi glasove, ne garantira nove mandate.
Je li tu riječ o općem dobru? Ne, ne i ne.
Po modernom shvaćanju, opće dobro je podzemna garaža, autocesta i arena, opće dobro je u stvari najviše arena. U Osijeku je gradska vlast pala na areni i opet se šire krugovi borbe i nemoguće pogodbe i alijanse. Meni to pomalo liči na stanje kolektivne hipnoze. Prodali smo banke i eter, hotele, odmarališta, travu i rupe za golf, naftu i plin, poštenje i čast (prije dvadeset godina ideja o hrvatskom predsjedavanju UN-om bi kotirala dosta visoko – danas nas naše predsjedavanje i osoba koja nas tamo predstavlja ispunjava melankoličnom nelagodom). Ali zato imamo nekoliko ganc novih arena. Tako da vlč Sudac u svakom gradu ima gdje nastupati.
Nije sad da sam se ja razočarao u studij ekonomije jer sam do danas mislio kako je to vrhunska škola. Niti je to samo s nesretnom ekonomijom. Kolegica koja se danas dokopala nastavničke pozicije ne znam kako ni zašto i ne znam na kojem fakultetu, jednom je na ispitu, uhvaćena u bezočnom prepisivanju, programatski izjavila: „ok, vaše je da lovite, a naše je da prepisujemo". Samo budale misle da se cijeli život može prepisat. Samo budale i fantastična cijena znanja i učenja i mozga u iznosu od dvi marke za kg dovela nas je dotle.
Nije ni novo. Prijatelj mi se, završivši studij geografije, prije 20 i nešto godina našao u ulozi nastavnika u jednoj Zg školi. Predavao je zemljopis i povijest. Ovo je anegdota sa sata povijesti. Imao je kontrolnu zadaću u doba bez printera i fotokopirki pa je diktirao pitanja. Najviše ga je fasciniralo kako je oveća skupina đaka pristupila pitanju koje je glasilo: „Objasni značenje pojmova: pod a) aristokracija, pod b) demos.“
Nisu se oni zbunili ni pod a) ni pod b); oni su stisnuli zube i većinski napisali pitanje kako su ga njihove uši čule: objasni značenje pojmova podaristokracija i podbedemos. Najhrabriji su suvereno i maštovito i objasnili što znači podaristokracija. Di-vota, rekla bi Eločka, junjakinja iz Podiljfa i Podpetrova.
Kladim se da ovaj revizorski opit neće kosnut ni ekonomiste ni naše prosvjetne vlasti. U stvari, već sam dobio okladu. Vidim u današnjim novinama da dekan Tipurić izjavljuje kako u takve rezultate testa ne vjeruje jer da su studenti na smjeru financije i računovodstvo u prosjeku odlični.
Već se čuju mačkule. Dekan Tipurić u sridu! U tom grmi i leži zec. U definiciji odličnog.
Prava šteta da novinar koji je dobio ovu izjavu nije zamolio dekana Tipurića da onda usput, onako, svojim riječima, opiše i one manje uspješne studente.
***
U idućem nastavku čitajte: kada će podaristokracija zavladati svijetom? Je li to loše ili gore? Zašto je podbedemos sretan? Kako zaslužiti podaristokracijsku titulu? Kako se zove ministarstvo na čijem čelu je forenzičar?
Post je objavljen 23.01.2009. u 11:23 sati.